ZAGREB Trinaest eseja nagrađivanog pisca, dramatičara i dramaturga Gorana Ferčeca emitiranih od rujna do prosinca 2013. u emisiji »Praskozor« na Trećem programu Hrvatskog radija u formatu desetminutnog jutarnjeg komentara aktualnih zbivanja ukoričeno je u nakladi Frakture pod naslovom »Priručnik za jučer« i predstavljeno javnosti preksinoć u zagrebačkom klubu Vinyl gdje su o ovoj knjizi govorili glavni urednik te izdavačke kuće Seid Serdarević, kazališni kritičar i dramaturg Matko Botić te glumica Urša Raukar koja je i pročitala nekoliko ulomaka.

– U esejima koji tematiziraju problem seljenja, apatridstva, prekarnog rada, radništva i različite društvene percepcije radnika, kao i nemogućnosti bivanja igdje što je zapravo ishodišna pozicija intelektualca, Ferčec komentira recentna zbivanja ponirući u prošlost kako društva, tako i svoje obitelji – istaknuo je širok dijapazon tema urednik »Priručnika«, naglasivši da autor duboko promišlja svijet oko sebe, a te misli precizno oblikuje izbrušenim stilom.

Dvije opreke

Serdarević je uočio i nostalgiju kao bitan sastojak Ferčecova štiva, no nije, kako kaže, riječ o onoj ganutljivoj, čeznutljivoj i sladunjavoj, već o konstruktivnoj nostalgiji koja čitatelja potiče na razmišljanje.

– Goranov diskurs operira na dva temeljna principa, odnosno na dvije opreke – nježnosti i bijesa te privatnog i javnog, kazao je Botić. Ferčecov bijes koji je logična reakcija na naša svakodnevna društvena događanja, prema Botićevom mišljenju, nije sam sebi svrha i nikad ne prelazi u intelektualni cinizam što je danas često slučaj. A to je upravo zbog autorove nježnosti, emaptije i nastojanja da razumije sve protagonisti priče.

– Ferčec čitatelja zavodi stilom i rečenicom, pa mislimo da čitamo bildungsroman, a zapravo je riječ o vivisekciji društvene stvarnosti proteklih pedesetak godina, koja pritom stvara vjernu anamnezu naše zbilje, elaborirao je Botić opreku između privatnoga i javnoga.

Autor je istaknuo da mu je bio izazov okušati se u novom žanru i odmaknuti se od literature ili dramskih, izvedbenih tekstova. Literarnost ovoga teksta nije se mogla izbjeći, a ona proizlazi iz odluke da poveže sve eseje u cjelinu. Pod egidom komentiranja aktualnosti, on je pisao i o prošlosti koja bitno utječe na našu suvremenost. Zanimalo ga je kako je to »baviti se prošlošću kao faktom, vidjeti što se događa kad je pokušavaš interpretirati, odnosno kad sam pišeš povijest«.

Empatija i dosljednost

Cijeli je ovaj korpus eseja, saznajemo od Ferčeca, pretpisanje za novi roman koji će se baviti poviješću njegove obitelji, odnosno njegove majke, trgovkinje iz Koprivnce koja ostaje bez posla nekoliko godina prije mirovine nakon što je cijeli radni vijek provela u jednoj prodavaonici.

Urša Raukar istaknula je da je Ferčec »intelektualac od jučer«, jedan od rijetkih takvih u našoj zemlji, te da je fascinantno njegovo poznavanje književnosti, glazbe, kazališta, likovnih umjetnosti, no najviše je oduševljava njegova empatija i dosljednost – jer on živi ono što piše.

Goran Ferčec (1978) niz godina svoje izvedbene, teorijske tekstove i eseje objavljuje u domaćim i stranim časopisima kao što su zagrebački »Frakcija«, »Kretanja« i »Kazalište«, »Scena« iz Novog Sada, beogradski »TkH časopis za teoriju izvođačkih umetnosti«, bečki »Buchkultur«, »I.D.I.O.T.« iz Ljubljane i »Sarajevske sveske«.

Dobitnik je nekoliko važnih nagrada, među kojima Nagrade hrvatskog glumišta 2014. te, iste godine, Nagrade festivala Borštnikovi susreti. Tekstovi su mu prevedeni na njemački, mađarski, engleski, francuski, slovenski i makedonski jezik. U nakladi istog izdavača Ferčec je 2011. objavio i zapaženi romaneskni prvijenac »Ovdje neće biti čuda« koji je bio finalist književne nagrade Tportala.