Najveće okupljanje

Bili smo na DroneDays skupu na FER-u: Evo kakve sve nove dronove razvijaju u Hrvatskoj

Siniša Pavić

Je li nam se plašiti dronovima ili im se radovati?



DroneDays! Najveće okupljanje o dronovima, pa još u zgradi FER-a, odnosno zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva. Svaki pošteni pionir, pri čemu aludiramo na poodmaklu dob, a ne na ideologiju, od DroneDaysa će vjerojatno pobjeći u širokom luku.


Ili će, baš kao u ovom slučaju, biti primoran da posjeti manifestaciju koja okuplja stručnjake iz industrije, s fakulteta i krajnje korisnike pa da na koncu može otići kući zadovoljan ako ništa ono s činjenicom da je na danima dronova ugodno i pametno popričao s mudrim nekim svijetom. O svemu, pa i o dronovima.


DroneDays traju dva dana, i ovo im je bilo treće izdanje. Na panel-raspravama međunarodno priznati stručnjaci raspravljali su o dronovima u modernom društvu te startup svijetu dronova.




Nama se nekako, s obzirom na znanje o dronovima, činilo prirodnije i pristojnije prošetati štandovima izlagača usluga i proizvoda tehnologije dronova.


A kad si za dronove posve neuk i nespreman, onda ideš tamo gdje se svijet ponajviše okuplja. Ideš, pa pitaš: »Što se to ovdje, zapravo, događa!?«


Jer vidiš nešto nalik robotu, vidiš djevojku kako mu maše s nečim pred nosom, a on netremice u predmet gleda pa ga pogledom i kretnjama prati.


– Ovaj robot je u stanju prepoznati magnetske mete. Znači, vidi gdje je centar mete i orijentaciju. I kako vi gibate metu, tako je taj robot slijedi pomoću tog tzv. gradiometra – pojašnjava nam Dean Martinović.


Hm, gradiometar…. Recimo da smo shvatili, ma čemu to sve može nama poslužiti, onako u životu, onako konkretno?


– To će služiti letjelicama, a ovo je samo demonstracija. Na letjelici imate puno lakšu, puno manju ruku, manipulator na koji je postavljen taj gradiometar.


I kad letjelica leti oko mosta tamo može prepoznati data loggere koji su postavljeni na most tako da ih sam može otkloniti – priča Martinović.



Sigurnost


Hm, data logger….


– U biti radi se o inspekciji infrastrukture – spašava Martinović.


Robot je ruku djelo stručnjaka FER-a, Martinović je poslijedoktorand i ovo je njegovo područje istraživanja i bavljenja već duže vrijeme.


– Znači, ovo je vaše čedo – velimo.


– Moglo bi se tako reći – priznaje Martinović.


– Robot! Trista mu jelenjih dronova – otelo se novinaru.


– Molim!? – upitno će Martinović taman da novinar shvati kako doba od stripova i Duha sa sjekirom te doba od dronova i nije najpametnije trpati u istu rečenicu.


Nego dronovi. Da je svaki put bilo staviti euro na stranu kada je fotoreporter Dado poželio drona da mu slika bude bolja, već bi se lijepa hrpa novca sakupila.


No, s druge strane dronovi su, primjerice, i neizostavni dio vijesti o ratu u Ukrajini. Taman da pitamo Martinovića što su nama dronovi!?


– Pomažu nam često. Recimo, ova inspekcija koju mi radimo čini da je sve puno sigurnije za čovjeka. Ne mora se više penjati po mostu, postavljati data logger, već dron ode gore i postavi ga, baš kao što ga poslije otkloni. Pametniji su, mogu brže odraditi posao – pojašnjava Martinović.


A za razliku od nas i podnose svašta, pa im, recimo, nije problem izložiti se neprirodnim velikim magnetskim poljima.



Snaga


– Hoće li onda letjeti milijun dronova nebom i to vrlo skoro, s obzirom na to da se sva ta tehnologija razvija zastrašujuće brzo – pitamo.


– Volim uvijek to usporediti s pojavom automobila. Bilo je mali milijun pitanja gdje ćemo i što ćemo s njima, a koliko danas imamo automobila!?


Mislim da će nešto slično biti i s električnim vozilima i dronovima. Povećat će se jako broj dronova i umjetne inteligencije u našem životu – ne dvoji Martinović.


Je li nam se plašiti te umjetne inteligencije, pitamo Martinovića!? »Ponekad da«, kaže on. Treba, naime, kako veli, regulirati tematiku da se ništa tu ne zlorabi.


Na štandu do nije robot, ali jest dron, i to, rek’o bi laik, najveći u prostoriji. Božeprosti, dođe čovjeku da pita je li to veličina kod dronova važna!?


