ZAGREB – Izložbom »Halucinantne melankolije« Nacionalni muzej moderne umjetnosti u zagrebačkoj Galeriji »Josip Račić« prvi je put posthumno prezentirao do danas posve neistraženo djelo hrvatskog umjetnika Renéa Mikovića.

Zaboravljena priča ovog zagrebačkog likovnog umjetnika otkrivena je nakon gotovo četvrt stoljeća od njegove prerane smrti. Miković je rođen 1954. u Zagrebu, gdje je od 1970. do 1975. pohađao Školu primijenjenih umjetnosti nakon čega odlazi u Nizozemsku gdje upisuje akademiju likovnih umjetnosti Academie Minerva u Groningenu, a kasnije se usavršava na poslijediplomskom studiju Akademije »Jan van Eyck« u Maastrichtu. U Nizozemskoj je živio i radio sve do smrti 1996. godine, a iza sebe ostavio je nevelik, ali zanimljiv opus. U Nizozemskoj je izlagao na skupnim izložbama novoga nizozemskog realističnog slikarstva u Groningenu, Larenu, Assenu i Amsterdamu.

René Miković: »Hommage à Jan van Eyck«, 1981. / Foto PRIVATNO VL.

Nadahnut Rembrandtom i flamanskim majstorima

Od najranije mladosti umjetnik je bio nadahnut Rembrandtom i flamanskim majstorima Janom van Eyckom, Rogierom van der Weydenom i drugim uzorima povezujući se s njihovim nasljeđem, ali nastavljajući u sasvim novom vremenu pokazujući kako umjetnost komunicira izvanvremeno.

Kako naglašava i sama autorica izložbe Mirna Rudan Lisak, »konceptom naknadnosti Miković je svojim kompozicijama parafrazirao originale kako bi pokazao da oni u sadašnjosti uvijek imaju i tragove prošlosti i budućnosti.«

Njegovo slikarstvo bilo je dio i svojevrsni odgovor novoga nizozemskog realističnog slikarstva na modernističke pokrete 20. stoljeća, osobito na apstraktni ekspresionizam. Taj je nizozemski povratak tradiciji zahtijevao široki spektar vještina i tehnika kojima su vladali stari majstori i doveli ih do savršenstva gotovo fotografskog prikaza. Miković je postao poznat po visokorealističnim slikama u tehnici trompe l’oeil. Riječ je o tehnici koja izdaleka sugerira treću dimenziju, a tek izbliza postaje jasno da je ipak riječ o slici. Njegovo je slikarstvo rezultat i visokopostavljenih standarda koje je sam sebi postavljao ili kako objašnjava Lisak »njegovi prividi potekli su iz vizije svijeta oblikovane srazom i sintezom maštovitosti i rigorozne discipline.« Zbog svega toga naslikani svijet Renéa Mikovića pomalo podsjeća na fotografsku reprodukciju jednostavne i svakidašnje stvarnosti. Umjetnik često u svojim kompozicijama parafrazira originale kako bi pokazao da oni u sadašnjosti uvijek imaju i tragove prošlosti i nastavljaju se u budućnosti.

René Miković: »Sanja Pilić«, 1974. / Foto GORAN VRANIĆ

Svijet prožet iluzijom

Njegove melankolije gledatelja stavljaju u čudesan prostor sadašnjosti i utihnulih zvukova prošlosti, sugerirajući promatraču vlastiti intimni doživljaj. Na Mikovićevim platnima često stoje nijemi predmeti, naizgled nasumično odabrani i razbacani, pa promatraču ostavljaju prostor za osobne interpretacije. Ipak, i u toj nijemoj igri mrtve prirode osjeća se ljudska prisutnost, čak i onda kad je nema. Miković dočarava svijet prožet iluzijom kako bi njegovo djelo u konačnici ostvarilo halucinantno optičko djelovanje i intimno putovanje svakog promatrača.

Većina njegovih slika iz ranoga umjetničkog razdoblja u posjedu je zagrebačkih mu prijatelja, dok je zreli opus, nastao u inozemstvu, djelomično razasut na međunarodnom tržištu, a mnogim se slikama, nažalost, izgubio svaki trag. Od dviju slika koje su donirane Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti, »Mrtva ptica« (1978.) predstavljena je zagrebačkoj publici u okviru izložbe »Eksploatacija smrti 2«, kad je 2021. uklopljena u šezdesetak radova najistaknutijih hrvatskih likovnih umjetnika 19. i 20. stoljeća. Do tada Miković je bio posve nepoznat domaćoj javnosti.

U likovnom postavu, koji zajednički potpisuju Mirna Rudan Lisak i ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi, uz dva ulja na platnu, »Mrtva ptica« i »Lutka iz kutije« (oba iz fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, datirana u 1978.), na izložbi je predstavljeno i tridesetak radova iz privatnih zbirki.

Ova prva Mikovićeva samostalna izložba ne samo što posthumno predstavlja njegovo neistraženo djelo, već pridonosi hrvatskoj kulturi i umjetnosti. Izložbu se može razgledati do 29. listopada.

Fotografija još nedovršene slike – »Pazi! Moglo bi kišiti, uzmi kišobran«, 1980. / Foto Privatno vlasništvo