RIJEKA » Ansambl beogradskog Ateljea 212 na Festival malih scena stigao je s predstavom »Kazimir i Karolina« Ödöna von Horvátha, pisca koji je svoj kratki život započeo 1901. na Sušaku, a okončao nesretnim slučajem u Parizu 1938. godine. Za sebe je rekao da je »tipična austrougarska mješavina: mađarska, hrvatska, njemačka, češka« i da mu je svaki nacionalizam stran. Možda upravo zato, on je osjećao opasnost od fašizma koji je bujao u bijedi uzrokovanoj velikom ekonomskom krizom u Njemačkoj tridesetih godina.

   – Predstava »Kazimir i Karolina«, iako ostaje vjerna mjestu radnje i vremenu u koje ju je pozicionirao von Horváth, potpuno funkcionira kao da se događa danas, rekla je Tajana Gašparović na okruglom stolu nakon predstave, upućujući pitanje redateljici Snežani Trišić o razlozima koji su je vodili uprizorenju ovog djela.

   – Ovo je tekst o slomu čovjeka i čovječanstva. Iako smo se čvrsto držali epohe, usporedba s današnjim vremenom je neizbježna. Kroz von Horváthovu dramu propitivali smo svoje vrijeme i propast malog čovjeka, tražeći ono što je naše i von Horváthovo.

   – Kad sam dobila poziv redateljice da igram Karolinu, pitala sam se: Zašto ovaj tekst? Znala sam da to nije priča o rastanku dvoje ljudi, već o bijedi i siromaštvu; bilo me strah da ne zapadnemo u patetiku, ali čvrste indikacije Snežane Trišić razbile su moje sumnje, rekla je glumica Jelena Đokić. Za razliku od nje, Bojan Dimitrijević je posljednjih deset godina priželjkivao ulogu Kazimira: – Nas dvoje smo malo starija podjela od one koju je von Horvath imao na umu pišući komad. Radili smo koncizno, bez napetosti – Snežana Trišić je moja omiljena reateljica – uživam igrajući svoju ulogu i veselim se svakoj reprizi.

   Katarina Žutić, u ulozi Erne,ostvarila je jednu od najupečatljivijih uloga u predstavi: – Ovo je drama o eroziji društva u kojem su žene srozane na dno. No, upravo ti najbjedniji nose poruku: Erna je žrtva, ali je baš zato spremna boriti se za promjene, ponijeti zastavu revolucije koja je u ovom slučaju – fašizam.

   A o liku nasilnog Franza govorio je Marinko Madžgalj: – Iako nam je redateljica dala vrlo detaljne upute o likovima koje igramo, te Horváthove aktere mi poznajemo. Ljudi poput Franza su tu, oko nas, tako da nije bilo teško pronaći poveznicu.

   Dr. Darko Gašparović osvrnuo se na rad Ödöna von Horvátha i zanimljivost povratka njegovih djela na svjetske pozornice: – Bio je aktualan tridesetih godina prošlog stoljeća, nacizam ga je prognao, a onda je došao Brecht s političkim teatrom i Ödön von Horváth je pao u zaborav. Sada svjedočimo njegovu povratku. Ocjena publike predstavi »Kazimir i Karolina« je 4.19