Raspetljavanje kompleksne situacije u kojoj se nalaze pojedini djelatnici Kazališta, neki u krajnjoj milosti, a neki u krajnjoj nemilosti intendanta Marina Blaževića, u konačnici bi moglo zaljuljati stolac i samom intendantu
povezane vijesti
RIJEKA – HNK Ivana pl. Zajca više nema svojih predstavnika u Kazališnom vijeću. U nekim normalnim vremenima to bi bila vijest i za naslovnicu novina, a svakako vijest koja bi nosila članak. No vremena nisu normalna, pa je vijest zapravo, a čega je i ova spomenuta činjenica barem dijelom rezultat, to da dvama visokorangiranim djelatnicima HNK-a Ivana pl. Zajca prijeti izvanredni otkaz, a da postoje i ozbiljne indicije da se to pokušava spriječiti, što bi u konačnici, garnirano drugim događanjima, moglo zaljuljati čak i stolac intendanta Marina Blaževića.
Rečeni visokorangirani djelatnici »Zajca« su v.d. upravitelja Tehnike Alan Vukelić i ravnateljica Hrvatske drame Renata Carola Gatica, koji su oboje radili izvan matične im kuće, i to na otvorenju Rijeke 2020 EPK-a, moguće bez dozvole Kazališnog vijeća, koja im je bila potrebna prema dokumentima koji reguliraju rad Kazališta.
No stvari, dakako, nisu jednostavne i činjenica jest da još uvijek nije utvrđeno je li ili nije bilo takve dozvole, dok utvrđivanje te činjenice ima nekoliko činova, kao pravi kazališni komad, kojem još uvijek ne naziremo kraj. Krenimo ipak redom, od potencijalnog raspada Kazališnog vijeća.
Nakon što je prošli tjedan iz KV-a odstupio arhivar Ervin Mičetić, učinio je to i predsjednik Vijeća, fagotist Ivan Vagroš, a budući da je to najavio i Danijel Trinajstić, koji doduše dolazi iz reda Osnivača, a ne Kazališta, upitan je kvorum Vijeća. Jučer smo od Trinajstića pokušali doznati je li informacija o njegovu odlasku točna, no on nam je nije ni potvrdio ni opovrgnuo.
Podsjetimo, u Kazališnom vijeću, koje je svojevrsni kontrolni mehanizam Kazališta, iznimno važan za njegovo ispravno funkcioniranje, sjedi pet predstavnika; troje iz reda Osnivača, odnosno Grada Rijeke, te dvoje iz reda Kazališta. Fluktuacije u Vijeću su normalne, jer su i pritisci veliki, ali nisu uvijek i dobre. A na eventualni raspad ovog Kazališnog vijeća, čiji bi prirodan mandat istekao 27. siječnja 2024. godine, svakako su utjecala turbulentna događanja oko Kazališta, o kojima sad već svakodnevno izvještavamo.
Pitanje zastare
Na upit zašto je otišao iz Vijeća, sad već bivši njegov predsjednik Ivan Vagroš odgovara da su razlozi zdravstveni.
– Odstupio sam zbog stresa, i to nakon konzultacija s više kardiologa, jer sam počeo osjećati posljedice na svoje zdravlje, a nedavno sam operiran i preporuka je bila da se ne dovodim u dugometražne stresove. A ti stresovi sad već traju i očito neće stati – rekao je Vagroš.
Za dio toga stresa, a možda i kao kap koja je prelila čašu, moguće su zaslužna i recentna zbivanja oko traženja jednoga člana Vijeća, Bojana Šobera, da se Vijeće žurno sastane i da raspravi o djelovanju spomenutih ravnatelja izvan HNK-a Ivana pl. Zajca.
Šober pritom, kako nam je potvrdio u razgovoru, nije prejudicirao ni odluku ni odgovor Vijeća; jednostavno je htio znati odgovor na pitanje je li ili nije Vijeće dalo suglasnost za vanjsko djelovaje dvoje ravnatelja. Dakako, valja napomenuti i to da u tom vijeću koje jest ili nije dalo suglasnost za djelovanje, nije bilo Bojana Šobera.
Prema Šoberovim riječima, a koje je potvrdio i u otvorenom pismu koje je uputio vijećnicima Grada Rijeke, važnost žurnog sastanka imperativna je zbog pitanja zastare. Kad smo ga upitali da nam pojasni, rekao je da nije pravnik, ali da je i njemu potvrđeno, i da je to učinila pravnica Doris Šegulja, da je Vijeće imalo, odnosno ima 15 dana od podastiranja dokaza do zastare u eventualnom postupku izvanrednog otkaza. Što bi bio rezultat za dvoje ravnatelja ako bi se ispostavilo da su za EPK radili bez dozvole Kazališnog vijeća.
