Vrhunac zanemarivanja Rusije dogodio se '90-tih, usred Domovinskoga rata, kada je Rusija u nas stekla nezavidan položaj. Poslije raspada SSSR-a Rusija se u našem medijskom prostoru uglavnom prikazivala kao kaotična, opasna i zaostala zemlja
PULA » Sa(n)jam knjige u Istri ove godine ekvilibrira trima temama. Jedna od njih je i »Izlet u Rusiju«. Selektorica ove »ruske« teme je Ivana Peruško s Katedre za rusku književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, pa je pitamo o osnovnim smjernicama, ali i o ruskoj književnosti uopće. Koliko mi zapravo (ne) znamo o ruskoj književnosti i zašto ne znamo više? – O suvremenoj ruskoj književnosti znamo koliko i o njezinoj zemlji – nedovoljno. Iako se kao jedno od mogućih objašnjenja nameće geografska udaljenost, mislim da ona tu igra posve sporednu ulogu. Naše udaljavanje od Rusije seže još u prošlo stoljeće, kada je Tito uputio Staljinu političko »Ne!«, nakon čega je to isto učinio i Krleža 1952. godine, udaljivši se od mimetičke i političke književnosti, čime je zapravo spasio hrvatsku književnost od socrealističkoga kanona. Ipak, bez obzira na političko udaljavanje, prevedeni su na hrvatski jezik gotovo svi klasici 19. stoljeća i ključni autori 20. stoljeća.
Zanemarivanje velike zemlje
Najteži trenuci u kulturnom smislu pripadaju definitivno 1990-ima. Vrhunac zanemarivanja Rusije dogodio se usred Domovinskoga rata, kada je zbog poznatih nam razloga, Rusija u nas stekla nezavidan položaj. Poslije raspada SSSR-a Rusija se u našem medijskom prostoru uglavnom prikazivala kao kaotična, opasna i u mnogočemu zaostala zemlja. Pogledamo li pak što se o Rusiji pisalo u posljednjih desetak godina, odmah upadaju u oči dvije tendencije: ili se piše o njezinome karizmatičnom političkom lideru ili o bahatim i raskalašenim tajkunima, lijepim ženama ili tek podrugljive crtice o prekomjernome ispijanju alkohola. Sve ostalo pada u vodu, pa tako i ruska kultura, u kojoj je književnost od tranzicijskih 1990-ih godina do današnjih dana fascinantno uzbudljiva i vitalna.
Ipak, da je Rusija u zadnjih deset godina postala Hrvatima sve zanimljivija potvrđuju i statistike – broj zainteresiranih za upis na Studij ruskoga jezika i književnosti uistinu je vrtoglavo porastao. Da nam je njezina književnost još uvijek važna govori i činjenica da su zahvaljujući naporima pojedinih prevoditelja (Irena Lukšić, Igor Buljan, Fikret Cacan) ključna imena suvremene ruske scene prevedena i dostupna hrvatskim čitateljima. Štoviše, gotovo da nema izdavačke kuće koja u posljednjih pet godina nije objavila nekoga ruskog suvremenog autora.
Ženski glasovi
Kakva je suvremena ruska književnost, koje je teme preokupiraju, što joj je u fokusu? – Budući da je rusko tržište ogromno te da se nova knjiga i novi autori pojavljuju kudikamo učestalije nego što je to slučaj s nama, teško je svesti pod jedan zajednički nazivnik glavne teme, preokupacije, stilove i tendencije suvremene ruske književnosti. Termin postmodernizam, koji dobro »podnosi« sve i svašta, u 1990-im je godinama u Rusiji bio vrlo aktualan i kao književno-stilska i kao teorijska paradigma. O njemu je u nas pisala Jasmina Vojvodić u knjizi »Tri tipa ruskoga postmodernizma« (Disput, 2012).
Svaki posjetitelj koji na predstojećem Sajmu kupi knjige u iznosu od 300 kuna sudjeluje u nagradnoj igri »Izlet u Moskvu«. Dobitnik osvaja petodnevni boravak (put i smještaj) za dvije osobe u ruskoj prijestolnici. Izvlačenje imena dobitnika održat će se 15. prosinca u 20 sati u Crvenom salonu Doma hrvatskih branitelja, a dobitnici utješnih nagrada osvajaju knjige u vrijednosti od tisuću i 500 kuna. Nagradnu igru organiziraju Castropola d.o.o. i Viktorov Group.
