Snimio Damir ŠKOMRLJ
Knjigu »Radnici i seljaci« čini osam priča određenih hrvatskom stvarnošću – u svakoj od njih junaci se individualno ili grupno bune protiv sustava, ali čitatelj tu pobunu, pa i nasilje, neće osuditi već će ih doživjeti kao pravdu
RIJEKA U izdanju »Fabrike knjiga« ukoričene su priče Viktora Ivančića, nastale u suradnji s beogradskim časopisom »Reč«, čiji je urednik Dean Ilić, ujedno izdavač najnovije Ivančićeve knjige koja je pod naslovom »Radnici i seljaci« predstavljena riječkoj javnosti u antikvarijatu Ex Libris agilnog Željka Međimoreca.
Spona morala i pravde
Autor je rekao da je ovu zbirku priča želio podnasloviti »eseji«, jer nije imao unutarnji imperativ za njihov nastanak, već ih je gradio oko tema koje ga zanimaju, a onda skrenuo u fikciju! U tim su pričama moji stavovi, ali ne i moj život – rekao je.
Ivančić je nadalje govorio o svojoj sklonosti prema fikciji, ali i potrebi da u tom žanru propita ponašanje ljudi suočenih s nasiljem. I to u ime pravde!
Između Ilića i Ivančića razvio se dijalog u kojem je publika mogla čuti kako su »Radnici i seljaci« zapravo osam priča određenih hrvatskom stvarnošću. U svakoj od njih junaci (koji nisu nužno ni dobri, ni moralni ljudi) individualno se ili grupno bune protiv sustava, ali čitatelj tu pobunu, pa i nasilje, neće osuditi već će ih doživjeti kao pravdu.
– Ove su priče spona morala i pravde, ali je moja namjera zapravo bila prikazati krhkost sustava koji smatramo nedodirljivim. Osobno mislim da će akumulirana srdžba sigurno dovesti do nasilja, što drugim riječima znači da – klasni terorizam nije upitan!
Ogledalo društva
Ivančić je rekao da je u Parizu fundamentalizam u dosluhu s radikalnom desnicom – tip bratstva »Franjo-Slobo« – jer desnica uspješnije kolekcionira bijes. Njoj ne treba ništa osim mržnje. Ljevica, pak, svuda želi bolji svijet, a to je daleko složeniji cilj od mržnje. Na pitanje o Syrizi, Ivančić je rekao da ga zanima do koje će mjere Syriza biti pacifizirana i hoće li na kraju to uključiti izdaju.
A što se Rijeke tiče i pitanja bi li Oliver Frljić mogao biti jedan od likova nekog Ivančićevog eseja, autor »Radnika i seljaka« je rekao:
– Teško – on naprosto radi pravu stvar, na dobar način. Provocira prostor i napadi na njega jesu ogledalo ovog društva. Da to isto radi u alternativnom teatru – nitko ne bi ni primijetio, ali iz nacionalne institucije – vlada uvjerenje – treba emitirati nacionalnu kulturu, a ne progovarati o nacionalfašizmu i klerikalizmu. Smatram da je dobro što se Frljić nije prilagodio instituciji već nju adaptira prema osobnoj umjetničkoj gesti. Umjetnost bez angažmana danas je nevažna i nepotrebna. Frljić koristi teatar kao platformu za širenje svojih ideja, što je danas moguće samo u Rijeci – rekao je Viktor Ivančić i zaradio pljesak publike.
