Bivša policajka

Clare Mackintosh: Nitko ne može predvidjeti budućnost, ali ju možemo oblikovati

Karmen Bosnić

Clare Mackintosh / Foto Astrid Di Crollalanza

Clare Mackintosh / Foto Astrid Di Crollalanza

Prošla je godina bila jedna od najgorih i rijetki su oni koji neće osjetiti neke posljedice. Imam velikih problema s pisanjem, ali i čitanjem. Teško se mogu koncentrirati na bilo što. Odlučila sam se posvetiti obitelji i kad mogu šetati na svježem zraku. Svaki dan se tješim da će i ovo razdoblje života jednom proći



Max i Pip naizgled su savršen par kojem zbog ljubavi nije bilo teško niti promijeniti kontinent. Najbolji su prijatelji, ljubavnici i ništa ih nije moglo poljuljati dok se njihov sin Dylan nije razbolio. Kada liječnici pitanje njegova života ili smrti, isključivanje s aparata što ga održava na životu, prepuste njima, Max i Pip se prvi put ne mogu složiti.


Radnja je to romana “Nakon svršetka” autorice Clare Mackintosh, koja je svjetsku slavu stekla prvim romanom “Pustila sam te”, prodanim u više od milijun primjeraka, te najprodavanijim krimićem 2015.


Samo godinu dana nakon objavljivanja, Mackintosh osvaja nagradu Theakston’s Old Peculier za najbolji kriminalistički roman u kategoriji u kojoj se borila i slavna J. K. Rowling. Uslijedili su romani “Vidim te”, “Sve same laži” i najnoviji “Nakon svršetka” koji je na hrvatski prevela Divina Marion, a objavila Mozaik knjiga.




Iako je čitatelje naviknula da od nje mogu očekivati vrhunske krimiće s nezamislivim obratima te je njima stekla ogromnu popularnost, Mackintosh sada spaja obiteljsku dramu, ali i triler jer “Nakon svršetka” je zanimljivo istraživanje ljubavi, braka, roditeljstva i odluke koja nikada nije donesena.


Bolno životno iskustvo


– Roman “Nakon svršetka” željela sam napisati dugi niz godina, zapravo sve od 2006. kada je moj sin bio jako bolestan, i kad su mom suprugu i meni postavili pitanje koje niti jedan roditelj ne želi čuti – donijeti odluku o njegovoj budućnosti. “Što ako se nećemo složiti”, pitala sam doktoricu, a ona mi je samo odgovorila: “Morate!”.


Iz tog sam razloga htjela napisati roman o nezamislivoj životnoj situaciji: o paru koji se voli, ali svoje dijete vole više, a svatko njegovu budućnost vidi na drukčiji način. U to vrijeme nisam bila spremna napisati takav roman jer sam prije svega morala shvatiti i proći proces žaljenja i tuge, da bi u konačnici došao i proces iscjeljenja.


“Nakon svršetka” nije toliko roman o vlastitoj kritici, nego više o tome kako su se Max i Pip nosili s tim izazovom i kako su ispočetka učili kako biti sretan, kaže Clare, koja je nakon postupka umjetne oplodnje 2006. dvanaest tjedana prije termina rodila blizance.


Alex je dvadeset dana kasnije obolio od meningitisa i zbog teških ozljeda mozga ona i suprug Rob odlučili su ga skinuti s aparata i dozvoliti mu da umre. Kad je Josh imao petnaest mjeseci rodili su se Evie i George.


– Kupili smo dva dječja krevetića, dvije <span class=”nanospell-typo-disabled”>auto-sjedalice, dvostruka dječja kolica. Ali smo ih vratili. Shvatili smo ono što mnogi roditelji nauče – da je trudnoća obećanje, a ne ugovor. Pa nismo kupili ništa, nismo se pripremali.


Koliko je teže pisati roman koji se temelji na osobnom iskustvu od onog čija je radnja izmišljena?


– “Nakon svršetka” je isključivo priča o Maxu, Pipi i Dylanu. To nije u potpunosti moja životna priča iako sam u nju unijela osobno iskustvo, ali to radim u svakoj knjizi. Pisanje ovog romana bilo je katarzično iskustvo.


Približila sam se svojim najdubljim osjećajima koje sam dugi niz godina nesvjesno i nenamjerno držala dalje od sebe. Iako je pisanje bilo bolno iskustvo, naposljetku je to bilo i jedno iscjeljujuće iskustvo.


Jeste li osjećali dodatni pritisak kako će knjiga biti prihvaćena zbog toga što donosi dio vaše životne priče?


– Strah osjećam uvijek kada govorimo o tome kako će knjiga biti prihvaćena, ali ovoga puta nije bio jači no inače. S obzirom da sam poznata po kriminalističkim romanima, zanimalo me hoće li čitatelji biti spremni pročitati nešto novo i drukčije.


Osim što sam pisac, prije svega sam i čitatelj raznih žanrova. Dobro napisana priča je dobro napisana priča, bez obzira kojoj kategoriji pripada i na kojim se policama nalazi. Baš kao što sam napisala i u samom romanu, ovdje također postoje elementi kriminalističkog romana. Srećom i čitatelji se slažu s tim.


Brojne poruke čitatelja


U knjizi pišete o kontroverznoj temi, eutanaziji?


– Smatram da je važno javno govoriti o pitanjima ljudskog života i eutanazije, a istraživanje što ljudi misle o tome, najlakše se može napraviti kroz razgovor o tome kako se nekom svidio upravo ovaj roman.


Primila sam jako puno poruka čitatelja iz cijeloga svijeta i velika mi je čast što su sa mnom podijelili svoje priče i emocije. “Nakon svršetka” je prije svega roman koji budi osjećaj nade, pogotovo onima koji su izgubili svoje najbliže.


Život ide dalje i svi koji možda u ovom trenutku misle drukčije, s vremenom će to shvatiti i početi se opet smijati i veseliti. Nitko od nas ne može predvidjeti budućnost, ali ju možemo oblikovati. Možemo odlučiti ponovo živjeti.


Kako se vi nosite s pandemijom korone?


– Prošla je godina bila jedna od najgorih i rijetki su oni koji neće osjetiti neke posljedice. Imam velikih problema s pisanjem, ali i čitanjem. Teško se mogu koncentrirati na bilo što. Odlučila sam se posvetiti obitelji i kada je moguće šetati na svježem zraku. Svaki dan se tješim da će i ovo razdoblje života jednoga dana proći.


Hoćete li nastaviti pisati kriminalističke romane?


– Moj sljedeći roman je triler čija je radnja smještena na letu iz Londona za Sydney koji traje 24 sata. Zove se “Hostage” i moram priznati da je to moj najkrvaviji roman.


Kraljica šokantnih preokreta


Mackintosh je zbog svog posebnog stila pisanja u kojem se na sredini romana dogodi neočekivani obrat proglašena kraljicom šokantnih preokreta. Takav stil pisanja, prepun neočekivanih događaja, postao je prepoznatljiv u svim njezinim romanima, a kako i ne bi kad je ideje i inspiraciju crpila iz policijskog iskustva.


Mackintosh je u policiji provela punih dvanaest godina, a onda je sve dramatične situacije s terena »premjestila« u svoje romane koje su zavoljeli čak i oni koji nisu zaljubljenici u kriminalističke priče.