Prvi tip predstavlja kultni autor, najzagonetniji ali i najosporavaniji živući klasik – Viktor Pelevin, čiji su romani (»Generacija P«, »Čapajev« i »Praznina«) krajem 90-ih bili središnji kulturni događaji. Drugi predstavlja Vladimir Sorokin (»Plavo salo«), a treći se tip vezuje za najčitaniju i najnagrađivaniju rusku spisateljicu – Ljudmilu Ulicku, ovogodišnju gošću pulskoga sajma. Općenito govoreći, ruska književnost je već dugo vremena i po kvaliteti i po brojnosti obilježena ženskim glasovima. Među beskompromisno oštre ženske glasove ubraja se i Tat’jana Tolstaja, unuka drugoga velikoga Tolstoja u ruskoj kulturi – Alekseja, također gošća ovogodišnjega Sajma. Ruska književnost je tijekom 90-ih godina bila razapeta između svoga izgubljenoga (sovjetskoga) »ja« te friško stečenoga ruskog identiteta; bila je opterećena kriminalom, Moskvom koja je poput kameleona mijenjala svoj izgled iz dana u dan, ali da se pri svemu tomu nikada nije svodila na puku realističku ili, kako se kod nas često naziva, stvarnosnu prozu. Postmodernističke je okvire prerasla i odbacila istom brzinom kojom ih je i prigrlila, njegujući istovremeno i ozbiljnu realističku književnost (V. Makanin) i eklektiku (V. Pelevin), i konceptualnu igrivost (D. Prigov, L. Rubinštejn), i težnju za radikalnim jezičnim i inim eksperimentima (V. Sorokin), i virtuozan izraz (T. Tolstaja), i pomodnost (E. Griškovec), i opsjednutost ljudskim sudbinama, tj. seciranje anatomije ljudske psihe (Lj. Petruševskaja, Lj. Ulickaja).
Film, rasprave, velikani, esejisti…
Kako ste koncipirali predstavljanje suvremene ruske književnosti na ovogodišnjem Sajmu? – Neće biti u fokusu samo ruska književnost, nego i film. U suradnji s Tanjom Miličić pripremila sam malu reviju ruskoga suvremenog filma. Posebna mi je čast što će pulska publika moći gledati film »Morfij« Alekseja Balabanova – zločestoga dečka ruskoga filma, nedavno preminuloga filmskog genijalca. U suradnji s Mirjanom Rakić, pulski će sajam okupiti brojne novinare i stručnjake koji će na okruglim stolovima raspravljati o društvenim i političkim preokupacijama suvremene Rusije. Budući da je ruski program pulskoga sajma nastao u suradnji s Katedrom za rusku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Katedra će, zahvaljujući Biljani Romić i Trećem programu Hrvatskoga Radija, na dan otvorenja Sajma predstaviti poseban tematski broj časopisa o suvremenoj ruskoj književnosti. Recite ukratko o autorima koji dolaze. – Smatrali smo potrebnim odati svojevrsni hommage dvojici književnih velikana – Mihailu Bulgakovu i Iosifu Brodskom. Dok će se o posljednjem pričati kroz pregled njegovih najznačajnijih djela na hrvatskome jeziku, Bulgakova će se slaviti na promociji antologije njegove rane proze pod nazivom »Kako se kalio Majstor« (Naklada Ljevak). Osim spomenutih Ljudmile Ulickaje i Tat’jane Tolstaje, svojim će se vrckavim, zafrkatnskim esejima iznimnoga šarma i bistrine predstaviti Aleksandr Genis – jedan od najblistavijih ruskih mislilaca današnjice, neizostavno ime ruske esejistike te Oleg Kašin – poznati ruski novinar koji je zbog političkih razloga 2010. godine zvjerski pretučen ispred svoje kuće. Iako živimo u eri proze, ruski bi program bio nepotpun bez pjesništva. Zbog toga će nas u okviru posebne večeri ruske poezije pjesnik Sergej Birjukov podsjetiti na slavu i sjaj ruske avangarde na krilima svoje »zaumne« poezije.