– Čak bih rekao da je bitnija snaga – reče nam Denis Kotarski s Veleučilišta u Karlovcu.


Snimio: Davor KOVAČEVIĆ


– Snaga? – u čudu smo.


– Snaga. Veličina letjelice generalno proizlazi iz njezinih pogona. Morate propelere, te pogone rasporediti da se ne sudaraju i onda vam ovisi o broju motora i veličini propelera kolika je veličina same letjelice – pojašnjava Kotarski.


Dronovi, sad je već i novinaru jasno, ne služe odavno samo zato da bi ljudi pomoću njih okinuli sjajnu fotografiju iz zraka. I Kotarski kaže da je sve više primjera gdje se s dronovima ulazi u najrazličitije sektore poput logistike ili pametne poljoprivrede.


A to znači da je sve više velikih letjelica, pa ako i jesu multirotori specifični jer troše jako puno energije, imaju oni prednost da se s njima vertikalno može poletjeti kao s helikopterom i da se dosta precizno mogu gibati.


– Dosta su svestrani – sažima Kotarski.


Dron-zajednica


Ovaj veliki dron je, kako nam veli, eksperimentalni i plod je suradnja između Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, Veleučilišta u Karlovcu i FER-a.


Reći će Kotarski da je FER nositelj velikog projekta u koji je uključeno puno faktora, i strojarstvo, i prometni fakultet, i sveučilišta u Europi poput Praga, Seville, a sve na temu dronova i njihova svekolikog korištenja za dobrobit svih nas.


Dakle, zaključiti bi se dalo da se znanstvena dron-zajednica posve fino uvezala taman da se znanja razmjenjuju i da se i naši kapaciteti dignu na višu razinu.


– Naravno, bilo bi puno lakše kad bi cijeli sustav na razini države funkcionirao, ali ljudi se boje – smatra Kotarski.


Ima on i odgovor na to kad će straha nestati. Kako reče, još je puno posla oko legislative, izrade zakonskih okvira, pa da je sve sigurno.


– Primjerice, ako želimo nešto transportirati s otoka na kopno, moramo stvoriti preduvjete da znamo; aha, tu je koridor, na toj visini, u tom rasponu se leti.


Jer, ako se slučajno dogodi havarija, nažalost, te stvari padaju. No, rješavaju se stvari ipak, kvačica po kvačica – kaže Kotarski.



Gdje god da se čovjek okrene na tom skupu dronova, vidi momke kako se »igraju« s čudima tehnike. Recimo onaj koji je preko očiju stavio velike naočale i leti li ga leti neprestano se smješkajući.


Krivac za tu dobru atmosferu, krivac za to da DroneDays konferenciju uopće imamo je Stjepan Bogdan, prodekan za istraživanje i inovacije na FER-u. Sve je počelo 2019., kad su održani prvi DroneDays.


– Posljednjih deset, petnaest godina bavimo se dronovima i budući da postoji velika zajednica u Hrvatskoj koja se bavi bespilotnim letjelicama, došli smo na ideju da organiziramo skup, da se nađemo i vidimo kako mi stojimo i kako stoje ljudi u svijetu – kazuje Bogdan.


Pitanje smjera


Prošlo je sve taman tako da se odluči slično organizirati svake godine, tek je pandemija malo tu remetila planove i ritam. Druga konferencija bila je u Biogradu na moru, a treća, evo, na FER-u.


Priznajemo Bogdanu da smo razapeti između želje da imamo dron, pa da i novinarski, fotoreporterski posao obavljamo bolje, i činjenice da se dronovima i ratuje. Je li nam se plašiti dronovima ili im se radovati?



– Svaka tehnologija ima svoje dobre i loše strane. Mi definitivno želimo koristiti samo dobre strane tehnologije, a to je sigurno korištenje dronova.


Koriste se i za vojne namjene, a bismo li se trebali bojati!? Mislim da ne. Ne bismo se trebali bojati nijedne tehnologije. Valjda ćemo biti dovoljno mudri da koristimo samo prave stvari od dronova, da ne odemo u tu drugu krajnost – smatra Bogdan.


– Ali lako se plašiti umjetne inteligencije – velimo.


– Ako pogledate kroz povijest, s autom, željeznicom, internetom, uvijek su zakonodavci i političari kasnili za tehnolozima. Mi bismo razvili tehnologiju, a oni bismo tek nakon toga donosili zakone koji bi se pojavili tek za deset, dvadeset godina.


A što brže idemo u vremenu, tehnologija će se brže razvijati. I ovaj GPT koji je sada došao iznenadio je puno ljudi, ne samo političare nego i znanstvenike koji se time bave. Sve to jako brzo ide – kazuje Bogdan.


