Phillips: Nerealne cijene knjiga uništi će pisce i izdavače

Bez realnih cijena knjiga pisci će prestati pisati, izdavači neće imati novca za ulaganje u pisce. No, nitko ne zna što će se točno s izdavaštvom za deset godina dogoditi i upravo je zbog toga toliko uzbudljivo o tome sada podučavati i pisati 

Prof. dr. Angus Phillips, ravnatelj prestižnog Međunarodnog centra za izdavačke studije u Oxfordu i jedan od vodećih svjetskih znanstvenika u sve propulzivnijem znanstvenom području izdavačkih studija, gostovao je u petak, 10. svibnja, na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Dolazak prof. Phillipsa u Rijeku povezan je s inicijativom skorog pokretanja novog riječkog interdisciplinarnog doktorskog studija pod naslovom Izdavaštvo i mediji koji će se izvoditi u suradnji sa Sveučilištem Oxford Brookes te s drugim domaćim i inozemnim partnerima. 

   – Predlagatelj studija je Odsjek za kroatistiku koji je nedavno osnovao Katedru za interdisciplinarnu filologiju upravo radi pokretanja novih studijskih i istraživačkih programa koji mogu filološke teme sučeliti interdisciplinarnim izazovima aktualnog društvenog trenutka. 

   Profesor Phillips je pred punim i vrlo zainteresiranim auditorijem održao predavanje pod naslovom Izdavaštvo u Velikoj Britaniji – trendovi i transformacije. Nakon predavanja, uslijedila je živa diskusija, a na kraju i neočekivano ugodna završnica, kada su dekan Filozofskog fakulteta prof. dr. Predrag Šustar i prof. dr. Phillips zašli među slušatelje kako bi ih darivali besplatnim, posebno za tu prigodu prikupljenim knjigama. U atmosferi neočekivane opuštenosti koja je mnoge od prisutnih nagnala na spontano pristupanje dekanu Šustaru i njegovom uvaženom gostu, nije bilo sasvim lako prigrabiti trenutak za razgovor s profesorom Phillipsom. No uspjeli smo!   

U središtu zbivanja

Možete li nam u kratkim crtama predstaviti samo područje izdavačkih studija i poslove kojima se bavite?

 Koja je bila prva knjiga koju ste pročitali? 

   – Oh, teško je reći. Upravo pišem novu knjigu i u predgovoru spominjem knjigu Lastavice i amazonke (Swallows and Amazons) koju je napisao Arthur Ransome. Radi se o grupi djece koja, uz dopuštenje roditelja, kreću na jedrenje jezerom i kampiranje na otoku te pritom doživljavaju avanturu. Još se sjećam prvog čitanja. Ta knjiga je vrlo posebna za mene jer sam zbog nje zavolio čitanje. Lastavice i amazonke još je uvijek vrlo popularna knjiga, doživljava nova izdanja, po njenom se predlošku rade filmovi. 

   Moja kćerka također voli tu knjigu. Kada idem na praznike u onaj dio Engleske u koji je smještena radnja Ransomove priče, kćerka preuzima vodstvo i pokazuje nam mjesta iz knjige. Odlazimo na otok gdje se nalazi luka koja je vjerno opisana u knjizi. Puno mi znači to što moja djeca vole čitati istu knjigu u čijem sam čitanju i ja uživao kao dijete.        Vaša su djeca pročitala digitalnu ili tiskanu inačicu knjige? 

   – Tiskanu inačicu. Moja kćerka sada posjeduje Kindle, ali ima sve knjige Arthura Ransoma u tiskanom izdanju. 

    Možete li mi reći nešto o svojim budućim projektima? 

   – Ove mi godine izlazi nova knjiga pod naslovom Turning the Page (Okrećući stranicu) u izdanju Routledgea. Knjiga govori o tome kako autorstvo utječe na čitateljsku publiku, raspravlja o autorskim pravima, pokazuje što se događa s digitalnim djelima u globaliziranom svijetu te kako sve to utječe na evoluciju knjige. Zbog toga sam za podnaslov odabrao The Evolution of the Book (Evolucija knjige). Knjiga uskoro izlazi iz tiska, nabavite primjerak!

