RIJEKA – Uz jednodnevni kraći performans »Tko se boji Mickeyja Mousea?!« te postavljanja autorove izvorne instalacije na riječki Korzo, u povodu obilježavanja 75. rođendana Vladimira Dodiga Trokuta, u Galeriji O.K. je održano i predstavljanje časopisa »Anti-svijet«.

Na predstavljanju časopisa na kojem su sudjelovali povjesničar umjetnosti, likovni kritičar i galerist Feđa Gavrilović, povjesničar umjetnosti, filozof i kustos Branko Cerovac, asistentica pri Katedri za povijest i teoriju moderne i suvremene umjetnosti Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta dr. sc. Nadežda Elezović, istraživački novinar, pisac, publicist i kolumnist Domagoj Margetić te akademski umjetnik Miroslav Stakić, stavljen je naglasak na rad i na djelo Vladimira Dodiga Trokuta, kao i na njegov doprinos u kontekstu ezoterizma u suvremenim umjetničkim praksama, na nastanak, rad i na ustrojstvo Anti-muzeja Vladimira Dodiga Trokuta, kao i na svrhu samoga časopisa.

Ezoterizam i umjetnost

Kako je uvodno istaknula Nadežda Elezović, u nas je ideje ezoterizma u umjetnosti »najdosljednije tretirao Dodig Trokut, vizualni umjetnik, šaman, sakupljač umjetnina, publicist, tvorac brojnih umjetničkih koncepata i osnivač Anti-muzeja, u vrijeme kada se u zapadnoj povijesti i teoriji umjetnosti intenzivirao interes za istraživanje tema povezanosti ezoterizma i vizualne umjetnosti, sredinom 1980-ih«.

Prefiks -anti

– Već tada je Trokut održao dvije samostalne izložbe, »Amuleti, čini, arkane« (1980.) te »Solve« (1982.) u zagrebačkoj Galeriji suvremene umjetnosti, u kojima se kao što je to već razvidno iz naziva, referirao na iskustva iz područja kabale i zapadnog hermetizma, kao i svim kasnijim djelima. Kustos i autor kataloga obje izložbe bio je povjesničar umjetnosti Marijan Susovski, koji je uz povjesničara umjetnosti Davora Matičevića bio od ključnog značaja za artikulaciju Trokutova specifičnog umjetničkog izražavanja i prepoznavanje njegove umjetničke prakse. On je, naime, iskustva posuđena iz šamanizma, kabale i tradicije zapadnog hermetizma prenio u područje vizualne umjetnosti, mahom koristeći »ready-made« objekte iz svoje zbirke – predmete tradicionalne pučke izrade iz baštine Dalmatinske zagore i drugih krajeva, kojima je pripisivao magijsku vrijednost. U području transavangarde, naročito konceptualne i postkonceptualne umjetnosti američkog zapadnog tipa, uglavnom je umjetnost usmjerena na istraživanje neduhovnih aspekata, kao što je to prisutno u centralnoj i istočnoj Europi te naročito kod nas. Interes za istraživanje ovih tema danas sve više raste, a nadamo se da će napori koji su sada uloženi u prikupljanje, odnosno očuvanje, pa i prezentaciju Trokutove zbirke učiniti njegov svjetski projekt Anti-muzeja vidljivijim, objašnjava Elezović.

O nastanku samog Anti-muzeja, ideji, no i problemima koji su se pojavili tijekom njegove realizacije govorio je Domagoj Margetić, koji je naglasio kako je taj muzej zapravo Trokutova ideja, a prvotno su imali problema s njegovom ostavštinom; s obzirom na to da niti resorno Ministarstvo niti Grad Zagreb nisu bili zainteresirani za njegovo nasljeđe, pojavili su se oni koji su u svemu tome vidjeli kakav plijen, no oni nisu znali prepoznati njegovu vrijednost, pa se nekolicina okupila uz njega te odlučila osnovati Anti-muzej. Dosad je, ističe, zbirka Trokuta predstavljena u Zagrebu, Beogradu, Vinodolu, Sarajevu, a u Rijeci nije jer se riječki MMSU oglušio na ideju, zbog navodne popunjenosti termina.

O nultome broju časopisa »Anti-svijet«, čija je okosnica Dimitrije Bašičević Mangelos, govorili su Feđa Gavrilović i akademski umjetnik Miroslav Stakić, pojašnjavajući simboliku naziva, a Gavrilović je kazao kako prefiks anti označava biti protiv nečega, boriti se protiv nečega, »zato što kad si protiv, onda ne pristaješ na trenutnu situaciju, ne pristaješ na situaciju, već ističeš njezine apsurde i proturječja, a u svim proturječjima postoji mogućnost neke promjene«.

Da je antisvijet suprotnost onom materijalističkom, pojasnio je Stakić te je istaknuo da ni naziv časopisa nije slučajan.

– Možemo razmišljati o ovom časopisu kao o poveznici između svjetova, koja skida maske s priča koje su tu oko nas, ali kroz djelovanje »mainstream« medija mi ne vidimo te priče. Ovaj časopis je jedna razbojnička gesta, jer nam on uzima neko dragocjeno vrijeme, ali nam pomaže da dođemo do određenih saznanja i da nas digne na neki viši level, tumači Stakić.

A na suživot na umjetničkoj sceni s Trokutom osvrnuo se na samome kraju Cerovac koji je naglasio da mnogi Trokuta smatraju radikalnim, »kao suprotnost u diskursu povijesti, mita i religije«, no značajan je za teoriju istine.