Šober nam je pritom detaljno opisao hodogram traženja sastanka, dogovore koji su se utvrđivali pa kršili, pri čemu je na kraju ostao samo datum redovne sjednice 1. lipnja. I iako, kako to kaže Šober, 1. lipnja jest unutar 15 dana od 19. svibnja otkad je član Vijeća Zvonimir Peranić pokazao inkriminirajuće ugovore i uputio na pitanje djelovanja dvoje ravnatelja, ako bi se našlo da suglasnosti Vijeća nije bilo i ako bi se zatražili otkazi za djelatnike koji je nisu imali, oni bi imali nekoliko dana za odgovor i opet bi moguće sve otišlo u zastaru.
Zastrašivanje
Pokušali smo ove navode provjeriti i s pravne strane, pa smo kontaktirali Doris Šegulju, no ona nas je zamolila da upit pošaljemo e-mailom, što smo i učinili. Njezin odgovor očekujemo.
Prema našim saznanjima iz drugih izvora, nije ovdje riječ ni o klasičnoj prijavi ni o klasičnoj, ili uobičajenoj zastari. Riječ je o tome da su se razumijevanjem situacije pojavile indicije koje upućuju na to da je obavljan rad za koji je bila potrebna suglasnost Vijeća, a da nje, prema prvim informacijama, nema, ili je nije bilo. Dakako, trebalo bi pomno pročešljati sve zapisnike Kazališnog vijeća, što je i učinjeno, koliko to laik može učiniti, i u njima nije nađeno da je rasprave o dozvolama bilo. I sad, ako Vijeće u roku od 15 dana od uočavanja problema ne uspije utvrditi činjenično stanje, moguće je da izvanrednog otkaza za dvoje djelatnika, ako bi se i utvrdilo da su postupali protupropisno, ne bi bilo.
A prema svemu što smo jučer nakon niza razgovora doznali, moguće je i da je bilo ozbiljne opstrukcije utvrđivanja činjeničnog stanja koje bi obvezalo Vijeće na određeno postupanje. Naravno, s obzirom na to da smo i mi uključeni u cijelu priču, ako se doista utvrdi da su ravnatelji načinili propust koji prema dokumentima koji reguliraju rad Kazališta zahtijeva izvanredni otkaz, teško da će ih spasiti zastara, pa bila ona i »zastara«.
No ni to nije sve, rekla bi reklama za triler-sapunicu u Kazalištu. Naime dvama djelatnicima Kazališta – bivšem članu Kazališnog vijeća Saši Matovini, kojem je svojedobno prijetio otkaz, a onda, kada je odstupio iz Kazališnog vijeća, više nije, i Vanji Zelčić, sindikalnoj povjerenici – uručeni su Pozivi za očitovanje, nakon kojih, kako smo to doznali, obično uslijedi otkaz. Vanja Zelčić, kada smo je kontaktirali, nije željela ulaziti u detalje Poziva, no rekla je da smatra da se na taj način vrši pritisak na nju kao sindikalnu povjerenicu te da to smatra zastrašivanjem.
Blaževićev diktatorski način upravljanjaBojan Šober u otvorenom pismu, u kojem i sam spominje razgovor koji smo vodili, navodi ozbiljne optužbe na račun intendanta. Pa kaže: »U svim događanjima s kojima sam neposredno upoznat, ali i s mnogim drugim s kojima sam upoznat posredno, zrcali se potpuno nevjerojatna spremnost intendanta i njemu odanih, vrlo rijetkih, ali vrlo odanih zaposlenika Kazališta da doslovno vladaju Kazalištem protivno svim ljudskim i profesionalnim standardima. Pritom na sve načine pokušavajući izigrati propisane procedure, nimalo ne prezajući koristiti se svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima, prijetnjama, plašenjima, obmanama ili omalovažavanjima… Kako bi za svoje igre i igrice osigurali legitimitet, na razne, a često i nevjerojatne načine pokušavaju koristiti upravo članove Kazališnog vijeća koji bi im trebali poslužiti kao kišobran ispod kojega se skrivaju, a čije bi im odluke na sjednicama Kazališnog vijeća trebale osigurati legitimitet i formalno-pravni mir. (…) Vrlo brzo doznat ćemo hoće li intendant i vjerni mu ljudi iz Kazališta, a možda, tko zna, i iz Kazališnog vijeća, izvesti novi manevar kako bi u potpunosti – barem za neko vrijeme, ali vrijeme dovoljno da spasi svoju ravnateljicu Hrvatske drame i svog v.d. upravitelja tehnike – blokirati rad Kazališnog vijeća. To je moguće isključivo na način da još jedan od preostale trojice članova Vijeća da ostavku, a u tom slučaju Kazališno vijeće više ne bi bilo sastavljeno od većine članova niti bi imalo kvorum. Sasvim sigurno, ja neću biti jedan od njih. Zbog svega navedenog, ali i niza ostalih saznanja (poput zapošljavanja poslovne ravnateljice ili ugovora o radu intendanta), molim vijećnice i vijećnike Gradskog vijeća Grada Rijeke da ozbiljno i odgovorno promisle o svim mogućim sljedećim koracima koje mogu, ako žele, poduzeti u cilju razrješenja vrlo kaotične i mučne situacije u HNK-u Ivana pl. Zajca. Odnos između intendanta Blaževića i najveće većine zaposlenika trajno je i bespovratno narušen isključivo zbog samovolje, strahovlade, osvetoljubivosti, nerijetko i diktatorskog načina upravljanja Kazalištem gospodina Blaževića.« |
