REVIJA LUTKARSKIH KAZALIŠTA

Nagrada “Domino” otišla u Zadar. Najbolja predstava je “Vrlo gladna gusjenica”

Kim Cuculić

Sveukupni broj izvedbi na ovogodišnjoj Reviji je sedamnaest, a nakon dvije godine pauze održane su i tradicionalne lutkarska radionica i igraonica. Gledatelja i sudionika programa ovog međunarodnog festivala u Rijeci bilo je 2.130



RIJEKA – Revija lutkarskih kazališta u Rijeci, 27. po redu, završila je dodjelom nagrade »Domino« koja je otišla u Zadar. Prema ocjeni publike, najbolja predstava je »Vrlo gladna gusjenica« u izvedbi Kazališta lutaka Zadar, ocijenjena s visokih 4,95. Sveukupni broj izvedbi na Reviji je sedamnaest, a nakon dvije godine pauze održane su i tradicionalne lutkarska radionica i igraonica. Gledatelja i sudionika programa ovog međunarodnog festivala bilo je 2.130.


Reviju je 3. studenoga svečano otvorila predstava »Princ mora i princ zemlje« Državnog kazališta lutaka Plovdiv, a od brojnih predstava uspjeli smo pogledati i »Na vukovom tragu« Pozorišta mladih iz Novog Sada. Riječ je o autorskoj adaptaciji romana »Zov divljine« američkog pisca Jacka Londona (1876. – 1916.). Ovo djelo žanrovski se određuje kao pustolovni i animalistički roman – pustolovni jer su prikazane brojne pustolovine zaprežnih pasa koji prolaze nemile situacije i bore se za svoj opstanak, a animalistički jer su u središtu pozornosti psi, odnosno glavni je lik pas Buck.


Jack London u mediju lutkarstva


Dramaturzi Jakub Maksymov i Carolina Arandia te redatelj Jakub Maksymov transponirali su Londonov roman u medij lutkarstva, odnosno kreirali kazališnu kompoziciju »za šest glumaca, jednog bubnjara, deset mikrofona, četiri psa i jednog jelena«. Priča je to o kućnom psu Bucku koji biva ukraden i prodan za rad u provinciji Yukon u Kanadi tijekom zlatne groznice. Kao i u literarnom predlošku, i u predstavi je prikazan surovi životni put jedne životinje – iz pitomine u divljinu. Na početku Buck je dobar i zaigran psić, koji se uslijed životnih nevolja pretvara u snažnog i strašnog psa kojeg se boje i ljudi i životinje. Budući da je stalno mijenjao gospodare, više nije vjerovao nikome osim čovjeku koji ga je spasio od sigurne smrti – Thorntonu. Kad je Thornton ubijen, Buck se pretvorio u zvijer. Nakon toga događaja vratio se u šumu među vukove gdje je konačno osjećao iskonsku pripadnost.


Animacija lutaka




To je ukratko sadržaj romana »Zov divljine«, koji češki redatelj Jakub Maksymov prilično vjerno slijedi i kreativno interpretira na kazališni način. Predstava je osobito zanimljiva s aspekta animacije lutaka, posebno lutke psa Bucka, kojega »oživljava« nekoliko lutkara – ne samo pokretanjem lutke, već i proizvodeći zvukove – od lajanja i cviljenja do opasnog režanja i zavijanja. Na taj način stvorena je vrlo realistična animacija lutaka, dok posebno dramatične prizore naglašavaju udarci po bubnjevima. Naročito su efektni prizori borbe pasa te scena s jelenom, a izdvojimo i prizor s minijaturnim saonicama koje snijegom vuku zaprežni psi.


Scenografkinja i kostimografkinja je Carolina Arandia, dizajneri lutaka Marek Šterbák i Vjačeslav Zubkov, a skladatelj je Lazar Novkov. Predstavu su izveli Jelica Gligorin, Neda Danilović, Slavica Vučetić, Aleksa Ilić, Saša Latinović, Slobodan Ninković i Dejan Šarković.