U dvorani Hrvatske čitaonice Trsat održavaju se probe za glazbenu komediju Laure Marchig i Darka Jurkovića Charlieja pod naslovom »Ma noi torneremo/Ma ćemo se vrnut«. Riječ je o novoj produkciji Umjetničke organizacije Fedra art projekt i Ansambla Intermezzo, koja predstavlja spoj između pučke komedije pisane na fijumanskom i čakavskom dijalektu s rafiniranim songovima i aranžmanima.

Izvođači ove domaće glazbene komedije, čija je radnja smještena u riječkom kvartu Torretta (Turnić), su pjevači-glumci Ana Blečić Jelenović, Alida Delcaro, Mensur Puhovac, Nevia Rigutto i Anamaria Drezga. Songovi će biti izvedeni uživo uz pratnju Darko Jurković Charlie Trija (Charlie Jurković, Tonči Grabušić i Henry Radanović).

Sve songove potpisuju Darko Jurković Charlie (autor glazbe i aranžmana) i Laura Marchig (tekstovi). Autor scenografije je Mensur Puhovac, dok je za scenski pokret zadužena Ivana Peranić.

Tema starenja i starosti

Predstava će biti izvedena u nedjelju 10. listopada u 19.30 sati te u ponedjeljak 11. listopada također u 19.30 sati. Zatim 21. listopada slijedi izvedba u opatijskom Centru »Gervais«. Projekt se realizira uz financijsku potporu Talijanske unije – Narodnog sveučilišta u Trstu i Primorsko-goranske županije, a u pomoć će uskočiti i Zajednica Talijana Rijeka i Zajednica Talijana Opatija.
Uoči premijere razgovaramo s Laurom Marchig, koja je kao autorica nedavno dobila nagradu publike za »Alfa Romeo Jankovits« kao najbolju predstavu Talijanske drame u sezoni 2020./2021. HNK-a Ivana pl. Zajca. Marchig je ovih dana objavljen i e-book pjesama u prozi i pjesama pod naslovom »Dell’amore oscuro« (»O mračnoj ljubavi«) u izdanju Il Ponte Rossa iz Trsta.

Kako ste došli na ideju za glazbenu komediju »Ma noi torneremo/Ma ćemo se vrnut«? O čemu se u njoj radi?

– Jednostavna je to »pučka komedija s umecima rafinirane glazbe«, koju sam napisala iz potrebe da pokušam progovoriti o bitnim ljudskim vrijednostima, o važnosti ljubavi i prijateljstvu, u trenucima kad su samoća i osjećaj izoliranosti postali »opipljivi« za vrijeme lockdowna i globalne pandemije. Govorim o starenju i o starosti kao važnom segmentu našeg životnog puta. Starost može biti itekako radosno razdoblje, ali moramo znati reagirati pozitivno na sve izazove, koristiti našu kreativnost i našu želju za životom, kako bismo prebrodili sve nedaće ovoga svijeta, od pandemije do krize utilitarističkog društva koje odbacuje pojedince koji se ne uklapaju u shema »koristi i proizvodi, koristi ga, pa kad više nije od koristi, slobodno ga odbaci«.

Vrijednost kultura u doticaju

Što nam možete reći o samome tekstu (i jezičnoj dimenziji). Na koji način se na njega veže glazbena komponenta, odnosno o kakvoj se vrsti glazbe radi?

– Smatram da je svaki umjetnički čin svojevrsni »politički čin«, pa tako i pisanje jedne pučke komedije, čiji je cilj razonoditi i razveseliti gledatelje. To postaje za mene još jedna prilika da potvrdim, kao što to konstantno činim kroz svoj umjetnički i intelektualni rad, da kulture u doticaju predstavljaju vrijednost, i da treba njegovati ideju suživota i prijateljstva među narodima. Naša autohtona talijansko-fijumanska i kvarnersko-istarska komponenta, kao i ona hrvatska – domaća (čakavska), su dio jednog te istog miljea i lijepo je, iako se svatko koristi svojim narječjem, da se razumijemo i nadopunjujemo.

Tako u predstavi, koja je smještena u unutarnjem dvorištu stare zgrade u riječkom kvartu Torretta, neki likovi, kao što je kipar Ferruccio deto El Trapano (Ferruccio zvan Bušilica) kojeg interpretira Mensur Puhovac, i njegova ljubomorna i svadljiva mlada supruga Nori (Ana Blečić Jelenović), govore domaćim čakavskim s umecima fijumanskog, dok dvije starije umjetnice u mirovini, dvije prijateljice – neprijateljice, bivša balerina Fany (Alida Delcaro) i pjevačica Mariucci (Nevia Rigutto), govore prvenstveno na fijumanskom s ponekim umecima domaćeg dijalekta. I svi se razumiju, svi se stalno svađaju; suprug sa suprugom, prijateljica s prijateljicom, da bi se na kraju pomirili i zapjevali himnu životu u postkovid duhu »Noi torneremo« (»Ćemo se vrnut«). Lik koji sve promatra s dozom ironije je mačak El gato Bonculovich (mačak Fina Guzica), kojeg igra mlada Anamaria Drezga. Za scenski pokret je zadužena Ivana Peranić.

