SPOMENIKE TREBA SAČUVATI

Svjetska kulturna baština na udaru klimatskih promjena: Erozija nagriza i atensku Akropolu

Kim Cuculić

Reuters

Reuters

Opasnosti koje donose klimatske promjene ne iscrpljuju se u vanjskom okolišu. Osjetljivo i krhko blago u muzejima također im je podložno. Muzeji i kućne zbirke, koji prije nisu trebali kontrolu okoliša, mogli bi uskoro iziskivati takve napore kako bi se ispunila dužnost njihova očuvanja.



Grčka se ovih dana suočava s novim toplinskim valom i temperaturama koje se penju i do 44 stupnja Celzijeva. U Ateni je Akropola tijekom dana zatvorena za turiste zbog najgoreg toplinskog vala od 1987. godine, a glavna grčka arheološka nalazišta više nisu dostupna u vrijeme najtoplijih sati zbog rekordnih zabilježenih temperatura.


Grčki zamjenik ministra civilne zaštite objasnio je u obraćanju na televiziji da su ovoga srpnja imali 1.584 požara, dok ih je u istom razdoblju 2019. godine bilo 953. Ocijenio je da »više ne govorimo o klimatskim promjenama, već o klimatskoj prijetnji«. Još prije dvije godine upozoreno je da su klimatske promjene zaprijetile i drevnim grčkim spomenicima, među kojima je i atenska Akropola, jedno od najposjećenijih arheoloških nalazišta na svijetu.


Znanstvenici su objasnili da zagađenje zraka i kisele kiše utječu na eroziju mramora, a ekstremni vremenski uvjeti, poput suša i obilnih kiša, utječu na stabilnost drevnih zidina i hramova. I premda je Partenon, koji dominira atenskom Akropolom, vjerojatno najbolje očuvano arheološko nalazište u Grčkoj, postoje naznake da klimatske promjene sve više utječu na sve kulturne spomenike smještene na čuvenom brdu od vapnenca. Reuters je izvijestio da je na zidinama ovoga drevnog grada zamijećena puno veća erozija nego u prošlosti.




Partenon je hram Atene Partenos na atenskoj Akropoli. Izgradili su ga, na temeljima starijega hrama, Iktin i Kalikrat između 447. pr. Kr. i 438. pr. Kr. u obliku dorskoga periptera. Bogata plastična dekoracija izvedena je od penteličkoga mramora; sastoji se od 92 metope s prizorima borba s kentaurima, amazonkama i gigantima te drugih zbivanja koja su se odvijala pod zaštitom božice Atene. Friz unutarnjega dijela hrama dug je 160 metara, a prikazuje Panatenejske svečanosti u čast Atene. Zabati hrama, autentični spomenici umjetnosti Fidijina kruga, urešeni su prizorima iz života zaštitnice grada.


Grci već desetljećima nastoje očuvati i zaštititi Akropolu i ostale spomenike, a ova zemlja posjeduje i brojna arheološka nalazišta na otvorenom. Šire područje Atene u posljednjih je desetak godina teško pogođeno obilnim poplavama i šumskim požarima. Posebno velik požar je 2007. zahvatio velik dio Peloponeza zaprijetivši uništenjem hramova i grčkog svetišta Olimpije gdje su se od 776. godine prije Krista održavale antičke igre, preteča današnjih Olimpijskih igara. Christos S. Zerefos, profesor na Akademiji u Ateni, podsjetio je da su ekstremne vremenske nepogode sve učestalije, a iznenadne promjene koje se kreću od poplava do suša ugrozile su stabilnost kamenih zdanja, zidina i spomenika. Zerefos je Reutersu kazao da Grčka svakako treba bolju zaštitu spomenika i drevnih zdanja, kao i sustav praćenja vremenskih uvjeta koji bi omogućio dodatnu zaštitu u slučaju ekstremnih vremenskih nepogoda.