I nije to sve.


– Ono što je tu još problematično kad govorimo o umjetnoj inteligenciji je to što prvi put tehnologija zadire u ono za što smo smisli da smo samo mi ljudi sposobni raditi. To je donošenje odluka, promišljanje stvari, ono što je duboko ljudski.


Sada prvi put imamo direktni upliv na mozak. Mislili smo da smo jedinstveni po tome što samostalno donosimo određenu odluku, a već prije deset godina nam se dogodilo da imate neka savjetovanja, recimo što da kupimo, a da sami nismo svjesni da nas cijelo vrijeme internet prati i navodi.


To je problematično i postoji velika opasnost da odemo u krivom smjeru – ističe Bogdan.


– Znači da ćemo morati birati mudre vođe, ali oni bi mogli biti i najviše u strahu da ih ovakva umjetna inteligencija danas-sutra ne zamjeni – primijetismo.


Smetnja pticama

Dron nebom leti, letjet će, lako moguće, i na otoke onako kako nam reče za razgovora Denis Kotarski. Samo, ‘ko će galebovima objasniti da to dron leti!?


To je jadan od glavnih problema. Pticama je to smetnja, uljez i jedan od glavnih uzroka da dron pada je baš njegov sukob s pticama.


Ptica se zaleti u propeler i kad izgubi funkcionalnost upravljanja, dron pada. Prije će doći do havarije zbog susreta s pticom nego zbog otkazivanja nekog podsustava – kaže Kotarski.


– Znači, »Dronovi protiv ptica«, bit’ će holivudski blockbustar kad-tad! – zaključujemo.


O dronovima i pticama Stjepan Bogdan razmišlja ipak malo drukčije. Misli on da su za dronove ptice najmanja opasnost, a vrijedi i obratno.


– Ptice su vrlo mudra bića, iza njih su milijuni godina evolucije i znat će se one snaći – smije se Bogdan.


Ali koga se onda moraju plašiti dronovi, pitamo ga.


– Ljudi. Uvijek mi nekako zeznemo stvar – na to će Bogdan.

 


Niz primjena


Bogdan se na to prvo nasmijao, a onda posve ozbiljno kazao sljedeće:


– Problem je u tome da se oni uopće u tome ne snalaze, i to je žalosno. Sada kad imamo tehnologiju da budemo dobri i da jedni drugima pomažemo, društvo se počelo raslojavati i nikada ta raslojavanja nisu bila tako velika i jaka kao danas.


Ako ne misliš kao ja, ti si moj neprijatelj. Više nema toga da argumentirano razgovaramo, da ja slušam vas, vi mene. Ljudi se više međusobno uopće ne slušaju – detektira dobro Bogdan.


Reklo bi se stoga da bi nam u ovom trenu tehnologija ponajviše trebala pomoći da budemo bolji ljudi!?


– Ja bih to volio. Jer nikada nismo imali tako dobru tehnologiju da možemo pomagati ljudima – naglašava Bogdan.


Treći »Dani dronova« potvrdili su opravdanost postojanja ove konferencije. Pokušat će se, kaže Bogdan, okupiti čim više ljudi, jer premda je zajednica sve veća i premda u nas sve više ljudi koristi dronove, ne samo HGSS, geodeti, snimatelji, još uvijek postoji čitav niz mogućih primjena i još uvijek cijela priča nije zaživjela onoliko koliko bi mogla.


– Inspekcije, sve industrije… Zamislite HEP, ili šumare. Mi, recimo, u Hrvatskoj ne znamo koliko imamo biomase.


Čak ne znamo gdje nam kakvo drveće raste, ne znamo koje su sve bolesti u šumi, koliko će sve to trajati. Sve se to da s letjelicom napraviti i čudi me da onda sve ne ide brže – zaključuje Bogdan.


Za kraj ostade pitati tek nešto sitno.


– Oko nas sami muškarci, žene su očito u manjini – primjećujemo.


– A znate li da su ovu konferenciju organizirale žene – protupitanjem će na to Bogdan.


Žene organiziraju da bi se muškarci igrali, promislili smo, ali onako za sebe. Pa ti sad, sto mu dronova, budi pametan.


Dronovska kravata

Može umjetna inteligencija znati štošta, no teško da bi znala odabrati kravatu ovako kako je to Stjepan Bogdan učinio. Ne možeš je ne primijetiti kad je oslikana silom malih dronova.


Smije se na ovu opasku Bogdan, a kako je valjda u našem oku vidio želju da si je i sami pribavimo, »ražalosti« on nas priznanjem da ju je dobio od prijatelja iz Amerike, koji mu je, slučajno ili ne, zaboravio reći gdje ju je kupio.