RIJEKA – Ivan Buneta, akademski slikar, profesor i viši konzervator restaurator, preminuo je u 71. godini nakon duge i teške bolesti. Rođen je u Rijeci 1953. godine, u obitelji kipara, oca Tomislava Bunete. Nakon školovanja u Rijeci, upisuje ALU u Beogradu, Odjel slikarstvo, u klasi prof. Mladena Srbinovića.

Diplomirao je 1980. i odmah upisuje poslijediplomski studij na Primijenjenoj akademiji u Beogradu, Odjel konzervacija i restauracija, u klasi prof. Milorada Medića (specijalizacija konzervacija fresaka). To je bio jedini studij ove vrste u Jugoslaviji. Izučava restauraciju i konzervaciju na raznim nosiocima: zidne freske, mozaik, drvo, štukature, pozlate… Posebna čarolija bila je vlastita »proizvodnja«, to jest dobivanje pigmenta boja iz zemlje, tehnologijom za restauraciju fresaka. Praktični i edukativni dio nastave održavao se u Galeriji fresaka, dok je restauraciju fresaka izvodio u manastirima Sopoćani, Mileševo, Arilje i drugdje uz vodstvo stručnih mentora. U Gamzigradu sudjeluje na restauraciji i konzervaciji mozaika. Ovdje je, na terenu, kod restauracije zaštićenih kulturnih dobara vladao velik red i samo su restauratori i mentori mogli pristupiti ovim radovima, sve zbog očuvanja baštine. S preporukom mentora M. Medića, Buneta se upošljava kao konzervator restaurator u Regionalnom zavodu za zaštitu kulturnih spomenika (RZZZKS), danas je to DU Konzervatorski odjel, u Rijeci 1982. godine. To je bio povratak kući nakon punih osam godina te odmah postaje član HDLU-a Rijeka.

Prvi restaurator

U RZZZSK-u njegov se posao svodio na izdavanje prethodnih dozvola, određivanje boja za fasade, povremene procjene umjetnina za potrebe drugih službi, nadzora, ali izvođenja restauracije i konzervacije nema, kao i danas – nije se smjelo raditi u DU-u i izvoditi radove restauracije privatno na terenu, već samo u sklopu zavodskog posla, što je bilo jako rijetko. Koliko je bio sretan zbog povratka u rodni grad, toliko je u struci bio usamljen. U to je vrijeme prvi i jedini restaurator u Primorsko-goranskoj županiji, stručno osposobljen, bez mogućnosti izvođenja restauracije.

U isto vrijeme, restauratorske radove na terenu izvode likovni umjetnici, kipari i slikari. Dolaze restauratori iz Slovenije, Zagreba, Beograda… Ivan Buneta se od prvog dana u RZZZSK-u zalaže za otvaranje restauratorske radionice u sklopu Zavoda po uzoru na Zagrebački restauratorski zavod kako bi radio u struci s umjetninama s ovog područja, čime bi se i zagrebački zavod rasteretio. Ravnatelji su se izmjenjivali, ali do toga nije došlo. U ovom periodu Buneta se, uz povremene restauracije i konzervacije, okreće umjetničkom stvaralaštvu, a odabirom tehnike vidljiv je utjecaj beogradske izobrazbe. Prvi je riječki umjetnik koji se izražava tehnikom mozaika u kamenu ili staklu (venecijanske piastre). Dok se u pošti na riječkom Korzu nalazio mozaik Ede Murtića, Bunetini mozaici krasili su poštu u Barčićevoj ulici u Rijeci, sve do promjene vlasnika i prostora za nove namjene. Nastaju prekrasni mozaici od kamena, s primorskim motivima, gdje je svaka kockica ručno čekićem lomljena sa svih šest strana.

Od ostalih radova možemo izdvojiti Eufrazijevu baziliku – restauraciju stropnih, drvenih oslikanih letvica, između nosivih greda, te rekonstrukciju dotrajalih; restauraciju oltarnih slika crkve sv. Mihovila; rekonstrukcije brojnih natpisa vila na fasadama Opatije i Lovrana (Villa Gianna, Asperia…); crkva Gospe Lurdske na riječkoj Žabici – restauracija najvećeg kamenog križa na krovu crkve.

Brojne restauracije

Željan praktičnog rada u struci, osnovao je obiteljsku tvrtku Restauracija i konzervacija. Samoinicijativno potpisuje otkaz u RZZZSK-u i zapošljava se u obiteljskoj tvrtki 1992. godine kao jedini uposlenik restaurator. Bila je to prva privatna restauratorska tvrtka u PGŽ-u. No, dolazi rat i Ivan Buneta je mobiliziran kao restaurator na spašavanju i očuvanju baštine od ratnih razaranja. Jedna takva akcija spašavanja baroknih oltara, opožarenih ratom, iz crkve sv. Trojstva u Otočcu bila je popraćena u Novom listu. Nakon rata Buneta je bio u komisiji za procjenu ratnih šteta na kulturnom dobru. Tijekom 1990-ih godina radi na restauraciji Udatnyjeva murala u kongresnoj sali tadašnjeg Transjuga, zatim na restauraciji potkrovnog friza i rekonstrukciji ostalih fresaka u Turskoj kući te na restauraciji fresaka grobnice Manasteriotti na Kozali. Ivan Buneta potpisuje i restauraciju fresko oslika riječke sinagoge, restauraciju fresaka Vilima Svečnjaka u Osnovnoj školi Nikole Tesle i Osnovnoj školi Turnić, restauraciju fresaka na pročelju zgrade Venecijanske palače (Dolac u Rijeci), restauraciju oslika na fasadi benediktinskog samostana Krk. Izvodi i brojna sondiranja fresaka, a najvažnije otkriće bile su freske u crkvi sv. Ane u Voloskom gdje su freske bile pokrivene debelim slojevima boje, te freska u Riječkom neboderu. Ivan Buneta bio je i stalni vanjski suradnik restaurator za skulpture MMSU-a u Rijeci te restaurira više umjetnina iz fundusa Muzeja.

Zaštita kulturnih dobara

Buneta se zalagao i javno progovarao, i u medijima, o potrebi uvođenja licenci za restauraciju kako bi se napravio red u restauratorskoj djelatnosti i zaštitila kulturna dobra. Godine 2008. dobio je i stručno zvanje viši konzervator-restaurator. Radio je i kao profesor u Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn u Rijeci. Sudjelovao je i u izradi knjige »Slikarski priručnik« (nakladnik Dušević & Kršovnik) te potpisuje stručnu redakturu priručnika. Godine 2018. odlazi u mirovinu, ali radi neprekidno – od restauracija do autorskih medaljona grbova gradova za potrebe reprezentacije.

Ivan Buneta je prvi riječki školovani restaurator koji je svojim radovima ostavio trag u Rijeci, Primorsko-goranskoj županiji i šire. Obogatio je riječku umjetničku scenu svojim prvim mozaicima, a puno kasnije neki umjetnici počinju ovu tehniku. Njegova misao vodilja uvijek prisutna u radu bila je: »Rad mora biti dobar i govori sam za sebe, a riječi nisu potrebne.«

Predložen je za Nagradu za životno djelo od HDLU-a Rijeka.