Jedna od zanimljivijih i vrednijih umjetničkih kreacija nastalih u kontekstu Rijeke – Europske prijestolnice kulture umjetnička je instalacija »Buna Bunar«, koju je japansko-hrvatska umjetnica Akiko Sato izradila u Donjem stedencu, lokaciji koja je i ne tako davno služila mještanima naselja Gornji Kuti za napajanje stoke.

Donji stedenc (ovo stedenc može se prevesti kao zdenac) izdašno je izvorište pitke vode s kaptiranim izvorom, betonskim rezervoarom volumena oko 100 kubičnih metara i napravom za vađenje vode, izgrađeno još daleke 1887. godine. Unatoč starosti, izvor je još uvijek u ispravnom stanju, no malo se koristi.

U sklopu programa 27 susjedstava EPK provedena je rekonstrukcija i obnova ove prirodno-kulturne baštine, a baš te aktivnosti i ta lokacija poslužile su kao inspiracija Akiki Sato za originalan i nesvakidašnji rad u tom mjestašcu smještenom nedaleko Brod Moravica.

Pri predstavljanju rada i cijelog koncepta instalacije japanskoj je umjetnici pomogla prevođenjem s engleskog na hrvatski voditeljica programa 27 susjedstava Branka Cvjetičanin, istaknuvši da je djelo inspirirano čarobnim prirodnim okruženjem sela Gornji Kuti, a nastalo je iz ideje komuniciranja s prirodom i traženja načina kako tu komunikaciju ostvariti.

Instalacija Buna Bunar
Foto Marinko Krmpotić

– Umjetnica pokušava dati odgovore na pitanja što mi kao ljudi stvaramo i možemo stvoriti kao svjesni članovi planeta Zemlje te postoji li podsjetnik ili simbol koji možemo ostaviti za buduća vremena s posvetom upućenoj vrijednosti i zaštiti svih ostalih oblika života – rekla je Cvjetičanin, a Akiko sato pojasnila je najprije igru riječi svog rada. Naime buna na japanskom znači bukva, a tu je riječ iskoristila stoga što se zdenac nalazi u lijepoj bukovoj šumi. Pošto se zdenac ili studenac ponekad naziva i bunar, Akiko Sato iskoristila je te dvije tako slične riječi iz različitih jezika te instalaciju nazvala »Buna Bunar«.

Bukova šuma

Govoreći pak o tome kako je rođena ideja, Sato je rekla da joj je već pri prvom posjetu tome mjestu palo na um da je tu bila cijela obitelj bukove šume koja je tada svjedočila izgradnji starog zdenca, a koja ga i danas okružuje.

– Iako taj dan nije bilo vjetra, jedan od listova nestvarno je poletio sa zemlje odvajajući se od postelje palog lišća i počeo lepršati zrakom njišući se lijevo-desno u zraku. Bili smo zatečeni prizorom tog začudnog leta, dok nismo shvatili da je list spojen nevidljivim paukovim nitima, koje je povlačio pauk smješten negdje visoko u krošnji bukve.

Iščitavala sam poruke iz prirode kao indikatore na putu umjetničkog stvaranja. Vodile su me u kreativnom procesu poput suptilnih i smislenih sugestija te upućivale kamo krenuti dalje, kakvu odluku donijeti u umjetničkom i organskom procesu. Sve jasnije su obuzimale moju maštu i misli. Povezivanjem tih točki na mentalnoj karti kao obliku međusobne interakcije, stvorena je pretpostavka da priroda sudjeluje u svakoj odluci ovog procesa.

»Buna Bunar« istraživački je rad nastao iz ideje komuniciranja s prirodom i traženja načina kako to činiti. Što mi kao ljudi stvaramo i možemo stvoriti kao svjesni članovi planeta Zemlje? Postoji li podsjetnik ili simbol koji možemo ostaviti za buduća vremena s posvetom upućenom vrijednosti i zaštiti svih ostalih oblika života? Budući da je naše tijelo dio tih recikliranih pejzaža, možda možemo pokušati preoblikovati svoje stavove i misli koji se beskrajno emitiraju u atmosfersko polje kroz umjetnički proces.

Majka bukva

Napravila sam seriju skica susreta s Majkom bukvom (matičnim stablom). Kroz jednostavno skiciranje naša tijela postala su provodnici informacija. Cjelokupni proces preokrenuo se na introspekciju osobnih osjećaja kao da su samim činom skiciranja elementi emocionalno i fizički međusobno djelovali na različitoj razini magnetskih gravitacijskih frekvencija u holografskoj prirodi Svemira – rekla je Sato.
Prema njenu kazivanju, mnogobrojni su slojevi tih učenja i možda je više riječ o procesu odvikavanja od starog načina promišljanja komunikacije s prirodom.

– Svi smo znali komunicirati s različitim elementima kada smo bili djeca i igrali se u prirodi. U uzajamnoj komunikaciji emocija sa silama prirode na ovom posebnom mjestu nizali su se osjećaji nostalgije i sjećanja upravo na to djetinjstvo kao i činjenicu da se ta igra i komunikacija s prirodnim elementima više ne potiču u životu koji živimo.

»Buna Bunar« ponizan je razgovor s prirodom te iz tog razloga na ovom mjestu Donjeg stedenca predstavljam senzornu priču u koju se ulazi kroz nova vrata rezervoara za vodu. U rezervoaru će biti postavljene tri staklene posude u kojima će se nazirati predmeti. Ova drevna tehnologija primjenjivana tisućama godina način je na koji su stare kulture oplemenjivale vodu.

Rezonanca pretakanja života s veličanstvenim organizmom bukove šume, vodom kao pripovjedačem koji mijenja svoje oblike, stijenama, životinjama, insektima i mnogim ljudima koji su mi pružili obilje informacija i profesionalnog znanja i umijeća. Ovo je početak moje nove avanture i nadam se da ćete uživati u posjetu lokalitetu »Buna Bunar« i dodati nešto od svoje misaone namjere u oblikovanju naše zajedničke budućnosti – zaključila je Akiko Sato.