TOČKA NA P

Kim Cuculić: Distopijski svjetovi Georgea Orwella

Kim Cuculić

Foto Wiki

Foto Wiki

Engleski književnik i novinar najglasovitiji je kao autor »Životinjske farme« i »1984.« zbog (anti)totalitarističkih potki zbog kojih mu je prezime postalo eponimski atribut (»orvelovski«) za prekomjernu društvenu kontrolu, a sintagma »Veliki brat« ušla je u svakidašnji govor



Onaj tko kontrolira prošlost, kontrolira i budućnost. Onaj tko kontrolira sadašnjost, kontrolira i prošlost… Na kraju će Partija objaviti da su dva i dva jednako pet, i morali biste vjerovati u to… Ako želite vidjeti sliku budućnosti, samo zamislite čizmu kako gazi ljudsko lice…«, neki su od citata iz romana »1984.« Georgea Orwella, najpoznatije moderne distopije. Ovih dana, 25. lipnja, navršila se 120. godišnjica rođenja Erica Arthura Blaira, engleskog književnika i novinara poznatijeg pod pseudonimom George Orwell. Rođen je u Bengalu 1903. godine u britanskoj koloniji Indiji, gdje je njegov otac radio u Državnom odsjeku za opijum. Majka ga je odvela u Englesku kad je imao godinu dana. U dobi od pet godina poslan je u malu anglikansku školu u Henley, a kasnije je zaslužio stipendije za koledže Wellington i Eton. Nakon jednog semestra provedenog u Wellingtonu preselio se u Eton, gdje je bio kraljev stipendist od 1917. do 1921. godine. Na Etonu ga je podučavao Aldous Huxley, postavši mu književni uzor.


Nakon završetka studija u Etonu Orwell se 1922. godine pridružio Indijskoj kraljevskoj policiji u Burmi. Dao je ostavku i vratio se u Englesku 1928., zamrzivši imperijalizam. Dokaz tome je njegov prvi roman »Burmanski dani« objavljen 1934. i nadahnut romanom »Put do Indije« E. M. Forstera. Pseudonim je počeo koristiti 1933. godine, dok je pisao za časopis New Adelphi. Bio je to pomalo neobičan izbor pseudonima za pisca progresivnih socijalističkih stavova, kojim je naglasio svoju naklonost prema engleskoj tradiciji – George je svetac zaštitnik Engleske, dok je rijeka Orwell u Suffolku jedan od omiljenih dijelova Engleske.


Orwell je nekoliko godina živio u besparici, ponekad i kao beskućnik, povremeno radeći kao najamni radnik, čega se kasnije prisjećao u knjizi »Nitko i ništa u Parizu i Londonu«. Neko je vrijeme radio kao učitelj, dok ga slabo zdravlje nije prisililo da prestane honorarno raditi kao pomoćnik u antikvarijatu u Hampsteadu. Kao član Nezavisne radničke partije Orwell je osjećao da se mora boriti u antistaljinističkom POUM-u (Radnička partija marksističkog jedinstva) u Španjolskom građanskom ratu. U knjizi »Kataloniji u čast« opisao je svoje divljenje očitom nedostatku klasnog društva u revolucijom zahvaćenim područjima Španjolske koje je posjetio. Opisao je ono što je vjerovao da je bila izdaja radničke revolucije u Španjolskoj od strane Španjolske komunističke partije, potpomognuta od Sovjetskog Saveza. Orwell je bio ranjen u vrat, blizu Huesce, u svibnju 1937. godine.




George Orwell počeo je zarađivati za život pišući književne kritike za list New English Weekly za koji je pisao sve do 1940. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je član Home Guard (domovinska zaštita), a 1941. godine počeo je raditi za BBC Eastern Service, radeći na programima koji su trebali zadobiti podršku Indije i Istočne Azije za britanske ratne potrebe. Bio je svjestan da stvara propagandu, te je zapisao da se osjećao kao »naranča zgnječena vrlo prljavom čizmom«. Usprkos dobroj plaći, dao je otkaz 1943. godine i postao književni urednik Tribunea, lijevo orijentiranog časopisa koji je sponzorirala grupa članova Radničke partije i vojne policije.


Godine 1944. Orwell je završio svoju antistaljinističku alegoriju »Životinjska farma«, koja je objavljena sljedeće godine s velikim uspjehom kod kritike i kod čitatelja. Honorar od »Životinjske farme« donio je Orwellu solidan dohodak prvi put u životu. Od 1945. godine bio je ratni izvjestitelj časopisa Observer, a kasnije je redovito pisao za Manchester Evening News. Godine 1949. objavljeno je njegovo najpoznatije djelo, antiutopijski roman »1984.«, koji je napisao za vrijeme boravka na otoku Jura blizu obale Škotske. Iste godine Orwell se obratio Odjelu za istraživanje informacija, vladinoj organizaciji koja je poticala izdavanje antikomunističke propagande. Ponudio im je informacije o »kriptokomunističkim naginjanjima« nekih kolega pisaca i savjete o tome kako najbolje širiti antikomunističke poruke, jer je prezirao staljinizam, kako je naglasio u svojim ranijim radovima.