Diploma, sad je ima, sad je nemaI ova priča bi u nekim normalnim vremenima zaslužila barem članak, a i više od toga, no budući da vremena nisu normalna, evo je u okviru. Riječ je naime o silnom izmotavanju kojem svjedočimo od nevjerojatnog spektra različitih instanci koje su se uključlile u obranu lika, djela i diplome Renate Carole Gatice. Jer kao da nije dovoljno sporno što je Argentinka na čelu Hrvatske drame »Zajca« potencijalno radila bez dozvole na mjestu na kojem to nije smjela, već je pitanje ima li uopće kvalifikacije za posao koji obavlja. I pritom uopće ne raspravljamo o »sadržajnim« kvalifikacijama, odnosno o tome koliko je primjereno da ravnateljica Hrvatske drame ne zna baš dobro hrvatski jezik, jer se trudimo biti kozmopoliti i ne spuštati se na niske grane ognjištarskog sitničarenja, nego govorimo o formalnim kvalifikacijama. Naime nitko nam još nije potvrdio da Renata Carola Gatica ima valjanu diplomu visokoškolske ustanove, koju bi prema Pravilniku o radu i drugim dokumentima koji reguliraju rad HNK-a Ivana pl. Zajca morala imati. U tekstu koji smo objavili jučer, utvrdili smo to činjenično stanje i tražili očitovanje intendanta, koji nam je rekao da prema Pravilniku o radu nostrifikaciju ne treba tražiti, pa ona nije ni tražena. Poslali smo upit i Agenciji za znanost i visoko obrazovanje, koja je zadužena za nostrifikacije diploma u Hrvatskoj, no tamo je počelo izmotavanje tumačenjem da oni nisu nadležni za to pitanje, a da načelno mogu reći sve što smo dotad znali, naime da svaki poslodavac, pa i iz redova tijela javne uprave, ili vlasti, zapošaljavanje uređuje prema zakonu i podzakonskim aktima. Kad smo ih upitali da nam kažu tko jest nadležan, mudro su zašutjeli. Izmotavanje je potpom nastavljeno u Ministarstvu kulture i medija, kojem smo također poslali, ali ovaj put načelni upit o tome je li intendant HNK-a, dakle tijela javne vlasti, dužan pri zapošljavanju djelatnika iz treće zemlje zatražiti nostrifikaciju njegove diplome, ako je prema Pravilniku o radu diploma, odnosno VSS, preduvjet za zapošljavanje na to radno mjesto, ali u Pravilniku ništa ne piše o potrebi nostrifikacije, jer možda nije predvidio takav slučaj. Iz odgovora koji ulazi i u aspekte za javnost posve nebitne, može se izvući jedino to da se, prema njihovim saznanjima, u takvim slučajevima ne traži nostrifikacija diplome. Coup de grace izmotavanja došao je iz Kazališta. Naime tamo smo postavili dodatno pitanje tko je i na osnovu čega utvrdio da je diploma Renate Carole Gatice odgovarajuća zahtjevu iz Pravilnika o radu, a zatražili smo na uvid i predmetnu diplomu. Na pitanje nam je odgovoreno da je provjera svih uvjeta za zapošljavanje u opisu zadataka Službe nabave i pravnih poslova. – U slučaju ravnatelja pojedinih »umjetničkih grana« odnosno »ustrojbenih cjelina«, Kazališno vijeće na prijedlog intendanta imenuje poslovnog ravnatelja, ravnatelje Hrvatske drame, Talijanske drame, Opere, Baleta te upravitelja Tehnike. Drugim riječima, iznimno prilikom zapošljavanja ravnatelja, u provjeri zadovoljavanja uvjeta sudjeluje i Kazališno vijeće, a prije neposrednog potpisivanja ugovora o radu – kazaše u Kazalištu, načelno odgovorivši na naše konkretno pitanje. – U odnosu na Vaš zahtjev za dostavu diplome, a s obzirom na prirodu tražene dokumentacije, molimo da nam dostavite obrazloženje o postojanju legitimnog interesa za dostavu takvih informacija s obzirom na GDPR, a kako bi se mogao provesti test razmjernosti. Naime, test razmjernosti smo u obvezi provesti obzirom da postoji ograničenje propisano člankom 15. st. 2. t 4. Zakona o pravu pristupu na informacijama (osobni podaci) – kaže se u odgovoru. Naravno, u krajnjem mazohizmu, svemu ćemo tome udovoljiti i dalje postavljati pitanja kako intendatnu, tako i pravnoj službi Kazališta. |
