U Galeriji O.K. u ponedjeljak je predstavljena nova knjiga pjesnikinje i aktivistice Darije Žilić. Riječ je o njezinoj šesnaestoj knjizi koja nosi naslov “Sol zaborava”, a u kojoj autorica progovara o vremenu apokalipse, o aktivizmu kroz poetsko očište, o emocijama, tijelu i srcu, o duhu vremena – sve kroz reminiscencije prožete sjećanjima i zaboravom.

Knjigu su objavile ShuraPublikacije, a zajedno s Darijom Žilić, predstavljale su je vlasnica publikacija Shura Dumanić te pjesnikinja Frida Šarar koja je moderirala promociju.

U samom uvodu promocije Šarar je kazala kako se i kroz ovu knjigu vidi da Žilić jezik kojim piše sama rađa, dok drugi pjesnici taj jezik promatraju više kao alat koji moraju savladati te da je njezin stvaralački proces zaista autentičan, a ima i jednu ontološku kvalitetu koja se prepoznaje kada autorica piše pjesme o samom pisanju pjesama.

Poezija i aktivizam

Darija Žilić osvrnula se na njezin život prožet poezijom i aktivizmom te kazala kako se događa da najčešće ne razumije o tome što se zapravo događa dok piše, a značajan trenutak u cijelom procesu bio je kada je prihvatila sebe.

– Najteže je prihvatiti samoga sebe, a taj trenutak kada napišem pjesmu, e to sam ja. Moj svijet je unutra, i tu se ja najbolje i osjećam. Najteže je bilo samoj sebi reći “to si ti”, ali naučila sam tako živjeti, naučila sam živjeti na pozornici života – objasnila je Darija te dodala kako doista piše s lakoćom i za pisanje ju motiviraju uglavnom prijatelji i razne interakcije.

Osvrnula se i na činjenicu da mnoštvo svojeg stvaralaštva objavljuje na Facebook profilu te kazala kako većinu stvari piše direktno na mreži – bez uređivanja, kopiranja i lijepljenja iz digitalnih bilješki, čime stvara vrlo neposredan odnos s čitateljima.

Razgovaralo se i o životnim ciklusima i godinama, ali i o Darijinim aktivističkim danima na što je rekla da je uvijek išla na seminare, tribine i gdje god je mogla – jer paradoks života je da ideš tamo gdje ti daju priliku, no kako je uvijek unatoč aktivizmu bila “u sebi”.

Na pitanje jesu li pjesnici blagoslovljeni ili prokleti jer iz najvećih patnji, obično ljubavnih, izvlače najveću dobrobit za stvaralaštvo, Darija je objasnila kako se nekad i sama to pita, uživa li mazohistički u nečemu što nije dobro kako bi pisala.

– Živiš li da pišeš ili pišeš da živiš, što je sad ovo? To stvarno ispada kao nekakav teški romantizam ovo što pričam, ali je živa istina, kada pogledam, svaka moja knjiga poezije nastala je s nekakvom ljubavnom pričom.

Ljubav pokreće, makar to bilo suludo ili ludo i kada sam pisala o tome sam doslovno spašavala svoju živu glavu – objasnila je Darija.

Žene u književnosti

Nakon čitanja nekolicine pjesama iz nove knjige razgovor se nastavio na temu položaja žena u književnosti. Dumanić, Žilić i Šarar složile su se kako se svaka žena u svojoj karijeri susreće s važnim i moćnim muškarcima koji poput vampira isisavaju energiju i iskorištavaju autorice na podmukle načine.

Žilić je kazala kako nikada nije htjela u književnosti ići tim putem i da joj je drago što to nikada nije dopustila, a poručila je mladim autoricama da budu žešće nastrojene.

Dotakle su se i nedavnih degradacija položaja autorica na ovogodišnjem izdanju festivala Vriska, no kako dio publike, pa čak ni moderatorica Šarar nisu bili upućeni u detalje događanja, u temu se nije zašlo dublje.

Na kraju večeri posjetitelji su sudjelovali u lirskom plesu koji je uz glazbu vodila Shura Dumanić, a zbrzani zaključak rasprave ostao je lebdjeti u prostoru galerije.