RIJEKA – Drago Crnčević, bivši intendant HNK-a Ivana pl. Zajca, napustio nas je u 88. godini. Rođen je 28. kolovoza 1934. u Tisnom na otoku Murteru, a u Rijeku dolazi 1948. godine.

Završio je Prvu riječku hrvatsku gimnaziju, nakon koje je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1960. diplomirao na studiju hrvatskog jezika i književnosti. Kao profesor hrvatskog jezika i književnosti radio je u Osnovnoj školi »Vladimir Gortan« u Rijeci, a zatim prelazi u Prvu sušačku hrvatsku gimnaziju gdje je radio kao profesor te od 1969. do 1977. godine kao direktor škole. Godine 1977. prelazi u Izdavačko poduzeće »Otokar Keršovani« u Opatiji na mjesto direktora, a potom glavnog urednika i savjetnika.

Godine 1984. prešao je u Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, gdje je radio kao pomoćnik intendanta te bio vršitelj dužnosti direktora Opere i baleta. Od 1986. do 1988. bio je direktor Kazališta lutaka u Rijeci, a onda se vraća u riječki HNK u kojem je od 1988. do 1993. bio intendant.

Antologijske predstave

U vrijeme njegove intendanture nastalo je desetak antologijskih predstava – »Vježbanje života«, »Vuci«, »Norma«, »Kraljevo«, »Nikola Šubić Zrinski« i druge. Zbog bolesti odlazi u invalidsku mirovinu, a 1997. preselio se u Malinsku. Za vrijeme boravka u Rijeci bio je izrazito aktivan u društvenom, kulturnom i sportskom životu grada. Nekoliko je godina bio glavni i odgovorni urednik Riječke revije te glavni urednik kultnog časopisa Kamov.

Bio je dugogodišnji voditelj filmske tribine pri Radničkom sveučilištu i urednik emisija na Radiju Rijeci »Filmski trenuci« i »Studio 13«. Drago Crnčević bio je i dugogodišnji stalni filmski kritičar u Novom listu i na Radiju Rijeci. Dugi niz godina bio je član žirija za dodjelu književne nagrade »Drago Gervais«. Između brojnih odgovornih funkcija izdvaja se i ona dugogodišnjeg predsjednika Rukometnog kluba Zamet te predsjednika Rukometnog saveza Rijeke.

U razgovoru za Novi list, koji je 2015. vodila Svjetlana Hribar, Drago Crnčević predstavljen je kao legendarni intendant riječkog kazališta.

»Intelektualac koji je u svemu imao mjeru, ostao je u najljepšoj uspomeni ne samo izravnim suradnicima, već i najširem krugu kazališnih djelatnika, ali i publike. Iako ga generacije pamte i kao profesora Sušačke gimnazije, Drago Crnčević je u javnosti, prije svega, percipiran kao intendant za čijeg su mandata nastale izvrsne predstave, vladalo iznimno zanimanje za kazalište i ništa nije bilo nemoguće postići«, riječi su kojima je opisan uspješan bivši intendant HNK-a Ivana pl. Zajca, kojega mnogi nekadašnji djelatnici »Zajca« i danas nazivaju najdražim intendantom.

»Vježbanje života«

Crnčević je u intervjuu za Novi list istaknuo da je kruna njegovog rada bilo uprizorenje Fabrijeva »Vježbanja života«. »Ta predstava obilježila je razdoblje moje intendanture u riječkom kazalištu i bila ostvarenje životnog sna. I da sam postavio samo taj naslov – bilo bi dovoljno za ponos…«, kazao je Crnčević.

Drago Crnčević prisjetio se u tom razgovoru i da se s Nedjeljkom Fabriom družio čitav život.

»Nedjeljko Fabrio – moj gimanzijski, razredni kolega, a kasnije smo zajedno nastavili studij u Zagrebu na Filozofskom fakultetu – ima važno mjesto u povijesti riječkoga kazališta. Šezdesetih sam godina, kao predstavnik općinskog Kazališnog odbora, vodio ansambl riječke drame s njegovom predstavom »Reformatori« na Sterijino pozorje. I svjedočio velikom uspjehu. Zato i kažem da su njegova djela – uz spomenuta još treba dodati i treće – »Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcu naših gospara?« – upisana u povijest riječkog glumišta.

Budući da sam osobno poznavao i neke likove iz njegova romana »Vježbanje života«, od objave sam imao želju postaviti ga na kazališnu scenu u Rijeci. O tome sam razgovarao s Darkom Gašparovićem koji je napravio sjajnu dramatizaciju predstave, a bio sam uključen i u sve razgovore s Fabriom i Žoržom Parom.

Gledao sam »Vježbanje života« više od šezdeset puta! Znao sam predstavu napamet, a opet na svakoj izvedbi nalazio nešto novo… Uživao sam gledajući mlade glumce kako nose svoje kompleksne uloge. Sjećam se posebno prizora smrti u predstavi – Fanicu je igrala Elis Lovrić, a Galiano Pahor sina Fumula – oboje okrenuti leđima publici odlaze u svjetlost… Ona onako sitna, on onako visok, uz fenomenalnu glazbu Igora Savina… Rekao sam Elis neka okrene glavu u poluprofil i pogleda sina Fumula dok koračaju u ništavilo. Paro je kasnije rekao da je upravo taj detalj učinio ovaj prizor savršenim. Tako sam ja živio svoj intendantski mandat…«, prisjetio se Drago Crnčević u razgovoru za naš list.