Jubilarna manfestacija

Dvostruko slavlje glumačke družine Histrion: Rođendanske tri premijere

Sandra Sabovljev

Foto D. Jelinek

Foto D. Jelinek

Histrioni obilježavaju 30 godina Zagrebačkog histrionskog ljeta, ali i četiri desetljeća od njihove prve predstave – »Domagojade« – odigrane u Valunu 1975. godine. Ljeto na Opatovini u subotu otvara premijera »Diogeneša«, a onda slijede još dvije



ZAGREB Umjetničko-organizacijski ravnatelj i utemeljitelj Glumačke družine Histrion Zlatko Vitez na jučerašnjoj je konferenciji za novinare u Histrionskom domu najavio subotnje svečano otvaranje jubilarnog 30. Zagrebačkog histrionskog ljeta premijerom predstave »Diogeneš« Tituša Brezovačkog u vlastitoj režiji. Histrioni su ove godine dvostruki slavljenici jer osim trideset godina Zagrebačkog histrionskog ljeta, ova putujuće glumačka družina obilježava i četiri desetljeća od njihove prve predstave – »Domagojade« – odigrane u Valunu 1975. godine.


– Putovati znači gubiti iluziju, citirao je Vitez Matoša naglasivši da ipak nakon 40 godina kazališnog putovanja može istaknuti brojna dostignuća Histriona. Primjerice, ističe on, prvi su pokrenuli kazališni festival u Zagrebu, oživjeli su djela Marije Jurić Zagorke, a njihova je zasluga i njezin spomenik u Tkalčićevoj. Histrioni su u ovih četrdeset godina, navodi njihov osnivač, producirali 82 predstave, odigrali ih čak 5.000 puta, što znači možemo govoriti o milijunskom broju gledatelja.


Tri premijere


Proslava jubileja Zagrebačkog histrionskog ljeta počinje 11. srpnja na Opatovini svečanom premijerom predstave »Diogeneš« u režiji Zlatka Viteza koji se pohvalio da je ovaj komad režirao čak četiri puta, što je više i od Branka Gavelle koji je jednu najboljih kajkavskih komedija na scenu postavio tri puta.




Osim »Diogeneša« koji se pretpremijerno može gledati večeras i sutra, Histrioni ove sezone spremaju još dvije premijere – »Ne plaćamo! Ne plaćamo!« talijanskog nobelovca Darija Foa koju će režirati Ivica Kunčević i čija će premijera biti u Gospiću 15. srpnja, te »Marijana kabare« u izvedbi Nina Škrabe i Marije Borić koji će odabrati bogat repertoar najpoznatijih hrvatskih i svjetskih šlagera tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća.


– Od 11. srpnja do 30. kolovoza, Histrioni će svakodnevno, osim ponedjeljka, odigrati ako im vrijeme dopusti, 60 izvedaba na domaćem terenu i 24 na gostovanjima, pohvalio se Vitez visokom produktivnošću svoga kazališta kojemu je u obljetničkoj godini budžet smanjen za 40 posto zbog čega je i odbio Nagradu Grada Zagreba.


– U tijeku je rješavanje našega statusa jer mi nismo skupina već kazalište koje je 20 puta jeftinije od sličnih kazališta u gradu koja dobivaju veća sredstva, naveo je Vitez i napomenuo da je prihvatio poziv gradonačelnika Milana Bandića da mu bude savjetnik za kulturu te se nada rješenju ovoga problema. Zbog toga će u subotu na svečanoj premijeri, u znak dobre volje, i primiti dobivenu nagradu.


Žarko Potočnjak, doajen Histriona i jedini čovjek koji je uz Viteza sudjelovao u prvoj predstavi, ističe da »ne bi vjerovao – da mu je netko rekao – da će histrioni postojati 40 godina i nakon toliko vremena i dalje ploviti«. Potočnjak koji igra u Kunčevićevoj režiji Foa, otkriva da je prije 40 godina istu ulogu igrao u »Komediji« pa se »osjeća kao da mu nije niti trideset godina«.


Na vjetrometini


Kunčević, koji prvi je put režira u Histrionima, napominje da komedija Darija Foa dotiče ozbiljne teme – neimaštinu i ljude narubu egzistencija, no unatoč tom čemeru, tekst je urnebesno smiješan. A to je zato jer je Fo moćan književnik i vješt komediograf sa snažnim socijalnim senzibilitetom koji nikada ne pada u zamku političkog diskursa.


Za razliku od njega, Histrioni su često su na političkoj vjetrometini – dometnuo je Vitez i za kraj citirao jednog od prvih članova Histriona, pokojnog pjesnika i političara Vladu Gotovca čija unuka Dinka Vuković igra u »Diogenešu«.


– Histrioni su imali hrabrosti vratiti pučki teatar u naš svakodnevni život i to u jednoj novoj interpretaciji i u obliku primjerenom vremenu. Ostalo je u tom pokušaju puno neobjašnjenog no ta praksa mora ostati zabilježena jer pokazuje da je kazalište još uvijek živo u cijelom svom rasponu, od najosnovnih okvira pa do onih koje je nametnula složena tehnika. Kad se u jednom takvom ambijentu čuva tradicija i pritom koriste moderne činjenice, onda je to moramo prihvatiti kao važan i potreban kazališni čin – rekao je Gotovac o Histrionima 1994. godine.