Knjiga o erotskim trokutima i četverokutima

Pročitali smo roman Boruta Kraševeca “Agni”: Beskonačni krug smrti i rađanja

Marinko Krmpotić

»Agni« je moćan i inteligentno napisan roman o erotskim trokutima i četverokutima, odnosno o tome u kolikoj mjeri tjelesni nagoni mogu sudbonosno utjecati na raspad obitelji i dovesti do tragedije



 


Debitantskim romanom »Agni« mladi slovenski književnik Borut Kraševec (1973.) nedvojbeno najavljuje kako naši susjedi »z Dežele« imaju novog vrlo kvalitetnog književnika. Potvrda tome svakako je i ugledna Kresnikova nagrada za književnost, najznačajnije literarno priznanje u Sloveniji, koje je 2021. godine zaslužio ovaj roman koji je zahvaljujući zagrebačkom izdavaču Hena com objavljen ove jeseni u Hrvatskoj i to u prijevodu Jagne Pogačnik. »Agni« je moćan i inteligentno napisan roman o erotskim trokutima i četverokutima, odnosno o tome u kolikoj mjeri tjelesni nagoni mogu sudbonosno utjecati na raspad obitelji i dovesti do tragedije.


Da bi naglasio i istaknuo tu animalnu stranu svojih likova, Kraševec je radnju smjestio u slovensko mjestašce bliže seoskom no gradskom načinu života; glavni muški lik je šumar i često je u kontaktu sa životinjama, a životinje se pojavljuju i kao pripovjedači dijela zbivanja poništavajući time, posebno kad je o temeljnim nagonima riječ, razliku između čovjeka i životinje. Uostalom, čovjek i jest životinja, a Kraševčev roman baš to i potvrđuje.


Stilska razigranost




Temeljna je priča ova – Ivan i Katja s kćerima, petnaestogodišnjom Mašom i četverogodišnjom Klarom, mirno žive u neimenovanom slovenskom seocu. Sve se mijenja kada se k njima, nakon što je izgubila posao glumice u Ljubljani, doseli Katjina sestra blizanka Brina. Iako blizanke, sestre su karakterno prilično različite pri čemu je Brina izgledom i seksepilnošću oduvijek magnet za muškarce pa je tako, primjerice, u mladosti jednom sestri »otela« dečka. Sad to, bez nekog plana i zle namjere – čisto iz tjelesne potrebe – čini kradom i s Ivanom koji postaje erotski ovisan o njoj. Naravno, oni svoju vezu kriju, ali Katja osjeća da nešto nije u redu, a u svijet tih zapetljanih emocionalnih i erotskih odnosa odraslih upleće se i tinejdžerica Maša koja i sama počinje stjecati prva seksualna iskustva. Naravno, sve skupa završit će tragedijom, točnije ubojstvom s kojim roman i počinje da bi se potom vraćanjem u prošlost pojasnila cijela priča te čitatelju postalo jasno tko je ubojica, a tko žrtva te čime je zločin motiviran i kako je do njega došlo.


Taj je uvodni dio opisa ubojstva zanimljiv i sa stilske strane jer je sam čin čitatelju predočen kroz oči vjeverice koja u parku promatra susret i nasilje između muškarca i žene. Time je već u uvodnom dijelu Kraševec skrenuo pažnju i na svoje pripovjedačko umijeće kojemu potom svjedočimo i u ostalom dijelu romana koji nam pripovijedaju i neke druge životinje, kao i najbitniji likovi iz čijih perspektiva saznajemo što se zbiva i kako se to grade staze i putevi do tragičnog završetka.


O autoru

 


Borut Kraševec suvremeni je slovenski pisac i prevoditelj. Rođen je u Ljubljani 1973. godine, studirao je komparativnu književnost i ruski jezik, no posve se, prekinuvši studij, posvetio prevođenju s ruskoga jezika. Objavio je više od 45 prijevoda s ruskog: s područja filozofije, teorije književnosti, vjerske misli i lijepe književnosti. Godine 2004. dobio je nagradu za najboljeg mladog prevoditelja (prijevod romana »Čapaev i praznina« Viktora Pelevina), a 2014. godine dodijeljena mu je »Sovretova nagrada« za prijevod djela istoga autora, »Sveta knjiga vukodlaka«. Umijeće pisanja dokazao je i svojom prozom, koju je objavljivao u časopisu Literatura i na web-portalu Vrabec anarhist. Prvijenac »Agni«, objavljen u Sloveniji 2020. godine, na Slovenskom knjiškom sajmu 2020. godine proglašen je najboljim debitantskim djelom godine, a godinu kasnije ovjenčan je i uglednom Kresnikovom nagradom.

Ta stilska razigranost i raznovrsnost svakako autoru pripomaže u temeljnoj ideji vezanoj uz isticanje činjenice kako čovjek (pre)često nije u stanju kontrolirati svoje nagone, čak niti onda kad je svjestan da time u veliku opasnost dovodi i samog sebe i svoje bližnje. Baš stoga pri opisu životinjskog svijeta autor najčešće poseže za onim temeljnim – hranjenjem, rasplođivanjem i ubijanjem da bi se nahranio – a ta česta sjedinjenost života i smrti u pojedinim je trenucima iskazana elementima naturalističkog načina pripovijedanja, kao što je i stanje svijesti ubojice, koji se iz Ljubljane vraća kući, prenijeto vrlo uspješno upotrebljenom tehnikom tijeka struje svijesti.


Svjež romaneskni vjetar


Nedvojbeno, Kraševec zna pripovijedati – i to na različite načine – ima jasnu ideju o tome što želi reći i to kroz ovaj roman, koji je naslov dobio po jednoj od zečica koje uzgaja ta nesretna opisana obitelj, radi vrlo uspješno pa je zaista dobro što i hrvatski čitatelji mogu uživati u sjajnom prvijencu o kojem, između ostalog, Mirt Bezlaj u Delu kaže:


»Izuzetno napeto i zanimljivo štivo… Posebnost ‘Agni’ je, osim u Kraševčevu stilu i montaži prizora, u tome što uspijeva čak i krajnju banalnost prosječne obitelji prikazati kao kroz leću termografske kamere koja opaža samo divlje gorenje strasti. Kroz klišejske dramice jedne skoro pa obične obitelji, kao temelj svega razotkriva se nesnosno bujanje života, karneval karnalnosti i beskonačni krug prokreacije, smrti i rađanja«, napisao je Mirt Bezlaj, a Jasna Lasja u Literaturi zaključuje kako »Agni« u suvremenom slovenskom umjetničkom prostoru predstavlja svjež romaneskni vjetar koji prožvakane teme prikazuje na nov, drzak i umjetnički privlačan način.