ZAGREB – U Prigorju Brdovečkom kod Zaprešića, u ulici koja nosi ime po književnom junaku Ivici Kičmanoviću, umro je u 87. godini hrvatski književnik Josip Palada, ratni zapovjednik Satnije hrvatskih umjetnika, autor uzorne književne i profesionalne biografije, ali prije svega čovjek iznimne dobrote, čija će smrt ostaviti neizbrisivu prazninu, ne samo u srcima svih koji su ga poznavali, već je nenadoknadiv gubitak za Društvo hrvatskih književnika i hrvatsku književnost i kulturu u cjelini, objavio je DHK. Osim u književnosti, na poseban način se istakao u Domovinskom ratu kao zapovjednik Satnije hrvatskih umjetnika osnovane 20. listopada 1991. kao postrojba Zbora narodne garde Republike Hrvatske.
Bogatstvo književnog opusa i ratne zasluge, ali prije svega ljudska srdačnost i toplina, priskrbile su Josipu Paladi mnogo prijatelja i poštovatelja. Njegova biografija je izuzetno bogata, a svojim je životom i djelovanjem zaokružio praktično cijeli hrvatski prostor: zavičajnim piscem smatraju ga u nekoliko hrvatskih gradova.
Josip Palada, pjesnik, prozni i dramski pisac, rođen je 1935. godine u malom dalmatinskom selu Dograde, blizu Marine, a nedaleko od poznatijeg Trogira. U velikoj obiteljskoj zadruzi (16 članova obitelji) živi rano djetinjstvo. Doživljava i proživljava strahote Drugog svjetskog rata. Poslije rata seli se u kolonizacijskoj karavani koja se kretala na relaciji: Dograde – Marina – Trogir – Split – Zadar – Bakar – Škrljevo – Zagreb – Vrpolje – Đakovo – Semeljci – Vučevci. Školovao se u Požarevcu, Rijeci i Zagrebu.
Surađuje u raznim novinama i časopisima objavljujući reportaže, feljtone, eseje, članke, vijesti. Pripovijetke objavljuje neprekidno u časopisima, novinama ili na radiju, pa za njih dobiva i nagrade. Među mnogima dobio je i Arenino zlatno pero 1973. Surađuje i na Hrvatskom radiju te su mu izvedene brojne radiodrame i radiokomedije, od kojih su neke i nagrađene.
U scenskoj literaturi za djecu pročuo se komedijom »Carev paž«, za koju je na prvom natječaju Jugoslavenskog festivala djeteta u Šibeniku dobio prvu nagradu. Uz ovu komediju nagrađene su mu i mnoge druge komedije i igrokazi. Dobio je preko deset nagrada za scenske tekstove, ipak, romanom »Miris majke« (1985.) trajno ulazi u red velikih autora hrvatske književnosti. Njegov drugi roman »Zlonjiva« (2016.), nastao na temelju zapisa njegova oca Marka, iznimno je snažno svjedočanstvo hrvatskih sudbina tijekom 20. stoljeća i zaslužuje iznimno mjesto u suvremenoj hrvatskoj književnosti.
Ništa manje nisu snažna ni njegova posljednja objavljena djela: »U olovnom vremenu« (Đakovo, 2019.), književni i likovi zapisi, koji unatoč sivoj boji u naslovu nude optimizam i vjeru u čovjeka, kao i knjiga priča »Tko je palio moje« knjige (Zagreb, 2020.), ratne tematike, objavljena usred pandemije u Maloj knjižnici Društva hrvatskih književnika, podsjeća Mirko Ćurić.
