Velik dio nedovoljno poznatog djela prvog konzervatora na istočnoj obali Jadrana – 82 crteža Pietra Nobilea – čuva se upravo u riječkom Državnom arhivu
RIJEKA » »Pietro Nobile – istarski motivi početkom 19. stoljeća« naziv je izložbe koja se danas u 12 sati otvara u Državnom arhivu Rijeka, a ostvarena je suradnjom nekoliko institucija: DAR-a, Arheološkog te Povijesnog i pomorskog muzeja Istre, Istarske kulturne agencije i Humanističkog društva HISTRIA iz Kopra koje je iniciralo predstavljanje nedovoljno poznatog djela prvog konzervatora na istočnoj obali Jadrana.
Petro Nobile (1776-1854), glasoviti tršćanski i bečki arhitekt švicarskih korijena, sveučilišni profesor i čuvar kulturne baštine, 1810. godine postaje glavnim inženjerom graditeljstva mostova i cesta za Ilirsko primorje s nadležnošću na području Istre, civilne i vojne Hrvatske, a sam je proširio svoje djelovanje na područje Dalmacije.
Pulska antika
Tri godine kasnije vlastima ilirskih pokrajina predložio je cjeloviti projekt zaštite arhitektonskih starina kojim je predvidio da se inženjerima civilne gradnje u državnoj službi povjeri zadatak čuvanja i restauracije spomenika.
Za svojih putovanja Istrom u drugom desetljeću 19. stoljeća načinio je niz crteža istarskih veduta, krajolika i portreta, koji danas predstavljaju neprocjenjivo svjedočanstvo o izgledu pojedinih djelova Istre prije 200 godina, te važan dokument o njezinim spomenicima i njihovom stanju u osvit 19. stoljeća. Spletom burnih povijesnih okolnosti zbirka od 82 crteža s istarskim motivima pohranjena je u Državnom arhivu Rijeka i bit će prezentirana na izložbi zajedno sa suvremenim fotografijama istih ambijenata.
Prema riječima Marijana Bradanovića koji je u sklopu projekta posvećenog arhitektu objavio knjigu »Istra iz putnih mapa Pietra Nobilea«, u prvom planu bila je njegova preokupacija pulskim antičkim spomenicima: čak 16 crteža zbirke posvećeno je tom gradu, a od toga polovica amfiteatru. Ponajprije zahvaljujući svojem rimskom školovanju prepoznao je njihovu važnost, nastojao ih skicirati, posvećujući pažnju detaljima konstrukcije i dekoracije, a zatim i pažljivo dokumentirati, istražiti popraviti, prezentirati, pa i privesti nekoj funkciji, ili pak fiskalnim mjerama osigurati njihovo redovito održavanje, a time i opstanak. Zabilježio je i mnoge ambijente kojih danas više nema, a pojedine spomenike dokumentirao neposredno prije njihova rušenja.
Dubrovnik – bez starina
Kako se zalagao za zaštitu prvenstveno antičke baštine, u žiži njegova interesa na istočnoj obali Jadrana bili su prvenstveno spomenici Pule, Zadra i Splita, dok je Dubrovnik – kazao je Bradanović – smatrao gradom bez starina. Kao zanimljivost naveo je i podatak da su studije istarskih spomenika Pietra Nobilea utjecale i na njegove kasnije arhitektonske realizacije.
Među najpoznatije ostvarenja Pietra Nobilea spadaju projekt ulaznih vrata u Beč te Tezejeva hrama (uz kipara Antonija Canovu), a njegovo je djelo i svjetionik u Savudriji iz 1818. godine, za svoje vrijeme jedan od najmodernijih na Sredozemlju. Između ostalog, projektirao je crkvu sv. Petra u Piranu, a i crkva sv. Antona na tršćanskom Ponte Rossu dio je njegove ostavštine.
