Ima nešto u slikama Zlatka Šimunovića što prste čini nemirnima: stojite ispred njegovih »transformobila« i »mobila«, sačinjenih od geometrijskih oblika u snažnim kontrastima, i poželite dodirnuti te male pokretne komadiće njegovih trodimenzionalnih slika-instalacija. Prvi put nakon smrti ovog nedovoljno valoriziranog suvremenog slikara, najznačajniji dio njegova opusa, onaj posvećen pokretnim trodimenzionalnim mozaicima, predstavljen je ovog tjedna na izložbi u galeriji agencije Bruketa & Žinić.

Novi i sasvim netipičan galerijski prostor na četvrtom katu uredske zgrade na zagrebačkoj Zavrtnici, udomio je petnaestak »mobila«, slika i instalacija koje se mijenjaju jednostavnim pokretanjem, a koje i danas, dvadeset godina nakon umjetnikove smrti, svjedoče o njegovoj originalnosti, inventivnosti i vitalnosti. Element igre sadržan je u svakome od ovih radova, a možda je i njihovo ishodište: to su objekti koji bride potencijalom kretanja, nebrojenih metamorfoza.

Na otvorenju izložbe o Šimunovićevom je slikarskom djelu govorio njegov prijatelj, slikar Ratko Janjić – Jobo.

– Šimunovićeva je umjetnost izuzetno vrijedna, a još uvijek neadekvatno vrednovana i nedovoljno dostupna javnosti. Ova izložba je korak prema promjeni toga, rekao Janjić, koji umjetnika opisuje kao revolucionarnog istražitelja u mediju slikarstva. 

– Ta su njegova istraživanja provođena uporno, neukrotivo i precizno. Bio je izuzetan ne samo po preciznosti, nego i po stalnome odustajanju od onoga što je već otkrio, stalno težeći za nečim novim, istražujući materijal dok u potpunosti ne bi spoznao njegove mogućnosti, rekao je Janjić.

Na otvorenju izložbe skrenuta je pažnja i na činjenicu da je izložene objekte potrebno restaurirati, budući da je vrijeme umanjilo mogućnosti da se njima postigne baš onakav efekt kakvog je Šimunović želio postići.

Šimunović je osnovne geometrijske oblike preoblikovao i razlagao matematičkom preciznošću, s pokretnim elementima, simetričnim kompozicijama i suprotstavljanjem kolorita i akromatskih polja. Radio je slike i objekte koji teže pokretu i mijenjaju se izravnim sudjelovanjem promatrača.

Prve kolaže i pokretne objekte izrađivao je u duhu racionalno-konstruktivističkih ideja EXATA 51 i Novih tendencija, no unatoč tom pristupu, ostvaruje individualna rješenja.

Posebno mjesto na izložbi pripada obimnoj Šimunovićevoj biografiji koju je priredio povjesničar umjetnosti Tonko Maroević i koja pokazuje sva lica i mijene ovog talentiranog slikara – od mračnih portreta i vedrih aktova do apstrakcije koju je s platna »prevodio« u treću dimenziju. 

– Vjerujem da će hrvatska povijest umjetnosti pravedno ocijeniti njegov izniman ulog, misao je kojom je Maroević zaključio svoj tekst u monografiji, objavljenoj 2001. godine.

Zlatko Šimunović je rođen u Otočcu 1936. Slikarstvo na Likovnoj akademiji završio je u Zagrebu u klasi Marina Tartaglije, a potom postaje suradnik na Majstorskoj radionici Krste Hegedušića. Izlagao je u Zagrebu, Novom Sadu, New Yorku, Dubrovniku i Samoboru. Bavio se grafikom, likovnim oblikovanjem i televizijskom scenografijom. Umro je 1995. u Zagrebu.

Izložba će se moći pogledati do 23. prosinca, uz prethodnu najavu na broj 01/6064-000.