Pojavili su se on-line izdavači knjiga, uz pomoć kojih svatko može izdati svoj rukopis kao knjigu i objaviti ga na on-line knjižari. Riječ je o on-line servisu koji donosi na tržište tisak na zahtjev za nakladnike i svakome tko želi izdati knjigu
Sam ga kreiram, sam ga uređujem, sam ga cenzuriram, sam ga objavljujem, sam ga distribuiram i idem u zatvor zbog njega – ovako je Vladimir Bukovski definirao samizdat, disidentsku aktivnost kojom su pojedinci vlastoručno proizvodili cenzurirana izdanja. Samizdat je bio jedinstven fenomen u vrijeme sovjetskog totalitarizma. Za razliku od samizdata, danas se pod samoizdavaštvom podrazumijeva da je autor odlučio objaviti knjigu neovisno od izdavačke kuće.
Prema statističkim pokazateljima, u 2009. godini čak je 76 posto knjiga realizirano putem samoizdavaštva. Uvođenje tiska na zahtjev, na koji u SAD-u otpada oko 25 posto tržišta, omogućuje izbjegavanje skladišta, trgovaca na veliko, pa čak i sam koncept izdavanja knjiga u klasičnim nakladama (izvor KIS). Ukratko, sve knjige koje nema potrebe otisnuti u više od tisuću primjeraka, knjige koje su sastavljene iz više dijelova na zahtjev kupca, stare knjige za kojima nema stalne potražnje, knjige za mali broj korisnika, mogu se otisnuti pomoću digitalnih strojeva uz tek nešto višu cijenu po primjerku. U Americi je granica ispod koje se prelazi na POD (Print On Demand) dvije tisuće primjeraka, a u Hrvatskoj oko tri stotine. Poseban uspjeh postiže se kad se POD kombinira s webom.
Print na zahtjev
Trend samoizdavaštva polako zahvaća i Hrvatsku. Pojavili su se on-line izdavači knjiga, uz pomoć kojih svatko može izdati svoj rukopis kao knjigu i objaviti ga na on-line knjižari. Riječ je o on-line servisu koji donosi na tržište tisak na zahtjev za nakladnike i svakome tko želi izdati knjigu. Ovakav način nudi mogućnost tiska po želji. Print na zahtjev usluga je digitalnog tiskanja knjiga u malim nakladama od samo 20, 50, 100 ili više primjeraka, prema potrebi naručitelja, a već od jednog primjerka. Jedan od takvih on-line servisa je ShopMyBook, pa su nas zanimala njihova iskustva vezana uz samoizdavaštvo u Hrvatskoj. Zlatko Blažek iz Fravero d.o.o. Zagreb kaže da je samoizdavaštvo polako saživjelo, usprkos dosta skepse prema internetu i besplatnom izdavaštvu.
– Drugo je pitanje koliko ljudi kupuju i kakva je prodaja. Mi stvarno besplatno nudimo autorima da uploadaju svoje knjige na naše servere, omogućavamo im da se pojave na on-line knjižari i da prodaju svoje knjige širom svijeta. Sve to ih ne stoji ništa. Košta samo tiskana knjiga koja se naručuje jer mi ne prodajemo e-knjige. Troškovi knjige nisu manji jer je digitalni tisak na zahtjev još uvijek neusporedivo skuplji od klasičnog offset tiska s velikim nakladama. Međutim, cijene padaju i sad su za male naklade do 500 komada na razini cijena klasičnog tiska – osvrnuo se Blažek.
U svijetu samoizdavaštva poznato je ime Amande Hocking, koja se našla na Amazonovom Kindleu u društvu autora poput Stiega Larssona i Stephenie Meyer po milijuntnom prodanom primjerku. Zbog pedeset odbijenica koje je dobila od raznih nakladnika, čak je u jednom trenutku htjela odustati od pisanja.
Na pitanje koliko se kupuju knjige objavljene on-line i postoji li mogućnost da se njihova izdanja distribuiraju u knjižare i knjižnice, Zlatko Blažek odgovara:
– Prodaja ne zadovoljava, ali to već nema veze sa samom idejom samoizdavaštva i tiska na zahtjev. Postoji način da se naš koncept dovede u knjižare, naročito do nezavisnih knjižara, gdje bi knjižari mogli postati servis svim onim autorima koji nisu vični internetu s jedne strane, a s druge strane mogli bi naručivati knjige kojih više nema u knjižari i time zadovoljiti kupce, ali i autore.
O tome koje su prednosti, a koje mane samoizdavaštva, razgovaramo s Nenadom Bartolčićem, glavnim urednikom portala za knjigu i kulturu Moderna vremena Info.
