Renia je djevojka koja sanja postati pjesnikinjom. Ali, Renia je Židovka, živi u Poljskoj, a godina je 1939. Kada Rusija i Njemačka napadnu njezinu zemlju, Renijin svijet se raspada. Renija je odvojena od majke, a njezin život poprima novi oblik – bježi iz rodnoga grada Przemyśla, svjedoči nestancima drugih židovskih obitelji i, u konačnici, nastanku židovskoga geta
Otkriven nakon sedamdeset godina, Dnevnik Renije Spiegel već se opisuje kao klasik književnosti o holokaustu. Pisan jasnoćom i stilom koji podsjeća na Dnevnik Anne Frank, ovaj je dnevnik izvanredan svjedok ratnim strahotama, ali i životu koji postoji onkraj ratnih mračnih zbivanja. U izdanju Stilus knjige objavljena je i na hrvatskom, te će se u prodaji naći od 11. veljače.
Renia je djevojka koja sanja postati pjesnikinjom. Ali, Renia je Židovka, živi u Poljskoj, a godina je 1939. Kada Rusija i Njemačka napadnu njezinu zemlju, Renijin svijet se raspada. Renija je odvojena od majke, a njezin život poprima novi oblik – bježi iz rodnoga grada Przemyśla, svjedoči nestancima drugih židovskih obitelji i, u konačnici, nastanku židovskoga geta.
Ipak, uz sve ratne strahote, Renia pronalazi i ljepotu koja se krije u poeziji i prvoj ljubavi. Ona i mladić u kojeg se zaljubila, Zygmunt, prvi put poljubili su se nekoliko sati prije nego što su Nijemci okupirali njezin grad. Kada je u gradu otvoren geto 1942. godine, Zygmunt ju je zajedno s roditeljima pokušao sakriti na ujakovom tavanu kako bi izbjegli deportaciju u koncentracijski logor. Njezino je skrovište nacistima odao doušnik. Ubijena je 30. srpnja 1942. godine, kao i Zygmuntovi roditelji. A upravo je on taj koji u njezin dnevnik unosi posljednji, potresni zapis: Tri hica! Tri izgubljena života! Dogodilo se sinoć u 22:30. Sudbina je odlučila oduzeti mi najdraže. Moj je život gotov. Čujem samo hice, hice… hice. Moja najdraža Renusia, posljednje poglavlje tvojega dnevnika sada je završilo.
Upornošću Renijine prve ljubavi, Zygmunta Schwartzera, dnevnik je stigao u SAD do njezine majke i sestre koje su izbjegle strahote holokausta. Izdavač kojemu su povjerile izdavanje njezina dnevnika to djelo opisuje kao „zapanjujuće svjedočanstvo o užasima rata, ali i o svakodnevnom životu koji se odvija čak i u najmračnijim vremenima“. Dnevnik, rukom ispisan na gotovo sedamsto stranica, prepun je zapisa o Renijinu svakodnevnom životu, doživljaju rata i ratne okoline te njezine prve ljubavi. Pjesme čiji stihovi preplavljuju dnevnik svjedok su Renijina književnog dara i vrijedna su povijesna i umjetnička ostavština.
Renia Spiegel rođena je u istočnoj Poljskoj 1924. godine. U siječnju 1939. godine započela je s pisanjem dnevnika. U trenutku izbijanja rata, Renia i njezina sestra živjele su s bakom i djedom u gradu Przemyślu. Odvojena od majke zbog rata, nekoliko je godina živjela pod sovjetskom, a potom i nacističkom okupacijom, doživjevši stvaranje židovskoga geta. U ljeto 1942. godine Renia je bila prisiljena skrivati se kako bi izbjegla smrt strijeljanjem u getu.
Nekoliko dana poslije, njezino je skrovište otkriveno i ona je ubijena. Imala je samo 18 godina.