   – Izdavačke studije zanima sve što je povezano s izdavaštvom, od samih temelja koje čine raznolike tekstualne prakse, preko problematike izdavačkih žanrova i pitanja recepcije knjige, autorstva i samoga tržišta, pa sve do šireg tehnološkog i medijskog konteksta s kojim danas izdavaštvo konvergira. Riječ je o izazovnom interdisciplinarnom području koje izrasta iz humanističkih zasada, no koje se ne može odvojiti ni od danas sveprisutne informacijske i komunikacijske kulture, kao ni od pitanja povezanih s novim tehnologijama i s diseminacijom kulturnih dobara– kulturne politike i marketinga. Izuzetno mi je drago da je Rijeka prepoznala važnost ovoga područja, i to upravo u prijelomnom trenutku pristupanja Hrvatske Europskoj Uniji. Naime, pitanja pozicioniranja nacionalnoga jezika i problematika internacionalizacije domaće kulture trebaju, pomoću novih tehnologija, a uz potporu sustava znanosti i odgovarajuće kulturne politike, biti prepoznata kao prioritetna. Raduje me što sam pozvan biti dijelom toga riječkoga projekta, kao što me raduju i druge povezane inicijative o kojima sam razgovarao s dekanom Šustarom, s rektorom prof. dr. Perom Lučinom i s prof. dr. Marinom Biti – primjerice, ideja za zajedničke riječko-oksfordske programe, poput međunarodne ljetne škole i redovite međunarodne konferencije. 

   Riječ je, dakako, o području kojim se bavim kao predavač i znanstvenik na Sveučilištu Oxford Brookes, a rezultat toga mojega rada su moje knjige poput Inside Book Publishing (s kolegom Gilesom Clarkom) i The Future of the Book in the Digital Age (s Billom Copeom). Znanstvene aktivnosti temelj su i mojeg izravnog bavljenja izdavaštvom, kao što su mi za to dragocjena i moja radna iskustva u Oxford University Press-u. Za moje znanstveno djelovanje važno je i to što sam glavni urednik časopisa Logos koji objavljuje radove iz područja izdavačkih studija. Često se odazivam i pozivima da budem konzultant na međunarodnim izdavačkim projektima. Trenutno pišem novu knjigu za Routledge, pod naslovom Turning the Page: the evolution of the book. Knjiga evoluira, transformira se… To je tema koju svakako valja znanstveno pratiti, jer problematika doslovno svakim danom postaje sve složenija. 

  Kako je došlo do suradnje sa Sveučilištem u Rijeci? 

   – Prošle mi se godine obratila prof. dr. Marina Biti obavještavajući me o inicijativi pokretanja novog studija u Rijeci i izražavajući interes za naš rad u tome području u Oxfordu. Uslijedio je naš susret u studenom prošle godine. Rado sam se odazvao pozivu da kao savjetnik preporučim sadržaje koje sam smatrao važnima u izvedbi tog studija, a posebno poveznice između znanstvene, kreativne i pragmatičke razine koje moraju biti osmišljeno uključene u jedan takav program. Jednako sam se tako rado odazvao i pozivu da posjetim riječko sveučilište. Kako sljedeći tjedan moram biti na Sveučilištu u Ljubljani, odlučio sam prvo posjetiti Rijeku i ovdje podijeliti neka iskustva iz polja izdavačkih studija. Pokretanje doktorskog studija Izdavaštvo i mediji u Rijeci svježa je inicijativa i vrlo je zanimljivo biti u centru događanja koje se upravo zahuktava na vašem sveučilištu.   

Važnost izdavaštva

Kolika je, po vašem mišljenju, važnost razvijene izdavačke djelatnosti za kulturu i budućnost jedne države? 

