RIJEKA » Posljednje večeri 7. riječkog sajma knjiga i festivala autora »vRIsak«, održan je susret s albanskim piscima Linditom Komani iz Tirane i Gazmendom Krasniqijem iz Skadra. 

  – Jedna od temeljnih programskih odrednica »vRIska« jest suradnja s piscima u regiji, obnavljanje pokidanih ili uspostavljanje novih veza, a nakon uspješna susreta s piscima iz susjednih zemalja, priču o susjedima nastavljamo predstavljajući pisce iz Albanije, s kojima dijelimo istočnu obalu Jadrana – rekao je Zoran Simić u ime organizatora ovogodišnjeg »vRIska« – Udruge kulture »vRIsak« i knjižara VBZ-a u Rijeci i Zagrebu. 

  Iako je bio najavljen dolazak pet albanskih pisaca, među njima i jednog s Kosova, u Rijeku su stigli samo spomenuti dvoje, s kojima su razgovarale Marija Bošnjak i Željka Horvat Čeč. 

Granična linija

Gazmend Krasniqi govorio je o devedesetim godinama kao graničnoj liniji za sve u Albaniji, pa tako i za književnost i književnike. Tih se godina raskrstilo s bivšim sustavom koji je onemogućavao Albancima bilo kakav kontakt sa Zapadom. 

  – Novi društveni sustav utjecao je na albansku kulturu i književnost – trebalo je ispuniti golemu prazninu prijevodima autora koji su do tada bili proskribirani, a makoliko to vama može izgledati čudno, bili su to stupovi književnosti poput Joycea, Faulknera, Kafke, ali i Prousta. Nadalje, željeli smo vratiti čitateljima naše pisce koje je dotadašnji režim zabranjivao, a ukazati na bezvrijednost literature nekih režimskih književnika koji su do tada nezasluženo zauzimali visoko mjesto. Željeli smo se otvoriti i prema književnosti u dijaspori, tako da moram reći da se od devedesetih godina nosimo s nizom problema upravo nastojeći otvoriti se svijetu, jer to je jedini način da se čuje za naše pisce – rekao je Krasniqi, suradnik i voditelj mnogih književnih časopisa, izdavačkih kuća i kulturnih projekata. 

  Lindita Komani, ugledna albanska novinarka i književnica mlađe generacije, školovala se u Grazu i taj je period, makoliko težak i ispunjen pitanjima o identitetu, iskoristila kao svoju prednost: 

  – Smatram da u Albaniji konačno ima prostora za kritično pisanje, pogotovo bi tako trebali razmišljati mlađi pisci. Kao osoba odgojena i školovana u Europi imam drugačiji pristup albanskoj stvarnosti, a moji sugrađani na drugačiji način gledaju mene. 

 Suočavanje s tranzicijom

Treba biti hrabar i strpljiv, ako ste pisac u Albaniji, čekati svoju priliku. Jer, nije lako snaći se u poplavi kojekakve književnosti koja je buknula nakon pada komunizma. Suočili smo se s tržištem i svim teškoćama na koje nismo bili navikli; izdavačke kuće su privatne, što znači da se moraju baviti komercijalnim izdanjima i kojekakvim poslovima da bi preživjele. A pisci, pogotovo mlađe generacije, pišu o temama koje ih tište – o osobnim osjećajima i emotivnim problemima, ali i o životu u tranziciji, migracijama na Balkanu… 

  Iako smo posljednjih dva i pol desetljeća zaista odrasli, na intelektualnom i književnom planu daleko smo od vaše stvarnosti. Sistematizaciji književnosti kakvu vi imate, o čemu smo se osvjedočili na ovom sajmu knjiga i književnosti u Rijeci, mi još uvijek samo težimo – zaključili su albanski pisci.