Kultivacija

Piše Kim Cuculić: Svjetski dan plesa

Kim Cuculić

Ilustracija / Foto Pixabay

Ilustracija / Foto Pixabay

Oduvijek je bio ključ koji otključava komunikaciju ljudskog bića s prirodom i svim živim stvorenjima. U mom rodnom gradu postoji izreka: ‘Ako imaš noge, a ne možeš plesati, uzalud si potratio život’, ističe Yang Liping



 


Još jedan Svjetski dan plesa, kao i svake godine, bit će obilježen 29. travnja. Jedna od glavnih zadaća Međunarodnog plesnog odbora, koji djeluje pri svjetskom ITI-ju, stvaranje je okvira za dijalog i suradnju velike svjetske plesne zajednice te promicanje plesne umjetnosti i jačanje njezinog kulturnog i političkog položaja na međunarodnoj razini. S tom je namjerom 1982. godine ustanovljen i Svjetski dan plesa. Taj dan slavi uspomenu na rođendan jednog od najvećih plesnih reformatora Jeana-Georgesa Noverrea, začetnika modernog baleta. Svake godine na taj se dan diljem svijeta šalje poruka poznate osobe iz svijeta plesa, a među autorima poruka do sada su pored ostalih bili i Robert Joffrey, Chetna Jalan, Merce Cunningham, Hans van Manen, Murray Louis, Maja Pliseckaja, Maurice Bejart, William Forsythe i drugi.


Osnovna ideja Svjetskog dana plesa je da se na taj dan podsjeti javnost na ovaj umjetnički oblik te uživa u njegovoj univerzalnosti koja prevladava sve političke, kulturne i etničke prepreke. Hrvatska se više puta pokušala pridružiti međunarodnom slavlju, ali tek od 1999. godine, kad akciju pokreće neformalna plesna grupa LLINKT!, Svjetski dan plesa se kontinuirano obilježava i u našoj zemlji. Plesni odbor Hrvatskog centra ITI preuzeo je organizaciju proslave i distribuiranja plesne poruke po Hrvatskoj. Čita se međunarodna i nacionalna poruka. Ovu potonju pisala su istaknuta imena hrvatske plesne scene poput Milka Šparembleka, Milane Broš, Sonje Kastl, Mirne Žagar, Irene Pasarić, Staše Zurovca, Snježane Abramović, Almire Osmanović, Ivice Boban, Maje Bezjak, Vere Maletić …




Ove godine autorica međunarodne poruke je kineska plesačica i koreografkinja Yang Liping, koja ističe da je jezik tijela najinstinktivniji oblik ljudske komunikacije. »Već kao novorođenčad koristimo se rukama i nogama u kretnjama nalik plesu i davno prije no što naučimo izgovarati riječi, ples izvire iz ovog ‘primitivnog jezika’. Mnogo toga potiče ljude na ples. U mom rodnom gradu baka mi je jednom rekla da je ples zahvala Suncu za toplinu i svjetlost u našem životu. Ako je žetva bila dobra, plesali bismo u poljima radosnih srca da izrazimo zahvalnost zemlji. Kada upoznamo nekoga koga volimo, možda ćemo plesati poput pauna koji širi perje ne bismo li stekli njihovu naklonost. Čak i kada smo bolesni, tajanstvenim ćemo plesnim obredima možda pokušati odagnati demone bolesti. U mom svijetu ples je oduvijek bio neodvojiv dio našeg života i postojanja od najranijeg djetinjstva. Oduvijek je bio ključ koji otključava komunikaciju ljudskog bića s prirodom i svim živim stvorenjima. U mom rodnom gradu postoji izreka: ‘Ako imaš noge, a ne možeš plesati, uzalud si potratio život.’


Ples je usko povezan s prirodom i životom. Ako mene pitate, ples je isto što i priroda i život – oni su istinska bit plesa. Neki ljudi dođu na svijet da nastave svoju lozu, neki da uživaju u životu, neki da tragaju za doživljajima. Ja sam pak promatračica života. Dolazim vidjeti kako cvijet cvate i vene, kako oblaci plove, kako se kondenzira rosa… Prije mnogo godina izišla sam na pozornicu i pred publikom otplesala svoju prvu koreografiju – ples pauna pod naslovom »Paunova duša«. Paunovi su živuće životinje. Bića koja simboliziraju svetost i predstavljaju ljepotu u istočnjačkom svijetu… Dok sam plesala, odgonetnula sam dušu pauna… Život nikada ne završava, ples nikada ne prestaje…«, napisala je među ostalim Yang Liping.


Autor hrvatske poruke je Tomislav Petranović, koji podsjeća da je klasični balet zasigurno jedan od najzahtjevnijih vidova plesne umjetnosti koja ima svoje stroge zahtjeve i pravila pa se tako plesači klasičnog baleta često muče s tehnikom, formom, tjelesnim ograničenjima, frustracijama zbog građe tijela koja odstupa od kanona rigidne akademske baletne tehnike i klasične baletne ljepote.


»Pri tome ponekad vrlo malo vremena ostaje za uživanje u samom plesu, a kada nam se i učini da uživamo, često je to tek trenutak oslobađanja od samokritike. Klasični balet opstao je na leđima vlastitih odricanja i truda te tako zaslužio mjesto koje danas ima. Kažu da bez »znoja, krvi i suza«, nema umjetnosti, i zato, trgnite se, budite kreativni, uložite napor i uspjeh će doći…«, poručuje Petranović.