Na sasvim dobar i vjerodostojan način o dramskom radu Mire Gavrana u ovom tisućljeću svjedoči ovih dana objavljena knjiga »Odabrane drame 2001. – 2021.«. Naravno, mogli su umjesto devet odabranih drama svoje mjesto u ovoj knjizi naći i neki drugi tekstovi, tim više što ih je u baš ta dva desetljeća Gavran objavio čak 27, ali i s trećinom te brojke mnogi će biti zadovoljni. A bit će i onih koji bi umjesto nekih drama zastupljenih u ovom pomalo ekskluzivnom izdanju, radije vidjeli u istom tom razdoblju stvorene i već vrlo uspješne drame kao što su »Hotel Babilon«, »Sve o muškarcima«, »Lutka«, »Pivo«, »Sladoled«, »Parovi«, »Zabranjeno smijanje«, »Nora danas«…

No, zna se da o ukusima nema smisla raspravljati, a uz to očigledno je kako je pri odabiru dramskih tekstova za ovu knjigu autor želio ponajprije predstaviti svoj recentni rad pa je tako od devet objavljenih drama njih čak pet vezano za ovu i prošlu godinu – »Na kavici u podne«, »U očekivanju oca« i »Što da radim sa životom« prvi su put objavljene baš ove godine, a »Glasnogovornik« i »Savršeni partner« su iz 2020. godine. Noviji tekst je i »Svaki tvoj rođendan« (2018.), a od »starijih« tu su samo »Tajna Grete Garbo« (2008.), »Paralelni svjetovi« (2007.) te »Kako ubiti predsjednika« (2003.).

Kako ubiti predsjednika

Devet spomenutih drama »teško« je 400 stranica, a dodatnih osamdesetak ide na pogovor Venka Andonovskog, Gavranovu biografiju te popis objavljenih kazališnih tekstova i premijera, popis iz kojeg se vidi koliko je Gavran aktivan i sveprisutan po cijeloj Europi, pa i izvan nje. Razlozi tolike Gavranove popularnosti bit će, čak i ako se prvi put susretne s njegovim tekstovima, jasni i čitatelju ove knjige. Jer, Gavranovi su dramski tekstovi zanimljivi, ponekad i provokativni, pitki i razumljivi te najčešće okrenuti onome što čini svakodnevicu najvećeg broja ljudi – pitanjima sreće u životu, ljubavi, poslu, obitelji… Sjajno izgrađenim likovima te zapletima i situacijama koje najčešće prepoznajemo kao nešto blisko nam i razumljivo, Gavran privlači čitatelja nudeći mu potom kroz radnju i rasplet jasne poruke koje gotovo uvijek u sebi imaju pozitivan predznak, što je također jedan od razloga njegove prihvaćenosti na raznim stranama svijeta.
Slažući koncepciju ove knjige, Gavran je zbirku od devet dramskih tekstova otvorio i zatvorio dvjema izvanserijskim dramama iz političkih krugova, s dvama odličnim primjerima društveno angažiranih i kritičkih tekstova. Uvodna »Glasnogovornik« uronjena je u svijet medija, visoke politike, rodijačkih i inih veza i vezica pojačanih spletkama i smicalicama, a kroz radnju se uspješno oslikava suvremena hrvatska (i ne samo hrvatska!) politička scena prepuna beskrupuloznih grabežljivaca koji vješto koriste vjeru drugih u ideale da bi sami sebi stvorili lagodan život i imetak. Da bi to iznio na efektan način, Gavran je suprotstavio dva lika – idealista Petra i svim mastima premazanog starog političara Borisa, koji u jednom trenutku na Petrov idealistički zaključak »Svijet bi mogao biti drukčiji. Bolji.«, odgovara surovom realnošću i jednostavnošću: »Ne bi. Jer kad bi mogao, bio bi.«
Još su Gavranovi likovi žešći u završnoj drami ove knjige, također sjajnom tekstu »Kako ubiti predsjednika« kojim je Gavran još 2003. godine itekako jasno prikazao sve zamke liberalnog kapitalizma i bespoštedne trke za zaradom. Stvorivši zaplet na temelju želje skupine anarhista da ubojstvom američkog predsjednika promijene tijekove povijesti, Gavran je u ovoj drami svojim likovima dao pregršt mogućnosti kritiziranja i upućivanja na negativnosti, a izlaz iz te sveopće krize ljudskog društva koja traje i danas, za Gavrana nije u promjenama društvenih sustava, već u promjenama nas samih. Ili kako to lijepo glavna junakinja ove drame, tridesetogodišnja Marija kaže: »…ne treba mijenjati svijet, nego našu dušu. Nije problem u ovome svijetu koji nalikuje na pakao, nego u nama koji prihvaćamo pravila tog i takvog svijeta.«

Tajna Grete Garbo

Između ovih dviju drama usmjerenih prema kritici društvenih negativnosti, smjestilo se sedam dramskih tekstova kojima Gavran nastoji iznova oslikati emocionalni, psihički i duhovni svijet raznih likova koji, zatečeni određenim životnim situacijama, nastoje ostvariti sreću. Tako u »Savršenom partneru« svjedočimo bezuspješnoj potrazi žene za savršenim muškarcem, čime je Gavran upotpunio i zaokružio tu temu načetu sjajnom SF dramom »Lutka« (2012.) u kojoj je isti postupak traženja nastojao ostvariti muškarac. »Na kavici u podne« i »Svaki tvoj rođendan« zanimljive su obiteljske priče koje nude pravi mali svemir za većinu obitelji tipičnih svađa, sukoba i nerazumijevanja, ali i ljubavi, opraštanja i suosjećajnosti.
Monodrama »Što da radim sa životom« i groteska »U očekivanju oca« mali su i otkvačeni otklon od za Gavrana tipične obrade obiteljskog života i muško-ženskih odnosa, a sjajne su psihološke drame »Paralelni svjetovi« i »Tajna Grete Garbo«. Koristeći u svojim dramama već prokušane postupke zamjena ličnosti, odnosno obrade dijela života istinitih i svjetski poznatih pojedinaca, Gavran kroz ove dvije drame zaista sjajno brodi svijetom psihe i emocija svojih likova potvrđujući iz prizora u prizor kako je najčešće ono što treba za sreću, razumijevanje i empatiju – malo ljudskosti.
»Odabrane drame 2001. – 2021.« odličan su odabir za čitanje. Bilo da ste »početnik« kad je o ovom autoru riječ, ili ga već dobro poznajete. Naravno, u knjizi objavljene drame najbolje je vidjeti na pozornici, a dok se to ne dogodi ova opsežna knjiga itekako može pružiti zadovoljstvo. Štoviše, i motivirati da se ne samo pročita još pokoje njegovo djelo, već i da se nastoji na »daskama što život znače« pogledati neke od ovih ili drugih drama najizvođenijeg suvremenog hrvatskog dramatičara.