Francuski Le Figaro ovih dana upozorava da dragulji stare Grčke erodiraju pod utjecajem klimatskih promjena. Prije nekoliko godina održan je okrugli stol o restauriranju kulturne baštine u promjenjivom svijetu, a bilo je riječi i o klimatskim promjenama i muzejskim zbirkama. Tada je istaknuto da klimatske promjene na Zemlji imaju posljedice koje daleko nadilaze dramatično djelovanje oluja i podizanje razina mora, pomicanje migratornih obrazaca i staništa ili mogućnosti za povećani zdravstveni rizik od zagađenja.


– Obrasci vremena i temperaturna kolebanja također utječu na dugoročno očuvanje svjetskog kulturnog blaga koje uživamo i koje nas svakodnevno nadahnjuje. Opasnosti koje donose klimatske promjene ne iscrpljuju se u vanjskom okolišu. Osjetljivo i krhko blago u muzejima također im je podložno. Muzeji i kućne zbirke, koji prije nisu trebali kontrolu okoliša, mogli bi uskoro iziskivati takve napore kako bi se ispunila dužnost njihova očuvanja. Zbirke zaštićene sustavima kontrole okoliša mogu biti u većoj opasnosti ako sustavi nisu obnavljani i njihov kapacitet povećavan. Kako bi ostali učinkoviti, planovi održavanja povijesnih građevina, javnih spomenika i arheoloških područja morat će se prilagoditi promjenjivoj klimi.


Takve potrebe prate veliki troškovi ukoliko se dobro ne planiraju unaprijed, a tradicionalna rješenja na koncu mogu izravno pridonijeti klimatskim problemima, istaknuto je.
Na okruglom stolu održanom u Londonu rečeno je da klimatske promjene utječu na sve aspekte kulturne baštine. Kao jedan od problema izdvojen je taj da postoje i oni neinformirani, tvrdoglavi, pa čak i skeptični prema samom postojanju klimatskih promjena i njezinih učinaka. Naglašeno je da brojni stručnjaci restauratorske i muzejske djelatnosti, premda ne svojom krivnjom, ostaju nesvjesni izazova s kojima se muzeji moraju suočiti. Oni, naime, vjeruju da su njihove zbirke pohranjene unutar zidova muzeja sigurne od bilo kakvih klimatskih opasnosti. Dok se danas vode rasprave o klimatskim promjenama, prije dvadesetak godina vodile su se oko zaštite zbirki od šteta nastalih uslijed potresa. U međuvremenu znatno se napredovalo na području ublažavanja šteta uzrokovanih potresima, pa se očekuje napredovanje i na području klimatskih promjena.


Podsjetimo i da je hrvatsko Ministarstvo kulture i medija prošle godine u Dubrovniku organiziralo konferenciju pod nazivom »Jačanje europske suradnje za zaštitu kulturne baštine od rizika«, na kojoj je jedna od glavnih tema bila utjecaj klimatskih promjena na kulturnu baštinu. Cilj konferencije bio je potaknuti raspravu na stručnoj teorijskoj razini o metodologiji istraživanja i procjene svih vrsta rizika od prirodnih katastrofa, šteta uzrokovanih ljudskim djelovanjima i klimatskim promjenama, kako bi se olakšao postupak donošenja odluka o očuvanju i korištenju kulturne baštine i optimalnom korištenju resursa.


Naime, zbog nedavnih katastrofalnih oštećenja spomenika kulture i lokaliteta, prijetnja kulturnoj baštini je u sve većem fokusu. To je potaknulo razmišljanja o stanju spremnosti u izvanrednim okolnostima i potrebi za poticanjem europske suradnje s ciljem sprječavanja takvih pojava i pronalaženja zajedničkih mehanizama kojima bi se štete svele na minimum. Za postizanje navedenog, uglavnom se žele primijeniti planovi upravljanja rizikom u koordinaciji sa strukturiranim politikama, mjerama zaštite i primjenom dobre prakse s ciljem učinkovite prevencije te pravovremenih profesionalnih reakcija.