Tristotinjak odabranih izložaka – od limenke za Vegetu do poni bicikla, od ilustriranih enciklopedija za djecu koje su imale posebno mjesto u obiteljskih knjižnicama diljem Jugoslavije i na tisuću zašto odgovarale s tisuću zato, pa do fotografija Zagrebačkog velesajma dok je taj, danas pomalo zastrašujuće hladan i siv kompleks, bio novi, uzbudljivi iskorak u arhitekturi – predstavljaju slojevit i izdašan produkt četverogodišnjeg rada stručnjaka iz više područja. Autorski i kustoski tim čine Dean Duda, Tvrtko Jakovina, Sandra Križić Roban, Dejan Kršić i Ljiljana Kolešnik, autorica koncepcije. 

   Biti moderan

Na prvi pogled oksimoronski supostavljeni pojmovi socijalizma i modernosti, u ovoj su muzejskoj pripovijesti dovedeni u simbiozu. Ovo su pitanja s kojima se izložba hvata u koštac. Kako su globalni politički okvir hladnoga rata i jugoslavenska verzija socijalizma, koja je u stanovitoj mjeri i sama bila proizvodom hladnoratovskoga stanja, utjecali na oblikovanje pojma modernosti, moderne umjetnosti, arhitekture, dizajna i popularne kulture u Hrvatskoj i Jugoslaviji? Što je u tome razdoblju, u kulturnom i geo-političkom prostoru jugoistočne Europe, značila sintagma »biti moderan«? Na koji se način njezino značenje ugrađivalo u vlastitu sliku svijeta? Koliko se ta slika svijeta razlikovala ili bila bliska vizijama moderniteta u ostalim europskim zemljama? U kojoj je mjeri specifičnost jugoslavenskog društvenoga poretka odredila putanje procesa modernizacije i njegov suodnos sa zbivanjima u umjetnosti, kulturi i politici? Tisuću zašto – tisuću zato. 

    Tvrtko Jakovina, obrađujući povijesni dio građe, jasno uočava modernost u procesu de-ruralizacije koji se provodio na čitavom prostoru Jugoslavije, a reflektirao se u izgledu gradova. Fotografije iz pedesetih i šezdesetih svjedoče o tome: fotografija novoizgrađenog Doma kulture »Đuro Salaj« u Slavonskom Brodu, snimljena s druge obale Save; pa fotografija kioska ispred Zagrebačkog velesajma koju je 1960. godine snimio Milan Pavić, ili pet godina ranije snimljena fotografija izgradnje Velesajma. Na njoj je uhvaćen trenutak u kojemu inženjer Maršić vitla nivelirskom letvom, pokazujući okupljenom mnoštvu maketu zdanja koje tek ima biti izgrađeno na toj novozagrebačkoj pustopoljini. 

    I nije slučajno da je na Pavićevoj fotografiji baš kiosk, odnosno da je baš ta fotografija odabrana za ovu izložbu. Kako se navodi u katalogu, kiosk je jedan od tri orijentira pripovijesti o odnosu socijalizma i modernosti u polju popularne kulture: grad kao njezino poprište (od stanovanja do prometa), kao rodno mjesto modernih popularnih praksi, njihova pozornica i okvir izvedbe; novinski kiosk kao realizirana metafora ponude, distribucije i široke dostupnosti popularno kulturnih proizvoda (od ozbiljnih izdanja do kiča i šunda); i televizija kao novi medij koji svojim redovitim programom ispunjava ulogu »popularne prosvjetiteljice« koja određuje kriterije informiranja, obrazovanja i zabave, ali i kao uređaj koji postaje središtem novouspostavljene životne svakodnevnice.   

Nepoznato područje

Muzej suvremene umjetnosti nije jedini koji se ovih godina uhvatio socijalizma: na zanimljivoj izložbi »Porculanski sjaj socijalizma«, Muzej za umjetnost i obrt prikazao je u proljeće prošle godine ostvarenja dizajna u tvornicama »Jugokeramike/Inkera«, a Hrvatsko dizajnersko društvo do prošlog je tjedna slavilo Odjel za dizajn tvornice Končar na izložbi »Skriveni dizajn«. Autoricu ovih projekata, Koraljku Vlajo, veseli svaka prigoda za istraživanje industrijskog dizajna. 

    – To je područje praktički »tabula rasa«, danas imamo jako puno podataka o industrijskom dizajnu iz doba socijalizma, ali ako budemo čekali još deset godina, izgubit ćemo puno jer neće biti ljudi, autora koji su to radili, kaže Vlajo. 

  – Vjerojatno se maknula stigma koja je godinama ležala na tom razdoblju. Devedesetih smo svjedočili histeričnom bijegu od prošlosti: kao da su svi htjeli pobjeći od činjenice da se i pedesetih i šezdesetih godina nešto dobro radilo. U ljudima koji su bili dio tog vremena probudila se nostalgija – ali ne mislim na onu političku, na zazivanje bivšeg sistema – nego je naprosto proradila ta ljudska potreba povezivanja s tim dijelom svog života, potreba prisvajanja prava na vlastitu prošlost, zaključuje Koraljka Vlajo, napominjući da se baš zbog ovih razloga ne može pristupati hladno i s odmakom umjetnosti socijalizma.   

Prikaz fenomena

I zaista, mnogi će zadovoljno uočiti zaneseni optimizam naslovnica časopisa »Svijet« s konca pedesetih godina prošlog stoljeća koje je uredio Aleksandar Srnec; nostalgiju će probuditi i crno-bijela fotografija samoposluge »Nama« na zagrebačkoj Trešnjevci, koju je na otvorenju snimio Šime Radovčić, a čuva je Fototeka Muzeja grada Zagreba; ili pak bočica »Cockte« koja podsjeća na jugoslavenske dobre alternative zapadnjačkim simbolima konzumerizma. A servis za liker (sa simpatičnim malim čašama poredanim ukrug oko vitke doze s čepom) lansirat će posjetitelja nekoliko desetljeća unatrag. 

    Izložba »Socijalizam i modernost« je bujan proizvod mreže suradnje između tridesetak muzejskih i privatnih zbirki u Hrvatskoj – domaća situacija uklopljena je u širi okvir globalne kulture modernizma, povijesti, kulturnih i umjetničkih fenomena. Takav pristup iznjedrio je i potvrdu kozmopolitske tradicije domaće sredine, koja je, posebice 60-ih godina, učinila Zagreb i Hrvatsku najzanimljivijim središtem moderne umjetnosti i kulture u srednjoj i jugoistočnoj Europi.