– Pokušajmo biti realni i govoriti o (ne)perspektivnosti samoizdavaštva u Hrvatskoj, a ne bajati o njemu u nekim drugačijim – ali i opet ne po autora idealnim – uvjetima na razvijenim svjetskim tržištima knjiga. Dakle, moje je mišljenje da samoizdavaštvo u ovom trenutku u Hrvatskoj nema šanse na uspjeh, jer manji je problem izdati knjigu neovisno o pomoći servisa nekog profesionalnog izdavača, ali problem je skoro pa sve ostalo – kako procesi koji prethode izdavanju knjige, tako i ono što knjizi treba osigurati nakon što tiskara isporuči paket(e) odštampane knjige. Jer prije svega treba biti jasno da je samoizdavaštvo proces, a ne finalni produkt (knjiga), i neke perspektive samoizdavaštvu mogle bi se otvoriti tek u trenutku kada bi elektronička knjiga pustila čvrste korijene i u Hrvatskoj, to jest kada bi se prodaja e-knjiga i uopće čitanje knjiga u znatnijem broju počelo događati u e-formatu i na e-platformama, tek kada bi se mogli iskoristiti brojni digitalni servisi koji pojednostavljuju samoizdavaštvo. U ovom trenutku, kada hrvatsko tržište knjiga bilježi izrazito negativne trendove, naročito u smislu prodaje knjiga, ali uopće i u duhovnoj klimi u kojoj čitanje knjiga – pogotovo u mlađih generacija – dolazi na samo začelje i navika i potreba, ne vidim kako bi se model samoizdavaštva mogao pojaviti kao uspješan model. Čak i kada bi se na taj potez odlučio koji od uspješnih hrvatskih autora, koji je tržišno već prepoznat, ne vjerujem da bi mu/joj se to isplatilo jer bi morao »outsourceati« ne samo jednu uslugu kako bi njegova (njezina) knjiga izdana bez posredništva izdavača završila na tržištu, i financijski mu se to ne bi isplatilo, pogotovo ne u uvjetima kada će na posredništvo u prodaji (knjižara, distributer) otpasti i preko 50 posto od maloprodajne cijene knjige. Dakle, neisplativa kalkulacija, čak i pod pretpostavkom da je autor istovremeno i genijalac što se tiče knjiškog marketinga, da je u stanju sam organizirati promocije, obraditi medije… i, a ovo kao prvo, da njegovom rukopisu nije potrebna pomoć sa strane (posao koji inače radi dobar urednik). Jer svaki dodatni angažman, svaka plaćena pomoć sa strane, autoru će vrlo brzo njegovu početnu kalkulaciju pokazati neisplativom, o nenaplaćenim uloženim vlastitim radnim satima (ne onim potrošenim na pisanje) da i ne govorim. Hoće li se, dakle, samoizdavaštvo ili neće početi intenzivnije događati i u Hrvatskoj, to ćemo vidjeti kroz koju godinu, ponavljam, pod uvjetom da nam se dogodi kakav takav »boom« e-knjige – smatra Bartolčić.
Piece of cake pisanje
Kad je riječ o tome da li mogućnost samoizdavaštva ruši kriterije u objavljivanju knjiga (kvaliteta), ili pak na njega možemo gledati kao na još jedan prilog demokratizaciji tržišta knjiga.
– Kada bi samoizdavaštvo uzelo maha – a u što, ponavljam, ne vjerujem da će se tako skoro dogoditi – tada bi se u Hrvatskoj zapravo pojavio i veliki broj nekvalitetnih knjiga, pri čemu ne mislim da među tim knjigama ne bi bio i znatan broj onih koje je mogla spasiti profesionalna urednička intervencija (pa onda i lektura i korektura), pa i pokoja dobra, no poznavajući mentalitet znatnog broja hrvatskih pisaca, kao i onih nerealiziranih pisaca kojima su uvijek krivi neki drugi i koji smatraju da je biti piscem (pisati) »piece of cake« … u najvećem broju slučajeva vjerojatno bi se dogodilo da bi dobili veliki broj nikome potrebnih samizdata, što jednim dijelom imamo situaciju i danas, i bez proplamsaja samoizdavaštva, ali uz brojne primjere (ne)profesionalnog izdavaštva (pa i olako danih subvencija na različitim razinama). Jer, ako malo bolje pogledamo i sadašnju produkciju svih knjiga koje se objavljuju u Hrvatskoj (proroštajte malo kataloge hrvatskih knjižnica pa ćete se uvjeriti da se objavljuje sve i svašta), bit će jasno da nama demokratičnosti ne nedostaje niti u ovom klasičnom izdavačkom modelu u kojem se autor obraća izdavaču da bi pokrenuli taj proces izdavanja knjige. Ono što nama u ovom trenutku više nedostaje je kvalitetan filter (prilozi o knjigama u mainstream medijima, brojnija kvalitetna kritika, ali ne ona akademskog tipa) koji će posredovati ono što je objavljeno sve malobrojnijim preživjelim konzumentima knjiga i čitanja – ističe Bartolčić.
Samoizdavaštvo je ipak posljednjih godina, zahvaljujući digitalnoj tehnologiji koja je dovela do reduciranja troškova, doživjelo procvat, barem u svijetu. Kako objasniti taj fenomen? Nenad Bartolčić drži da bi se on mogao objasniti kao posljedica nedovoljno uređenog tržišta knjiga, pogotovo s aspekta fair play odnosa između autora i izdavača.
– Ako ti odnosi nisu dobro uređeni, ako se u praksi pokazuje da je autorov rad obezvrijeđen, pri čemu je na primjer model plaćanja autora prema u svijetu uvriježenim postocima od prodane naklade u Hrvatskoj vrlo nepovoljan po autora zbog sve manjih i manjih prodanih naklada, tada je normalno da autori razmišljaju, traže izlaz iz nemoguće situacije u modelima koji bi izostavili posredništvo izdavača (i njegovog kompletnog servisa, od produkcijskog do prodajnog i marketinškog) u procesu izdavanja knjige, no tu je više negativnih efekata po autora negoli pozitivnih učinaka koje bi trebalo donijeti samoizdavaštvo. Naravno, ne treba zanemariti da je izdavač/urednik uvijek i neki oblik filtra koji (ne)propušta brojna (ne)djela da ugledaju svjetlo dana (ne u smislu cenzure nego kvalitetnog odabira), pa je u svijetu samoizdavaštvo i jedan oblik odgovora na tu činjenicu, no nisam siguran da je prepustiti knjigu isključivo prirodnoj selekciji, kolikogod to demokratično bilo, u praksi nužno i najpametnija odluka.