  – Smatram da je izdavaštvo izuzetno važno za svaku kulturu. Izdavački studiji temelje se velikim dijelom na poznavanju povijesti knjige i povijesti izdavaštva, jer upravo izdavaštvo osigurava memoriju društva. Ono pruža načine za očuvanje povijesti, ali i za kreiranje budućnosti jedne kulture. Podrška novim autorima doprinos je formiranju kulturnog identiteta nacije. Što bi bila kultura jednog naroda bez izdavaštva? Ljudima se mora dati mogućnost da oslobode svoju maštu i da razviju vještinu raznolikog načina razmišljanja, u čemu im najviše pomaže književnost. Publicistika s druge strane razvija kulturu argumentiranog i kritičkog razmišljanja. Autorima se mora dati prilika da budu objavljeni i da prisustvuju događajima na kojima predstavljaju svoj rad i susreću se s čitateljima. U svemu tome važnu ulogu imaju knjižnice i knjižare. Takva vrsta izdavačkog ekosustava osigurava kulturno zdravlje naroda. Indikativno je da su se s početkom gospodarske krize u Velikoj Britaniji ljudi velikim dijelom okrenuli čitanju knjiga o politici i ekonomiji. Pitanja je bezbroj, a knjige su mjesto na kojemu tražimo i nalazimo odgovore. 

  Vi na Sveučilištu Oxford Brookes, osim doktorskoga studija, obrazujete i kadrove na preddiplomskoj i diplomskoj razini. Koje konkretne stručne vještine dobivaju studenti po stjecanju svojih diploma pri Sveučilištu Oxford Brookes? Koja je stopa njihova zapošljavanja u struci nakon završetka studija?

   – Da, mi uistinu imamo programe izdavačkih studija na svim visokoškolskim obrazovnim razinama. Izdavačka djelatnost postaje sve složenija, pa držimo izrazito korisnim već na preddiplomskoj razini osposobiti studente da budu u stanju kreirati vlastitu e-knjigu, digitalni časopis itd. Studenti na nižim razinama usvajaju tehničke vještine struke, upućuju se u web softver i u pitanja dizajna. Podučavamo ih postupno i poslovnoj strani izdavaštva, kao i pedantnosti u uredničkom radu koja će njihov krajnji proizvod učiniti vidljivim i prepoznatim na tržištu izdavačkih proizvoda. Konačno, učimo ih da budu inovativni i da razmišljaju kreativno, da razmišljaju kao izdavači. Upravo zato, stopa zapošljavanja naših studenata u struci je vrlo visoka. Izvješća pokazuju da za boljih godina ona iznosi između 90 i 100 posto, a prošle godine je taj broj bio, čini mi se, oko 96 posto. Direktno nas kontaktiraju poslodavci koji žele zaposliti studente odmah po stjecanju diplome. 

   Baš su prošle srijede naši studenti na diplomskom studiju održali predstavljanje svojih završnih godišnjih projekata. Bio sam oduševljen njihovom inventivnošću. Ti studenti s lakoćom koriste visoka tehnološka rješenja u stvaranju novih ideja. Oni zaista jesu ljudi koje struka u ovom trenutku treba. Spremni su se prilagođavati. Saznajem da su neki takvi ili srodni programi uvedeni i u Hrvatskoj, primjerice na Medijskom sveučilištu čiji je kadar također uključen u riječku inicijativu doktorskoga studija, što smatram izvrsnim. Držim da specifičnost vaših programa treba biti u osmišljavanju pozicije nacionalnog jezika, da posebnu pažnju treba posvetiti i pitanjima prevođenja, i da će novi doktorski program biti dragocjen za formiranje kadra koji će izdavaštvo u Hrvatskoj na pravi način usmjeriti, i lokalno i regionalno i globalno. 

  Mala i velika tržišta

Postigli ste izuzetno mnogo u britanskom izdavaštvu; iza vas je puno uspješnih izdavačkih projekata. No, koji je vaš omiljeni projekt, onaj kojim se najviše ponosite?

   – Izdvojio bih rad na knjizi Think: A Compelling Introduction to Philosophy (op. Poziv na misao; prijevod Lade Jurica, AGM, Biblioteka Sintagma, Zagreb 2002.) autora Simona Blackburna. Mogli smo objaviti tu knjigu kao posve uobičajeno izdanje uvoda u filozofiju kakvih ima već jako puno na tržištu. Umjesto toga, ujedinili smo marketinške i uredničke mozgove i odlučili se za puno inventivniji pristup. Knjigu smo naslovili samo jednom riječju: Think (eng. razmišljajte), a potom je grafički dizajner osmislio i vizualnu uobliku za tvrdi povez manjega formata. Knjiga je bila prodana u 60.000 tiskanih primjeraka, što je uistinu u tome žanru bestseller. Kada posjećujem prijatelje, na njihovim policama gotovo redovito zapažam da posjeduju to izdanje. Dobar plasman bio je svakako poticaj autoru da objavi još dva naslova. Izdavač, dakle, uistinu može utjecati na sudbinu knjige. Kada uđem u knjižare, na primjer u Moskvi ili u Meksiku, često na policama vidim naslove knjiga u čijem sam uobličenju i sam sudjelovao, i sretan sam kad vidim da neka od »mojih« knjiga nastavlja živjeti. Osmišljavanje projekata koji probijaju nacionalne granice i odolijevaju vremenu kulturna je misija izdavača. 

