Zagreb je za mene mitsko književno mjesto. Biti ovdje posebno je iskustvo, jer prepoznajem sebe, trenutke i scene koje sam već intenzivno proživio čitajući kao student Miroslava Krležu, Milorada Pavića i Danila Kiša, pisce koji su me naučili pisati i bili mi svojevrsni uzori, kazao je jedan od najperspektivnijih mladih španjolskih pisaca Cristian Crusat, posljednji gost ovogodišnjeg književnog festivala »Europea U dvorištu« u organizaciji Naklade Ljevak koja je ove jeseni u Zagreb dovela četvero istaknutih europskih autora – Slovenku Natašu Kramberger, Portugalca Alfonsa Crusa i Čeha Tomasa Zmeškala.
Crusat je ovom prilikom zagrebačkoj publici predstavio svoju posljednju knjigu »Kratka teorija putovanja i jedna pustinja« (2011.), koju je u prijevodu Tanje Tarbuk nedavno objavila Naklada Ljevak, te je s poznatim imenima književne i izdavačke scene, Ivanom Simić Bodrožić i Brankom Čegecom, razgovarao o problematici »putovanja prema unutra« i svom pogledu na književnost.
»Kratka teorija putovanja i jedna pustinja« zbirka je od šest pripovijesti koje, prema riječima kritičara, predstavljaju pravi izazov većini književnih konvencija u poimanju formalne prirode pripovijetke.
Govoreći o motivu pustinje koji neprestano pojavljuje u njegovim pričama, autor je istaknuo da je »pustinja metafora psihe današnjeg čovjeka, ona je prostor bez supstancije, pasivni prostor, prostor izolacije«.
– Pustinja je fizički ali i emocionalni prostor, prostor otežane komunikacije i to stanje reflektiraju i moji likovi kojima sam se približio slušajući »desert rock«, protumačio je Crusat na što se Čegec nadovezao svojim putopisnim iskustvima te uočio važnost odnosa pisanja i putovanja u Crusatovim pripovijetkama.
– Priče su to s putovanja koja nemaju ishodišne i ciljne točke. Crusatova su kretanja više na razini proze nego stvarnog prostora, konstatirao je Čegec, a autor je potvrdio da je relacija putovanja i pisanja ključ razumijevanja njegova rukopisa u čijem je fokusu izgradnja glasa, a ne fabule. Njegovi likovi, dodaje, teže putovanjima i čekanju. Oni ne čine ništa i ne žele da se išta dogodi. Boje se djelovati jer ne vole neuspjeh i time su zapravo blokirani. Opisao je tako autor svoje likove koji donekle odražavaju i njega i ljude iz njegove okoline. Kako je istaknuo urednik knjige Kristijan Vujčić, parafrazirajući samoga autora, radi se o praznim dušama kojima je potrebno kretanje.
Cristian Crusat (1983.) autor je i knjiga priča »Kipovi« i »Mirni u ratno doba«. Piše eseje i članke iz komparativne književnosti u raznim španjolskim i južnoameričkim časopisima. Prevodi i radi kao lektor za španjolski jezik u inozemstvu. Živio je u Francuskoj, Maroku i Nizozemskoj.
