Predstave na ovogodišnjem FEN-u u prvi plan stavljaju samoga glumca i njegove izvedbene vještine. Nisu to velike, skupe i raskošne produkcije, što poziciju glumca čini još važnijom i pokazuje da je glumac početak i kraj kreativnog procesa u kazalištu, što se u visokoparnim redateljskim koncepcijama nerijetko zanemaruje
Rad na predstavi u nezavisnoj produkciji je kao kad netko u selu zalijeva ploču na kući pa mu svi suseljani u dobrom raspoloženju nesebično pomognu. Naše kreativno građevinarstvo bilo bi nemoguće ili puno teže izvedivo da nije bilo pomoći prijatelja, kolega, rodbine… – ovako glasi zahvala iz programske knjižice predstave »Ja koja imam nevinije ruke« Zagrebačkog glumačkog ateljea (u suradnji s Teatrom &TD), koja slikovito opisuje čest način rada u nezavisnim teatrima.
Upravo njima posvećen je Festival neovisnih kazališta Republike Hrvatske, popularni FEN, koji je stigao do svojeg četvrtog izdanja.
Kazališni tjedan
Kroz protekle četiri godine festival ove vrste pokazao se više nego potrebnim, jer je to prilika da se na jednom mjestu okupe domaći nezavisni teatri i vidi ono ponajbolje od njihove produkcije. Dobra je to prigoda i da Opatija živi tih tjedan kazališnih dana, kad se publika – i to ne samo opatijska – može susresti s predstavama različitih žanrova i estetika. Naslovi za najmlađe imaju i važnu edukacijsku ulogu, jer navika odlaženja u kazalište stječe se od malih nogu. Ovome treba pridodati i kazališne radionice, kroz koje se usavršava i stječu nova znanja.
Ove godine vidjeli smo predstave neovisnih teatara iz Zagreba, Pule, Varaždina, Mošćeničke Drage i Splita. Niz naslova za odrasle otvorilo je »Crveno« Teatra EXIT u režiji Matka Raguža, predstava nastala prema tekstu Johna Logana. Temeljena na istinitom događaju, znamenitoj narudžbi serije murala velikog američkog slikara Marka Rothka za potrebe restorana Four Seasons u New Yorku, ova drama kroz suigru Siniše Popovića i Filipa Križana predstavlja kritiku potrošačkog društva i intelektualnu raspravu o stvaranju, dvojbama, sumnjama, o umjetnosti u vremenu i prostoru nastajanja. Na neki način na ovaj se naslov nadovezao EXIT-ov »Izložak br. 49«, monodrama Damira Poljička nastala prema tekstu britanskog pisca Nicka Hornbyja »Nipple Jesus«. Njen je protagonist bivši izbacivač u noćnom klubu koji novi posao nalazi kao čuvar u muzeju, gdje mu je povjereno čuvanje djela suvremene umjetnice koje prikazuje lik Isusa izrađenog od mnoštva sličica s motivom ženskih dojki. Na duhovit i ironičan način Hornby progovara o temi suvremene umjetnosti, iz vizure takozvanog običnog čovjeka.
Suvremena tematika
U ovaj tematski krug mogla bi se uklopiti i predstava »Ritina škola« Willyja Russela, u produkciji Planet Arta i izvođenju Marka Torjanca i Nataše Janjić. Riječ je o jednoj od najizvođenijih suvremenih komedija u svijetu, čiji su protagonisti frizerka Rita i predavač na večernjem tečaju književnosti. Što je znanje, zašto je ono uopće potrebno, čemu ono služi, što njime dobivamo – samo su neka od pitanja s kojima se njih dvoje susreću, svaki sa svoje strane katedre, na tečaju književnosti koji postaje sve samo ne običan, kao i njihov odnos.
Suvremenom tematikom bavi se predstava »Mobitel« Kazališta Moruzgva, nastala prema tekstu Sergija Belbela, najizvođenijeg suvremenog katalonskog dramatičara. Kao što sugerira i sâm naslov komada, on problematizira pojavu mobilnih uređaja u našim životima, bez kojih je danas gotovo nemoguće zamisliti komunikaciju. Kakve su posljedice toga, kroz dramski nabijenu, satiričnu dramu u režiji Krešimira Dolenčića progovorili su glumci Nataša Dorčić, Ecija Ojdanić, Dado Ćosić i Amanda Prenkaj.
Na FEN-u su bile zastupljene i predstave nastale prema tekstovima domaćih autora. U dramatizaciji i izvedbi Vesne Tominac Matačić te u režiji Ivana Lea Leme prikazana je poetska monodrama »Ja koja imam nevinije ruke«, napravljena na temelju tekstova Vesne Parun. Tekst za predstavu »Jučer sam se sjetio plave« u izvođenju Kazališta slijepih i slabovidnih »Novi život« napisala je Petra Radin. Redateljica Ivica Boban i glumci Iskra Jirsak, Mirela Videk i Zoran Pribičević potpisuju predstavu »Sutra (ni)je novi dan« Teatra EXIT, dok je autor koncepta predstave »Ex-Pozicija« Boris Bakal (MUO Bacači sjenki). Nisu izostali ni klasici. »Feydeau…re…mi«, u režiji Lee Delong i izvedbi Triko cirkus teatra, izbor je iz djela Georgesa Feydeaua, a splitska PlayDrama u predstavi »Nalik na tikvu« u režiji Gorana Golovka i izvođenju Trpimira Jurkića i Elvisa Bošnjaka, našla je inspiraciju u Daniilu Harmsu.
Od Mrava do Vještice
Kad je riječ o predstavama za djecu, na početku ovogodišnjeg FEN-a izveden je »Mrav, mrav, mrav i cvrčak« Mihaele Sirotnjak Železnik u produkciji Teatra Oz. Staša Zurovac autor je predstave »Sami u kući« Kazališta Tvornica lutaka, a Ivana Pokrivka Sinanović predstave »Čarolija godišnjih doba« Lutkarskog studija Kvak. Svojim prvim kazališnim tekstom za djecu i mlade na FEN-u se predstavio Ljubomir Kerekeš, koji je u predstavi »Grimmix« Kerekesh Teatra okupio najdraže junake iz bajki braće Grimm. Nina Horvat autorica je teksta »Preko grma, preko trna…« Teatra Tirena, a Hrvoje Zalar autor je »Moje obitelji i jednog ježa« Kazališta Smješko. Tekst za predstavu »Hotel Medo« Kazališta Tvornica lutaka napisala je Petra Radin. Autor predstave »Zašto baš ja?« Kazališta Mala scena je Jacques S. Matthiessen, a izvedena su i dva klasika u novim viđenjima: De Beaumontov »Ljepotica i Zvijer« u produkciji Teatra Naranča i režiji Bore Stjepanovića, te adaptacija Preusslerove »Male vještice« u izvođenju Triko cirkus teatra i režiji Ivice Šimića.
Predstave koje smo uspjeli pogledati na ovogodišnjem FEN-u u prvi plan stavljaju samoga glumca i njegove izvedbene vještine, ostavljajući veći prostor za glumačku, ali i gledateljsku imaginaciju. Nisu to velike, skupe i raskošne produkcije, što poziciju glumca čini još važnijom i odgovornijom, posebice kad je riječ o monodramama. Izbor predstava na FEN-u pokazao je da je glumac ipak početak i kraj kreativnog procesa u kazalištu, što se u visokoparnim redateljskim koncepcijama nerijetko zna zanemariti.
