Manifestacija

Otvoreno sedamnaesto “Moje, tvoje, naše”: Povijest šećera u fokusu

Ervin Pavleković

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Šećer se kao proizvod pojavio u vrijeme križarskih ratova, te je kao takav bio luksuzna roba koja je imala važnu ulogu u procesima imperijalizma, kolonijalizma, kapitalizma i globalizacije



U organizaciji udruge “Drugo more” je u Filodrammatici otvoreno sedamnaesto izdanje manifestacije “Moje, tvoje, naše” koja kroz multimedijsku izložbu i konferenciju okuplja međunarodne umjetnike i izlagače čiji je fokus na temi šećera, kao i na povijesnoj ulozi toga proizvoda u raznim previranjima na lokalnoj i globalnoj razini.


Foto galerija: Otvorenje izložbe "Šećer s istoka" mađarskog kustosa Ferenca Grófa Foto: Marko Gracin


Kako je koordinatorica iz udruge “Drugo more” Petra Corva istaknula, šećer je motiv manifestacije s obzirom na njegovu povijest i ono što je vezano za povijest proizvodnje toga proizvoda, kao i zbog činjenice da je Rijeka bila mjesto u kojem je otvorena prva tvornica šećera u okviru Austro-Ugarske.


– Dugačka je povijest proizvodnje šećera koja se veže i za naš grad, pa je bilo zanimljivo s obzirom na otvaranje Palače šećera promatrati i tu perspektivu koja stoji iza proizvodnje šećera – koja nam nije bila uvijek draga – kao što je kolonijalistička, ona vezana za ropstvo i sve te mračne strane koje su vezane za proizvodnju šećera, kazala je Corva te pojasnila kako je mađarski kustos Gróf odabrao radove koji su različite tematike, no sve ih povezuje priča o proizvodnji šećera.


Kolonijalizam i Rijeka




Kustos i jedan od izlagača, Ferenc Gróf, kazao je kako je tema šećera zapravo bitna politička tema, jer u ovim krajevima i u ovome dijelu svijeta je prisutnost kolonijalizma, odnosno postkolonijalna kritika kapitalizma i imperijalizma gotovo zanijekana, ali bila je prisutna ovdje cijelo vrijeme, od samih početaka, za što postoje uostalom i dokazi.



U tom smislu, istaknuo je, zanimljivi su radovi riječke skupine Fokus Grupa koji pokazuju poveznicu kolonijalizma s Rijekom.


Šećer se kao proizvod, odnosno zaslađivač, pojavio u vrijeme križarskih ratova, te je kao takav bio luksuzna roba koja je imala važnu ulogu u procesima imperijalizma, kolonijalizma, kapitalizma i globalizacije.


Austro-Ugarska je tako polovinom 18. stoljeća imala prvu rafineriju šećera, čime je i sam grad zakoračio u globalne tijekove kapitala, no i neke mračne procese industrijske proizvodnje poput robovlasništva i prisilnog rada.


Foto Marko Gracin


Prije otprilike dvjesto godina, šećerna je repa uzgojena u Europi tako postala konkurent onoj šećernoj trsci koja je dolazila iz tropskih zemalja, a to je, naravno, utjecalo i na procvat europske industrije te potrošnje šećera.


S obzirom na to da je u zemljama poput Brazila i Indije radna snaga jeftinija, danas se proizvodnja šećera iz Europe vraća u te zemlje, no rad u proizvodnji šećera i danas se odvija u teškim uvjetima, a tržištem dominiraju vodeći proizvođači šećera, dok se ostale lokalne tvornice šećera zatvaraju, što nije zaobišlo ni Hrvatsku.


Konferencija “Šećer posvuda”


Kako piše u najavi izložbe, u sklopu programa manifestacije, kolektivna izložba “Šećer s istoka” mađarskog kustosa i jednog od izlagača, Ferenca Grófa, svojevrsno je kaleidoskopsko putovanje po karipskim plantažama, zelenim poljima i ruševinama europskih tvornica šećera.


Foto Marko Gracin


Kao polazišna točka za izložbu poslužio je crtež, karikatura, francuskog crtača Honoréa Daumiera, objavljena 1838. godine u satiričnom časopisu Le Charivari, na kojoj je prikazana borba debele kontinentalne repe i mršave kolonijalne trske za globalnu prevlast.


Uz spomenute radove, izložba uključuje i radove umjetnika kao što su Samuel Ferretto, Thibaut Gauthier, Chris Marker, Kyo Kim, Matteo Locci, Ludovic Bernhardt, Anna Ponchon, Ilona Németh te riječki umjetnički kolektiv Fokus Grupa koji se bavi motivima ropstva i kolonijalizma na slikama izrađenim za riječku šećeranu.


Sagledavajući kroz prizmu šećera povijest brojnih društvenih fenomena i prevrata, otvorenje izložbe pratit će dvodnevna hibridna konferencija “Šećer posvuda”, koja će se, osim u velikoj dvorani Filodrammatice, moći uživo pratiti putem Facebook i YouTube stranice “Drugog mora”.



U petak su na rasporedu u 17 sati tematski paneli pod nazivom “Mapiranje” i u 19 sati “Dekolonizacija periferija” u okviru kojih će izlaganja održati profesor emeritus sociologije Dale W. Tomich sa Sveučilišta Binghamton u New Yorku, umjetnik i kustos Ferenc Gróf, povjesničarka i kulturologinja Catherine Baker sa Sveučilišta Hull iz Ujedinjenog Kraljevstva, Anton Lederer i Margarethe Makovec, osnivači i voditelji centra za suvremenu umjetnost iz Graza te riječka umjetnička skupina Fokus Grupa koja je i osmislila sam program konferencije.


Prezentacije


Drugog dana, u subotu 2. travnja s početkom u 11 sati, na panelu pod nazivom “Rad šećera” prezentacije će održati britanski slobodni arhivar Kolya Abramsky, argentinska umjetnica i nekadašnja članica umjetničke skupine “Grupo de Arte de Vanguardia de Rosario”, Graciela Carnevale, i slovačka umjetnica i kustosica Ilona Németh, pokretačica projekta “Eastern Sugar” koji se bavi istraživanjem povijesti i postupnim nestajanjem slovačke industrije šećera.


Konferencija će biti na engleskom jeziku, a dio govornika svoja će izlaganja održati putem videolinka.


Program manifestacije podržali su Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske te Odjel za kulturu Grada Rijeke.


Više o sudionicima programa, izloženim radovima i sadržaju konferencije može se saznati na mrežnim stranicama udruge “Drugo more”, koja je korisnik financijske podrške Zaklade Kultura nova.


Izložba ostaje otvorena do 29. travnja, svakim danom osim nedjelje i praznika od 16 do 20 sati, uz besplatan ulaz.