Herman Potočnik, rođen u Puli, junak je pionirskog doba astronautike, začetnik svemirske arhitekture i znanstveni vizionar koji se posvetio raketnoj i svemirskoj tehnici, ali i poručio – »Ne šaljite vojsku u svemir«
Na istom katu na kojem je postavljena izložba »Prvi svemirski arhitekt: Herman Potočnik Noordung«, u Klovićevim je dvorima postavljena i izložba »Volim matematiku«, namijenjena školskoj djeci. Oba projekta dijele glavno obilježje: bogato su informativni, iz postava se može mnogo naučiti, a vizualno je podređeno edukativnom.
Autor projekta slovenski redatelj Dragan Živadinov nada se da će izložba biti i komunikacijski iskorak koji će omogućiti da Potočnika »prepozna« i njegov rodni grad Pula tako da u njemu dobije obilježje, koje je već dobio irski književnik James Joyce, a da nije, smatra Živadinov, »uopće volio Pulu«.
U središtu postava izložbe o Hermanu Potočniku nalazi se nakošeni plato uokviren monitorima na kojima se prikazuju primjerci Potočnikovih nacrta svemirske arhitekture, čiji je on začetnik. Na jednom izdvojenom ekranu vrti se video sa svjedočanstvima uglednih suvremenih znanstvenika i kozmonauta o utjecaju Potočnikovih ideja u tehnološkim rješenjima 21. stoljeća. Ali izložak koji najsnažnije plijeni pažnju nesumnjivo je svemirsko odijelo, zakačeno na jedan tamni zid prostorije, koje izgleda kao da je netom doneseno sa seta hit filma o svemirskim putovanjima, »Interstellara«.
Projekt u Zagreb dolazi nakon što je bio postavljen na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu arhitekture, koji je propitivao temeljne elemente arhitekture u 20. stoljeću. Priređuje je Kulturni centar europskih svemirskih tehnologija (Kulturno središče evropskih vesoljskih tehnologij KSEVT) iz mjesta Vitanje pod Pohorjem u Sloveniji, koji Potočnikovu svemirsku arhitekturu »čita« kao važnu manifestaciju moderne arhitekture i čija je temeljna misija »borba za kulturalizaciju svemira, a protiv njegove komercijalizacije i militizacije«. Drugim riječima, KSEVT vjeruje da svemir zaslužuje više umjetnosti. Mnogo više.
»U svemiru je dosad bilo gotovo 600 ljudi, a niti jedan od njih nije bio umjetnik« – istaknuta je rečenica koja stoji na početku postava.
– Ova činjenica znači da mi u svemiru zapravo još nismo bili kao ljudi, kaže autor projekta Dragan Živadinov, koji u Hermanu Potočniku Noordungu vidi najvažniju osobu pionirskog doba astronautike.
Rođen 1892. godine u Puli, Potočnik je bitno utjecao na one koji su poslali u svemir prvu raketu, prvi satelit, prvog čovjeka i dosegli Mjesec. Svi ključni muzeji astronautike u svijetu ističu njegovu ulogu na tom području, a njegova knjiga »Problem vožnje svemirom – raketni motor« iz 1929. godine govori o viziji arhitekture koja će omogućiti ljudima da prežive u opasnim, čak i smrtonosnim uvjetima nulte gravitacije.
Iako je Potočnik rođen u Puli, hrvatska ga javnost slabo poznaje. Njegov bi životopis mogao biti predložak za dobar film: otac Jože bio je general i vojni kirurg u Austrijskoj mornarici, a majka Minka, rođena Kokoschinegg, kći mariborskog trgovca češkog podrijetla. Djetinjstvo je provodio u Puli i u Mariboru, a 1910. godine upisao je Tehničku vojnu akademiju u Moedlingu u blizini Beča, iz koje je izašao kao stručnjak za gradnju željezničkih pruga i mostova s činom natporučnika.
Godinu dana nakon školovanja sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu, na fronti u Galiciji, a zadnju godinu rata proveo je na frontu između Soče i Piave, gradeći i rušeći mostove i pruge po potrebi. Kao satnik, kapetan prve klase, umirovljen je s 26 godina jer mu je zbog kronične upale pluća zdravlje bilo ozbiljno narušeno.
Proučavanju raketnih tehnologija opsesivno se predao 1925. godine, nakon što je diplomirao strojarstvo na Visokoj tehničkoj školi u Beču. Nedugo kasnije nastalo je i njegovo ključno djelo – knjiga »Problem vožnje svemirom« koju je pisao već na samrtnoj postelji, a poživio je tek toliko da ugleda njezin izlazak iz tiska 1929. godine. Umro je 27. kolovoza te iste godine, kada je knjiga objavljena u New Yorku.
I dok su Rusi njegovu knjigu preveli 1935. godine, na objavljivanje knjige na njegovu materinskom slovenskom jeziku trebalo je čekati 1986. godinu, a na hrvatski prijevod još malo duže – 2003. godinu.
Kulturni centar europske svemirske tehnologije osnovan je s ciljem sustavnog proučavanja kulturne dimenzije istraživanja svemira, a posvećen je »kulturalizaciji« prostora i povezivanju umjetnosti i znanosti. U suradnji s međunarodnim partnerima sudjeluje u razvijanju kulturnog svemirskog programa koji djeluje kao alternativa postojećim vojnim, civilnim i komercijalnim oblicima djelovanja u prostoru.
Potočnik je pokopan je na groblju u Beču. Grob mu se, tužno, s vremenom izgubio.
Knjiga koja mu je osigurala besmrtnost predstavlja strateški nacrt za ljudski prodor u svemir, od gravitacijskih problema i raketnog pogona kao rješenja za svemirski motor do problema uzlijetanja i spuštanja svemirske rakete s konkretnim tehničkim rješenjima.
Među nacrtima koji se mogu vidjeti u Klovićevim dvorima, nalazi se više nacrta svemirskih postaja, umjetnih satelita i geostacionarnih satelita za koje je s nevjerojatnom točnošću odredio visinu na kojoj će kružiti i brzinu njihova kruženja.
Kustosica izložbe je Jasmina Bavoljak, a bit će otvorena do 8. ožujka iduće godine i uz nju će se organizirati brojne radionice za djecu, a svi su posjetitelji pozvani i na izlet u slovenski KSEVT.
