ZAGREB – Na završnom koncertu ovogodišnjeg 13. Zagreb Jazz Festivala u Velikoj dvorani KD »Lisinski« nastupio je Mingus Big Band, jedan od najvažnijih orkestara suvremenog jazza. U Zagrebu je nastupio u sklopu turneje kojom obilježava stotu obljetnicu rođenja velikana jazza Charlesa Mingusa, kontrabasista i skladatelja koji je ostavio neizbrisiv trag u povijesti te glazbe. Naime, na repertoaru ovog Big Banda isključivo su njegove skladbe od kojih su neke postale jazz standardima. Na zagrebačkom koncertu bile su zastupljene neke od najpoznatijih.

Maštovite skladbe

Na početku bila je to skladba »E’s Flat Ah’s Flat Too«, ne za zagrijavanje nego odmah silovito, s intenzitetom i prepoznatljivim mingusovskim gardom. Svi u ovom orkestru grizu od prve sekunde, jer drukčije nije moguće kad se radi o Mingusovoj glazbi. Nju mogu svirati samo oni koji je shvaćaju ozbiljno, proučavaju dubinski i pristupaju joj usredotočeno i srčano. Naime, riječ je o maštovitim i kompleksnim skladbama te slojevitim aranžmanima. Glazba je to koja obuhvaća cjelokupnu tradiciju jazza, zapravo velik dio tradicije afroameričke glazbe, koja u sebi nosi snažan emotivni naboj, koja slušatelje obuzima i ne pušta do zadnjeg takta. Veličanstvena je to i osebujna glazba koja je, više od pola stoljeća od njezinog nastanka, još uvijek ispred današnjeg vremena, koja još nije do kraja istražena i iskorištena u svom svojem bogatstvu i ljepoti.

Ovaj Big Band svojim izvedbama podsjeća na razne aspekte Mingusova stvaralaštva, pa i na onaj koji ima veze s njegovom borbom protiv rasizma, a to se najizravnije očituje u skladbi »Fables of Faubus«. Trubač Philip Harper u svom je maestralnom solu iskazao nezadovoljstvo eruptiravši svoj bijes, gnjev, ogorčenje. Sjajni su bili i u baladama, posebice u »Sue’s Changes«, emotivnoj posveti Sue Mingus, Charlesovoj udovici koja je utemeljila i vodila sastave što su izvodili njegovu glazbu. Ova turneja bila je posvećena i ovoj iznimnoj ženi koja je preminula prije dva mjeseca. U toj su izvedbi predstavili još jedan aspekt njegove glazbe, onaj vezan za kontraste i iznenađenja, s puno promjena tempa i ugođaja, prljavo i čisto, klasičarski precizno i džezistički slobodno…

Ovacije

»Peggy’s Blue Skylight« je posveta Mingusovu prijatelju, slikaru. I na njegovu glazbu možemo gledati kao na slikanje, ne samo apstraktno. I trombonist Conrad Herwig je slikao u svojem solu, oštrim, širokim potezima i lijepim bojama. Fascinantna je bila izvedba balade »Goodbye Pork Pie Hat«, posvete legendarnom saksofonistu Lestery Youngu, u kojoj je tenor saksofonist Sam Dillon svirao solo kroz cijelu izvedbu, samo uz ritam sekciju, ali i podršku cijelog orkestra. Koncert su zaključili atraktivnom skladbom »Moanin’« u kojoj je kao solist briljirao još jedan od glasovitih članova ovog Big Banda, trombonist Robin Eubanks. Na kraju je bljesnuo i najstariji član, samozatajni bas trombonist Earl Mcintyre, jedini iz ovog društva koji je svirao s legendarnim Mingusom i koji to iskustvo kolegama prenosi iz prve ruke.

Publici nije bilo važno iz koje se ruke upoznaju s tom glazbom, ona ih je pokosila, ostavila u čudu, isprovocirala na ovacije i poziv glazbenika na dodatak.