   Postoje mala i velika tržišta, svaka sa svojim pravilima i ograničenjima. Mala su tržišta vjerojatno u težem položaju nego veća tržišta. Može li dobra organizacija i profesionalizam nadoknaditi sitnost tržišta? I u tom smislu, kolika važnost za mala tržišta leži u prevođenju i plasiranju prevedene literature na strana tržišta širom svijeta? 

   – Slažem se da manja tržišta nailaze na svoje specifične probleme. Ali upravo je to razlog zašto je nužno uspostaviti aktivni izdavački ekosustav u kojem je moguće tiskanje novih knjiga te, što je još važnije, prevođenje knjiga na svjetske jezike i njihovo predstavljanje širom svijeta. 

   Puno je teže piscima na manjim jezicima probiti se na međunarodnom tržištu. Veliki jezici, kao engleski, daju puno veće mogućnosti za probitak i smatram da to možemo zahvaliti veličini tržišta. Engleski je jezik najvažnija lingua franca, ako želite da vam se djela prevedu širom svijeta, obično ih prvo morate prevesti na engleski. Smatram da se upravo tu trebaju uključiti vlade i pomoći prevođenje s manjih na velike jezike. U tome bi veliku ulogu trebale imati i kulturne institucije te izdavači. 

   Manja tržišta mogu puno naučiti iz korejskog primjera. U Koreji su krenuli u organizirano prevođenje djela na engleski jezik i to je zaista pomoglo da se korejska književnost afirmira širom svijeta. Potrebna vam je samo jedna prevedena hrvatska hit knjiga i ljudi će početi govoriti: Da, želim pročitati još nekoga od hrvatskih autora! Morate vlastitu književnost prevesti te je učiniti dostupnom i privlačnom na međunarodnom tržištu. To nije lako, ali nije niti nemoguće.   

Živjeti od pisanja

Mogu li pisci i izdavači u Velikoj Britaniji živjeti od svoga rada?

   – Da, naravno. Danas je situacija teža nego ranije jer je količina novca u sustavu smanjena zbog recesije. Izdavači su puno oprezniji kada trebaju uložiti novce u neki projekt. Ali situacija se popravlja pa će neki izdavači biti spremni unaprijed isplatiti čak i posve nove romanopisce. Priznati pisci, ako su komercijalno uspješni, posve sigurno mogu živjeti od svoga pisanja jer engleski je veliki jezik koji se bez teškoća prevodi na sve druge jezike i pronalazi veliko tržište. 

   Napustiti posao, pisati od kuće i živjeti od toga pisanja – to je ideal o kojem sanjaju svi pisci. No, malo njih to i postigne. Djelomično je tako zbog krize i promjena na tržištu, ali ponajviše zbog jake konkurencije među piscima. Puno je pisaca koji se pokušavaju probiti i svi žele postići isti cilj. Dakle, kvalitetni pisci koji su pronašli svoju čitateljsku skupinu zasigurno mogu živjeti od pisanja, ali to je zaista teško ostvariv cilj. 

   Mnogi se pisci žale na harrypotterizaciju izdavaštva. Je li točno da potreba za sigurnom zaradom ima tako odlučan utjecaj na odabir onoga što se u zadnje vrijeme objavljuje?

   – Smatram da je s recesijom smanjena tolerancija na rizik, izdavači su oprezniji. Ako odete u knjižaru u Oxfordu, na odjel književnosti za djecu, primijetit ćete da sve knjige izgledaju kao Igre gladi (The Hunger Games), a isti je utjecaj imao i Tolkien na odjelu za beletristiku. Sve naslovnice izgledaju slično, prisutno je puno imitatorskog, copycat izdavaštva. No, postoje i manji izdavači koji su spremni na rizik i koji će svoje nade staviti na nove autore. 

