RIJEKA – UO CLOU i UO LOFT premijerno su u dvorani Filodrammatice izveli predstavu »Legitimacije«. Riječ je o autorskom projektu izvođača i autorskog tima, koji čine Lidija Kraljić, Valentina Lončarić, Nina Sabo i Deni Sanković. Redateljica je Morana Dolenc, dramaturginja i sakupljačica priča Anja Pletikosa, glazbu potpisuje Mark Mrakovčić, a video Veno Mušinović.

U autorskoj ekipi je »sakupljačica priča«. Pa kakve su to priče i čije? Začetak predstave »Legitimacije« je u osobnim pričama izvođača, koji su utjelovili likove pod imenima Norma, Viki, Leni i David. Predstava se temelji na rekonstrukciji njihovih sjećanja, individualne memorije, iz djetinjstva, tinejdžerstva i studentskih dana do početka zrelosti

Idoli mladosti

Tema sjećanja naznačena je već samom scenografijom – tu je polica s igračkama, slikovnicama i knjigama iz djetinjstva, zatim košara ispunjena lutkama i plišancima, pa jedan dječji indijanski šator te kovčeg prepun uspomena. Prva svoju priču iz djetinjstva rekonstruira Nina Sabo. Okosnicu njezine priče čini mladenačka zaljubljenost u idola s nogometnih terena, Zvonimira Bobana, kojim je naprosto bila opsjednuta. No tu fiktivnu »ljubav« s vremenom su zamijenili konkretni mladići, a glas jednoga od njih prisutan je u obliku snimke na što se može uputiti primjedba – glas je suviše linearan, monoton, i tu ima mjesta za razigravanje. Sabo koristi i grafoskop, kao svojevrsni fotoalbum s uspomenama iz prošlosti.

Svojih idola iz mladosti prisjećaju se i ostale izvođačice, odnosno njihovi likovi, podsjećajući nas da smo takve idole zapravo imali svi, nekad su krasili zidove naših mladenačkih soba i neizravno utjecali na izgradnje naših identiteta, stavova, glazbenih i drugih preferencija. Lik koji tumači Valentina Lončarić prisjeća se igara i knjiga iz djetinjstva, a Lidija Kraljić evocira epizodu mladenačke buntovnosti. Indijanski šator vezan je za muški lik, Davida, kojega igra Deni Sanković. Uz taj lik pojavljuje se tema potrage za identitetom i otkrivanja seksualne orijentacije tijekom odrastanja. Suigra izvođača pritom je spontana, poput nekog svakodnevnog druženja uz piće i grickalice.

Izvedbeno putovanje

Kako je objašnjeno u opisu predstave, »Legitimacije« su zamišljene kao izvedbeno putovanje koje se bavi osobnim pričama izvođača, njihovim oprostorenjem, taktilnošću i srži glumačkog senzibiliteta. Ideja za predstavu nastala je na mjestu susreta između kazališta, lutkarstva, kazališta predmeta, psihoanalize i psihologije sjećanja, a glavni joj je cilj saznati kako od jednog predmeta, susreta ili događaja nastaju priča, sjećanje, emocija, temperament i pogled na svijet. U tom smislu ova nam predstava može biti poticaj da se i sami uputimo na slično putovanje i iznova prelistamo svoje fotoalbume kao čuvare sjećanja.