DUBROVNIK Ozljeda glavnog glumca, tri odgode premijere Sofoklova »Kralja Edipa«, liječnički tim dr. Momčila Janjića koji je i ne htijući postao dijelom ogromnog iščekivanja izvedbe trećeg dramskog naslova ovogodišnjih Igara… stvorilo je iznimnu atmosferu u samoj završnici dubrovačkog festivala. Premijera se ipak dogodila 24. kolovoza, samo dan prije zatvaranja Igara, a izvedena predstava se, bez pretjerivanja, može svrstati među ponajbolja ostvarenja dramskog programa u dugoj povijesti Ljetnih igara. 

Slovenski redatelj Eduard Miler je s Festivalskim dramskim ansamblom i suradnicim postavljujući »Kralja Edipa« Igrama donio vrhunsku ambijentalnu predstavu vraćajući tako jedan od bisera antičke drame na dubrovačku scenu. U njegovu viđenju čuvenog Sofoklova djela s dramaturškim konceptom Žanine Mirčevske u kojemu »Edip preuzima krivnju na sebe i traži da bude kažnjem za svoja i tuđa nedjela« Miler iz odličnog Festivalskog ansambla izvlači najbolje. 

 Cijena zločina

Tumač naslovne uloge Mislav Čavajda, unatoč nezacijeljenoj ozljedi koljena, uz pomoć dvaju štapova s nevjerojatnom žestinom igra svoga Edipa prepunog tragične krivnje čiji je izravni ili posredni protagonist. Doris Šarić Kukuljica (Jokasta) ga u tome prati manirom istinske tragetkinje, dok Livio Badurina u ulozi Kreonta ispisuje još jednu svoju veliku rolu na Igrama. Vilim Matula kao prorok Tiresija, Dražen Čuček (svećenik), Jelena Lopatić (glasnik) i Vladmimir Dulić (pastir) upečatljivo i dojmljivo izvode svoje uloge u djelu koje – kako ističe Miler – govori o tome da se uvijek mora platiti cijena za neodgovornost i nonšalantnost, kao i za sve počinjene zločine. 

Izvrstan doprinos sjajnoj predstavi dali su članovi Zbora, studenti zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti – Mia Anočić Valentić, Jakov Bilić, Dado Čosić, Sonja Drakulić, Nataša Kopeč, Anđela Ramljak, Filip Riđički i Filip Vidović sa zborovođom Ivanom Peterneljom. Lakšem shvaćanju Sofoklova tragičnog teksta o Edipovu ubojstvu oca, braku s njegovom udovicom, djeci u incestuoznoj vezi, samoubojstvu kraljice i samoosljepljenju glavnog lika umnogome je pridonio izvrsni suvremeni prijevod Lade Kaštelan.   

 Veličanstvena Teba

Velike predstave nema bez umjetničkog suživota redatelja i njegove najbliže suradničke skipe. Sjajnim rješenjima scenograf Branko Hojnik južnu je stranu parka Umjetničke škole Luke Sorkočevića pretvorio u veličanstvenu Tebu i mjesto užasne Edipove sudbine. To je redatelj Miler umješno iskoristio razigravajući glumački ansambl na cijelom prostoru koji nudi čudesnu monumentalnost i dramatičnost kakvu Sofoklovo djelo zahtijeva. 

Hojnikovo osmišljavanje scenskog prostora, pri čemu fascinantno djeluje »uloga« vode (ili zrcala koje traži i čeka odgovore), sjajno prati oblikovatelj svijetla Zoran Mihanović. Koreograf Ivan Peternelj, kostimografkinja Marita Ćopo i autor glazbe Frano Đurović važne su karike u svekupnom uspješnom uprizorenju »Kralja Edipa«. 

S režijom tog djela koje opominje i upozorava na pitanje odgovornosti kao jedno od najakutnijih pitanja našeg vremena Eduard Miler je, svojim prvim predstavljanjem na Igrama, najvjerojatnije osigurao pozivnicu i za nova ostvarenja u dramskom programu dubrovačkog festivala.