   Fenomen Harryja Pottera je složen. To je djelo književnost za djecu podignulo na sasvim novu razinu otvorivši do tada neslućene mogućnosti. Mnogo je pozitivnih učinaka Harryja Pottera. Djeca koja ranije nisu voljela čitanje, htjela su pročitati Harryja Pottera jer su htjela biti dijelom te uzbudljive priče. Isto se odnosi na Igre gladi. U ovome trenutku, širom svijeta, svi žele pročitati i biti viđeni dok čitaju tu knjigu. Mnoga djeca i mladi ljudi po cijelom svijetu razvili su naviku čitanja zahvaljujući Igrama gladi. Ako knjiga znatno poboljša naviku čitanja među nekom skupinom stanovništva, to ne može biti loše. To može biti samo dobro za društvo i izdavački ekosustav. Pisci dijelom toga ekosustava te je dugoročno i za sve njih dobro sve što je dobro za izdavaštvo.   

  Gdje je u svemu tome umjetnost, tj. koje je mjesto književnosti u tom novom izdavačkom ekosustavu koji se neprestano mijenja?

   – Beletristika je još uvijek vrlo važna, dokaz tome su pisci koji dobro zarađuju pišući ju. Književnost je ostala važnim dijelom tržišta. U Velikoj Britaniji imamo književne festivale, potpisivanja knjiga, imamo pisce prisutne u medijima. Književni su festivali dobro posjećeni, mnogi čitatelji žele osobno sresti pisce. Još uvijek je in čitati najnovije knjige Iana McEwana ili Hilary Mantel. Književnost nije izgubila svoju značajnu poziciju na tržištu bez obzira na Igre gladi i slične knjige. Što više, ako ljudi razviju jaku naviku čitanja, oni će prije ili kasnije posegnuti i za umjetnošću, za književnošću. Jedna vrsta čitanja vodi ka drugoj vrsti čitanja.   

Dobra pozicija izdavača

 Kako zamišljate britanski izdavački ekosustav za deset godina od danas? 

  – To je vrlo teško pitanje. Izdavački se ekosustav brzo mijenja. Mislim da mi je netko rekao sljedeće: Bit ćeš u izdavačkom poslu i za dvadeset godina ako se riješiš skladišta i ako mudro ograničiš zalihe tiskanih knjiga. Ako objavljuješ puno e-knjiga i samo onoliko tiskanih knjiga koliko ti je potrebno te ako izdaješ na engleskom, vjerojatno ćeš preživjeti promjene na tržištu. U ovome su trenutku mogućnosti za tiskanje na engleskom jeziku zaista velike. Imamo nova tržišta kao što je Indija gdje neprestano raste broj čitatelja iz srednje klase koji čitaju na engleskom jeziku. Engleske su knjige globalno popularne, ljudi žele učiti engleski jezik. Mislim da budućnost izgleda dobro za mudre izdavače, ali samo ako ostanu kreativni. Vezano uz kreativnost, htio bih se još jednom osvrnuti na ranije spomenuti primjer knjige Think (odnosno Poziv na misao u hrvatskom prijevodu). Pisci su uvijek dobri u osmišljavanju novih ideja, ali ponekad trebaju izdavača koji će protresti i oživjeti njihov rad i tako im pomoći u otkrivanju čitateljske publike, tržišta te postizanju uspjeha. Smatram da su izdavači još uvijek u dobroj poziciji. Međutim, ta se pozicija ubuduće može pogoršati. Jedna od mojih glavnih briga vezana je uz neuravnotežene cijene knjiga te za činjenicu da ljudi danas očekuju sve sadržaje besplatno, od muzike, umjetnosti pa nadalje. Ako će cijena svake e-knjige biti 20 penija (1,80 kn), ako će čitatelji biti spremni izdvojiti samo toliko za knjigu, onda će u sustavu biti puno manje novca za izdavače i za autore. Bez realnih cijena knjiga pisci će prestati pisati, izdavači neće imati novca za ulaganje u pisce. To je moja najveća briga za period od sljedećih deset godina. 

   No, nitko ne zna kako će izdavaštvo točno izgledati za deset godina i upravo je zbog toga toliko uzbudljivo sada podučavati i pisati o izdavaštvu.