Posjetitelji se žale na nedostatake, a sajam knjiga lišen je suvislog programa i zanimljivih gostiju, postavši nešto između »outleta«, ofucanog lunaparka i »second-hand« dućana
ZAGREB To što je prošlotjedni Interliber, prema podacima što su ih u ponedjeljak objavili organizatori iz Zagrebačkog velesajma i Zajednice nakladnika i knjižara, dostigao otprilike jednak broj posjetitelja kao i prošle godine – njih oko stotinu tisuća – ne znači da je sve vezano za taj najveći nacionalni sajam knjiga idealno.
Tragikomična izvedba
Svježe objavljene knjige bile su u pravilu snižene svega dvadesetak posto, a radikalno smanjenje broja tih naslova svjedoči o neobično sušnoj izdavačkoj godini. Osim toga Interliber je, čini se, prestao biti važna manifestacija i u očima nakladnika koji su objavljivanje novih knjiga tempirali tako da budu premijerno predstavljene na sajmu.
Prošlog tjedna, ono malo pisaca koji su nastupili u sajamskom programu, nisu tim iskustvom ushićeni. Baš naprotiv: Franjo Nagulov, jedan od onih koji su dobili termin u takozvanom »Autorskom kutku« – namijenjenom prisnom, opuštenom druženju s autorima – priča da se loše osjećao kao sudionik tog novog programa, jednoga od rijetkih noviteta koji su ove godine uvedeni.
– Autorski kutak ostat će mi u nezaboravnom sjećanju – autor i ukupno nula publike, bez ikakve najave, reklame, načina na koji bi se onako čujno definiralo događanje u tih prilično uvučenih i teško primjetnih dvadesetak kvadrata prostora… Namjera u suštini nije bila loša, ali izvedba nije mogla biti tragikomičnija – kaže Nagulov.
Gomila nedostataka
– Ono što nasušno nedostaje Interliberu, to je programski direktor, smatra Seid Serdarević iz izdavačke kuće »Fraktura«.
Ovom bi se prigovoru moglo pridodati još njih: sajam uporno odbija tiskati bilten, ponuditi gostima garderobu, a potpuno zanemaruje i najmlađe posjetitelje koji su, na primjer, na pulskom sajmu knjiga divno zbrinuti programom »Monte Librić«.
Sajam knjiga u Puli, zakazan za početak prosinca, mogao bi poslužiti organizatorima Interlibera kao primjer dobre prakse: energičnim voditeljima programa u kojemu se pažnja posvećuje i autorima i posjetiteljima te nizom malih inicijativa koje boravak na sajmu čine ugodnim kulturnim događajem, a ne tek pukim odlaskom u stresan šoping.