Orwell se kao mladi autor razvijao pod utjecajem Gilberta Keitha Chestertona. Premda je 1930-ih prigrlio socijalističke ideje, zahvaljujući svojemu odrastanju, odgoju, obrazovanju i stavovima njegov socijalizam nikada nije bio blizak onom glavnostrujaškom niti je podržavao komunizam ili ideje socijalističke utopije. Orwellova djela značajna su za razvoj protutotalitarističke misli u književnosti, prije svega engleskoj, ali i svjetskoj, ponajprije romanima »Životinjska farma« i »1984.«. Ne samo da su po objavljivanju dosegla popularnost i kanonski status na hladnoratovskom Zapadu, nego su se i proširila komunističkim režimima Istočnoga bloka (naročito u Poljskoj i Ukrajini), o čemu svjedoči i Czeslaw Milosz u »Zarobljenom umu«.


Temom totalitarizma osobito se uspjelo bavio u alegorijskoj pripovijesti »Životinjska farma: bajka«, satiričnoj basni bliskoj poetici Jonathana Swifta u kojoj, zrcaleći događaje iz Sovjetskoga Saveza, pripovijeda jezično britku priču o razvoju totalitarizma na seoskom gazdinstvu: od kolektivnog ustanka, pri kojem životinje protjeruju ljudske gospodare, preko uspostave novoga, »animalističkog« poretka, temeljenoga na idealima o pravednijem životinjskom društvu, do konačne izdaje izvornih revolucionarnih načela, oprimjerene u krilatici »Sve životinje su jednake, ali neke životinje jednakije su od drugih«. Tipično za basnu, poučnost i univerzalna snaga djela pojačani su odabirom životinjskih likova kao simboličkih nositelja karakternih osobina i društvenih funkcija ljudi: primjerice, političku elitu čine vlastohlepne svinje (na čelu s Napoleonom, vođom nalik Staljinu), oštri psi provode naredbe nadređenih, ovce slijepo slijede propise, naivni, no za vlast opasni konji rade do iznemoglosti (Boxer), a mudri se drže po strani (magarac Benjamin, koza Muriel) jer znaju da su patnja i razočaranje nepromjenjivo obilježje života, što se najzad i potvrđuje pomirenjem te fizičkim izjednačavanjem ljudi i svinja.


Osudu totalitarizma predstavlja i roman »1984.«, distopijski prikaz bliske budućnosti smještene u svijet neprestano zaraćene države Oceanije u kojoj politička kontrola, utjelovljena u liku vođe, Velikog brata (Big Brother), seže do krajnjih granica čovjekova duha, čiju slobodu mišljenja, ponašanja i intimnoga zbližavanja sustavno slama opresivnim mehanizmima cenzure, propagande, kazne i tehnološkoga nadzora, što se očituje i na primjeru tragične sudbine pobunjenoga junaka Winstona Smitha. Pritom se ključnom pokazuje indoktrinacijska uloga jezika – o čemu je Orwell pisao u esejima »Bilješke o nacionalizmu« (1945.) i »Politika i engleski jezik« (1946.) – koju režim pospješuje nametanjem »novogovora«, partijskog jezika koji nastoji ukloniti »problematičan« vokabular, kao i »dvomišljenja«, jezičnoga oblika koji navodi na nekritičko prihvaćanje proturječnih i dvosmislenih izjava, a čemu se sam roman, osim na planu sadržaja, opire i autorovim prepoznatljivo jasnim i konciznim leksikom.


Kako navodi natuknica mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije, premda je još za života stekao status vrhunskoga kritičara i esejista, usporedivoga s klasicima poput Samuela Johnsona i Williama Hazlitta, danas je George Orwell najglasovitiji kao autor »Životinjske farme« i »1984.« zbog (anti)totalitarističkih potki kojih mu je prezime postalo eponimski atribut (»orvelovski«) za prekomjernu društvenu kontrolu. Osobito snažno utjecao je na popularnu distopijsku književnost (Ray Bradbury, Margaret Atwood), kao i na suvremene audiovizualne naracije smještene u totalitarne fikcijske svjetove. Sintagma »Veliki brat« ušla je u svakidašnji govor, a kao oznaka za društvo totalnog nadzora masovno je populariziran istoimenom televizijskom reality-emisijom.


Orwell je preminuo u Londonu, 21. siječnja 1950., u dobi od 47 godina od tuberkuloze. Posljednje tri godine života proveo je po bolnicama. Zatražio je pogreb u skladu s pravilima anglikanske crkve te je pokopan u crkvi Svih Svetih u Sutton Courtenayu, u Oxfordshireu pod svojim pravim imenom, Eric Arthur Blair.