Glavni likovi romana su bračni par Kastelić – ugledna pravnica i ugledni sudac. U srednjim su četrdesetima, riješeni svih egzistencijalnih pitanja te izvana s četrnaestogodišnjom kćerkom Klarom djeluju kao presretna hrvatska obitelj višeg sloja. Naravno, iza fasade se kriju potpuno drugačiji odnosiRomana Ivančice Đerić u sebi uspješno ujedinjuje elemente društvenog, kriminalističkog, obiteljskog i ljubavnog štiva, pa će zasigurno naći širi krug čitatelja
Tranzicija hrvatskog društva iz socijalističkog sustava višenacionalne države u kapitalističko okružje vlastite samostalne države nesumnjivo je tema koja će još godinama privlačiti pažnju hrvatskih književnika.
Vrijedan doprinos toj temi dala je i Ivančica Đerić romanom »Sva je priroda divlja i surova«. Nekad i sad Hrvatske autorica je obradila u rasponu od 1987. godine kad su glavni likovi ovog romana studenti u Zagrebu, pa do 2012. godine kad ih upoznajemo kao vrlo uspješne odvjetnike i suce koji su u tih četvrt stoljeća prošli mukotrpan put od studentske oskudice do statusa uglednih i značajnih pravnih stručnjaka.
Glavni likovi romana su bračni par Kastelić – ona je ugledna pravnica, on ugledni sudac. U srednjim su četrdesetima, riješeni svih egzistencijalnih pitanja te izvana s četrnaestogodišnjom kćerkom Klarom djeluju kao presretna hrvatska obitelj višeg sloja. Naravno, iza fasade se kriju potpuno drugačiji odnosi – u braku su samo zbog kćeri, on je izgubio gotovo sav interes za nju, a ona mu se sveti tako što spava s nizom ljudi koje on zna.
Neriješeno ubojstvo
Povratak u prošlost za njih dvoje počinje onog trenutka kad ona saznaje da se iz Kanade u Hrvatsku vraća njena najbolja studentska prijateljica Jovana Jakšić, a on na ulici sreće Trpimira Kotlinića, brata njegovog pokojnog najboljeg prijatelja Krešimira. Najava Jovaninog povratka nju tjera da počne voditi zabilješke o prošlosti, a njega da kroz razgovore s Trpimirom još jednom proživi puno toga što je s Krešimirom doživio od djetinjstva do Krešine smrti u Domovinskom ratu.
Središnji događaj oko kojeg se veže radnja romana je ubojstvo studentice Adrijane Mišć, ubojstvo koje je te 1987. godine vezalo sve spomenute likove kojima treba pridodati i tadašnju Krešimirovu djevojku Maju Stanimirović, prelijepu Novosađanku koja studira u Zagrebu koji te 1987. godine polako počinje kliziti u agresivni nacionalizam. Istragu mučnog ubojstva (djevojci je odrezana glava) prati nimalo manje mučno ozračje u kojem je ljubavna veza između Hrvata i Srpkinje zločin i mora završiti prekidom nakon kojeg uskoro počinje rat koji će ovu iskrenu ljubavnu priču dovesti do horor završetka.
Najava povratka Jovane Jakšić ponovo budi sjećanja na istragu nikad riješenog ubojstva njihove susjede iz Studentskog doma, a priču aktualizira i pojava inspektora Bodulića koji ni nakon 25 godina nije odustao od potrage koja opet neće biti uspješna, ali će bar čitatelju postati jasno tko je ubojica.
Ivančica Đerić rođena je u Sisku 1969. godine, a odrasla je u Prijedoru. U Zagrebu je diplomirala na Fakultetu političkih znanosti, a magistrirala je na Sveučilištu Carleton u kanadskom gradu Ottawa. Živi u Torontu i radi u informatičkoj industriji. Autorica je dviju zbirki poezije (»Otvorenost«, 1991. i »Sa moga prozora odličan je moj život«, 2009) te romana »Zemlja u zrnu kafe« (2003), »Bosanci trče počasni krug« (2006), »Priručnik za zločin« (2008), »Nesreća i stvarne potrebe« (2012) te »Sva je priroda divlja i surova« kojeg je objavila 2013. godine, a u Hrvatskoj je objavljen prošle godine.
Životni dijalozi
Prenijete nam priče nedvojbeno, a služi tome i sam naslov romana, svjedoče o tome da u društvenim i odnosima među pojedincima najčešće, nažalost, pobjeđuje agresivnost, divljina i surovost koje nadjačavaju one pozitivne strane ljudskog karaktera, pogotovo u vremenima kada divljaju ideje isključivosti, mržnje i netolerancije. Tragična sudbina likova ovog romana posljedica je upravo tako postavljenih okvira i načina ponašanja, a jasno izražena objektivnost pripovijedača (ni on ni ona nisu nacionalisti, niti skloni bilo kom ekstremu) samo dodatno naglašava patnju koju netko mora proživjeti samo zato što ne odgovara općim vladajućim stavovima.
Prisjećanje na ’87., ali i na kraj sedamdesetih, odnosno dane djetinjstva odvjetnika Kastelića i Krešimira, omogućavaju autorici stvaranje slike tog doba i to kroz zbivanja koja se odvijaju u Zagrebu, Lipovljanima i izmišljenom bosanskom gradiću Tromuku, a glavni su pripovijedači supružnici Kastelić (autorica im ne daje imena, za nju su to samo »on« i »ona«) koji se izmjenjuju u pripovijedanju budeći zanimljivost, pogotovo onda kad pričaju o istim zbivanjima i čitatelju nude različite poglede na isti događaj.
Dobro građeni likovi, zanimljiva i neizvjesna radnja, uspješni prijelazi iz jednog u drugo vrijeme radnje, odlični životni dijalozi i općenito pitak, a bogat rječnik s podosta elemenata ironije i cinizma svakako su odlike ovog romana koji u sebi uspješno ujedinjuje elemente društvenog, kriminalističkog, obiteljskog i ljubavnog štiva, pa će stoga zasigurno naći širi krug čitatelja, posebno među vršnjacima opisanih zbivanja.
