Foto D. Lovrović
Novakovićevi tekstovi imaju svježinu i sočnost, ali i toliko potrebnu izravnost i jednostavnost koju ne nalazimo često kod naših autora
ZAGREB Zbirku britkih i pronicljivih književnih eseja pod naslovom »U potrazi za domovinom« našeg najpoznatijeg književnika u iseljeništvu Josipa Novakovića, nastalih tijekom njegovih brojnih putovanja, predstavili su preksinoć u zagrebačkom Cafeu u Dvorištu u društvu autora Ivan Sršen, glavni urednik izdavačke kuće Sandorf; Ivica Buljan, urednik u čijem su novinskom prilogu eseji izlazili te Saša Drach, prevodilac eseja napisanih izvorno na engleskom jeziku pod naslovom »Shopping for a Better Country«.
Novaković je hrvatsko-američki pisac s kanadskom adresom koji se autoironično predstavlja »najpoznatijim nepoznatim piscem ili najnepoznatijim poznatim piscem«. Rođen je 1956. u Daruvaru, no s dvadeset godina odlazi u SAD na studij i tu će ostati živjeti iduće 33 godine. Nakon toga seli u Kanadu, gdje šest godina u Monteralu na Sveučilištu Concordia predaje kreativno pisanje i tamo ga već smatraju »kanadskim piscem«.
Prelaženje granice
Kako ističe Sršen, kojeg autorovi proplamsaji cinizma podsjećaju na Thomasa Bernharda, ova je knjiga vrlo važna jer otvara jedan novi pogled na naš emigrantski diskurs, a njegov sentimentalni štih najbolje je razumljiv upravo na ovim prostorima, iako su eseji pisani na engleskom jeziku.
– Kad razmišljam o tome je li netko emigrant, izbjeglica ili gastarbeiter, onda to uvijek vezujem i za fizičko i za psihičko prelaženje državne granice. A hoćete li na koncu postati emigrant ovisi o tome jeste li u stanju prijeći te granice i promijeniti definiciju nacionalnog identiteta. Nastojim izbjegavati jednostavne definicije, baš kao i čistoću identiteta. U tom smislu ne smatram se izbjeglicom, već emigrantom, piše Novaković kojeg ipak najpreciznije određuje sintagma »građanin svijeta«, budući da na brojnim putovanjima crpi životne spoznaje, a geografska mu distanca pomaže da mjesta na kojima je živio i boravio bolje upozna.
– Putujemo i kad se ne mičemo s mjesta, pa ja radije fizički putujem nego da me zaskoči neka država na mjestu iz kojeg nisam ni mrdnuo, aludira Novaković na svjedočenje junaka jedne njegove priče koji je promijenio osam država ne napuštajući rodno mjesto.
Njegovi su tekstovi, smatra Buljan, idealno novinsko štivo pisano tipično američkim stilom.
Literarna biografija
– Novakovićevi tekstovi imaju svježinu i sočnost, kao i toliko potrebnu izravnost i jednostavnost koju ne nalazimo često u našim novinama budući da je novinarima tekst često poligon za predstavljanje vlastite erudicije, ističe Buljan komunikativnost i odličnu recepciju ovih tekstova.
Novaković je prvu kratku priču objavio s 32 godine u listu New England Review i do danas je razvio prepoznatljiv stil pisanja s elementima crne komedije pa ga kritika naziva »jednim od najsnažnijih i najoriginalnijih suvremenih esejističkih glasova engleskog jezika«.
Iako se može pohvaliti brojnima nagradama i stipendijama, svjetsku je afirmaciju stekao 2013. godine, kada se našao među deset finalista međunarodne književne nagrade Man Booker International Prize. Objavljivao je u vrhunskim američkim književnim časopisima. Autor je romana »April Fool’s Day«, zbirke kratkih priča »Yolk«, »Salvation and Other Disasters«i »Infidelities: Stories of War and Lust«; zbirke autobiografskih crtica »Apricots from Chernobyl« i »Plum Brandy: Croatian Journey« te dva priručnika za umijeće pisanja »Fiction Writer’s Workshop« i »Writing Fiction Step by Step«. Na hrvatskom mu je dosad objavljavio nekoliko knjiga – izbor priča »Grimizne usne«, zbirka eseja »Tražeći grob u Clevelandu«, roman »Prvi aprila«, knjiga »Radionica pisanja fikcije«, a nedavno je u izdanju Profila izašla njegova zbirka priča »Požuda«.