Dobila sam inspiraciju za pisanje ovog teksta slušajući dogodovštine iz djetinjstva koje mi je pričala Nevia Rigutto, za koju smo Darko Jurković Charlie i ja napisali nekoliko pjesama. Nevia mi je znala pričati o njenom životu u kvartu Torretta, evocirajući smiješne likove koji su tu nekad živjeli. Bili su siromašni, ali sretni i kreativni. Nevia i Alida Delcaro su i u stvarnom životu prijateljice iz djetinjstva, ali za razliku od njihovih likova ne svađaju se, nego prijateljevaju i ostale su cijeli život u kontaktu. Fascinirala me dakle ideja da ih spojim, i da za njih, kao i za dva odlična pjevača koji su ove godine na festivalu »Dimela cantando« izveli našu pjesmu »Noi torneremo«, Ana Blečić Jelenović i Mensur Puhovac, napišem, zajedno s Charliejem, glazbenu komediju. Radnja je smještena u današnje vrijeme, u ovom »postlockdown Božjem času«. Željeli smo istovremeno oživjeti neke tipične atmosfere onih »lijepih starih vremena« kada ljudi, pogotovo stariji, nisu bili toliko usamljeni, nego su se puno više družili, možda su se ponekad previše »pačali« u tuđa posla, ali su bili spremni brinuti se jedni za druge.

Predstava, koju ćemo u ovom prvom bloku premijera i repriza predstaviti u koncertnoj formi, to jest kao čitanje i izvođenje glazbe i songova uživo, sadrži sedam songova i više tema, koji spajaju radnju i predstavljaju paletu muzičkih žanrova, od rocka do romantičnog valcera, preko bossa nove i bluesa do kabareta.

Osobno sam kao tekstopisac dugo surađivala s imenima kao što su Damir Halilić Hal, pa i s maestrom Alfijem Kabiljom, dok sam s Charliejem imala prilike raditi na nekim predstavama. Charlie je izvrstan kompozitor, ima toliko muzike u glavi, njegovi prsti na gitari izrode toliko originalnih tema. Uspjela sam ga uvjeriti kako je vrijeme da dio svoje glazbe pokloni i svima nama koji volimo songove: pop i rock glazbu, valcere, polke, latino. Kao što je forma moje komedije »pučka«, tako je glazba Darka Jurkovića za koju sam napisala tekstove izuzetno rafinirana, zabavna i moderna.

Foto: Sergej DRECHSLER

Pjesme u e-booku

Jedna od kompozicija koja je uvrštena u vašu glazbenu komediju nedavno je dobila priznanje žirija za »iznimnu profinjenost glazbene kompozicije«. O kakvom je natječaju riječ?

– »Dimela cantando« (»Reci mi pjevajući«) je važan glazbeni međunarodni festival posvećen pjesmi na istrovenetskom dijalektu, koji slavi 10. godišnjicu. To je putujući festival koji je sredninom rujna ove godine održan u Regiji Veneto (Cittadella di Padova) i u slovenskom Piranu, dok je veliki finale održan u Bujama. Kao autori, Darko Jurković Charlie i ja, bili smo prisutni s dvjema pjesmama koje će se također izvesti i u našoj glazbenoj komediji: »Abraza el mondo« (»Zagrli život«) koju pjeva Nevia Rigutto, i »Noi torneremo« koju pjevaju Ana Blečić Jelenović i Mensur Puhovac. Pjesma »Noi torneremo« je dobila priznanje žirija za »profinjenost glazbene kompozicije«.

Ovih dana objavljen je e-book vaših pjesama u prozi (i pjesama) pod naslovom »Dell’amore oscuro« (»O mračnoj ljubavi«). Izdavač je Il Ponte Rosso iz Trsta. S ovom knjigom Il Ponte Rosso inaugurira novu biblioteku. Možete li nam nešto reći o tim pjesmama i što za vas znači ovaj e-book?

– Prikaz je to nekih mojih ciklusa pjesama u prozi. Skoro su svi ciklusi bili nagrađivani i dobili međunarodne nagrade kao što je nacionalna nagrada za prozu »Leone di Muggia« ali, osim nekih, nikad nisu bili ukoričeni. Il Ponte rosso, čiji je glavni urednik Walter Chierigin, je iznimno zanimljiva književna revija koja izlazi na internetu. Redakcija, koju čine poznata imena tršćanske kulture, htjela me predstaviti tršćanskom, ali i talijanskom čitateljstvu, te su mi dali priliku da se dio moje produkcije pjesama u prozi, djelomično i u stihu, ponudi i široj javnosti. Iznimna mi je čast što je uvodni esej napisao poznati talijanski kritičar Fulvio Senardi. E-book je distribuiran na više od 500 adresa i može ga se odnedavno preuzeti na stranicama Il Ponte Rossa: www.ilponterosso.eu.