Izložba

Otvorena "Crna komora": Nadzor, strah, paranoja i kontrola nad građanima

Nela Valerjev Ogurlić

Foto M. Gracin

Foto M. Gracin

Izložba »Crna komora« okuplja u Malom salonu radove generacije umjetnika i aktivista koji osmišljavaju tehnološke i društvene taktike ne bi li zavirili u suvremene fenomene nadzora i paranoje, uključujući dvoznačnost masovnog voajerizma i postojećih sustava korporativne ili državne kontrole nad građanima



RIJEKA Kako je internet od utopijskog, svima besplatnog, otvorenog raja i posljednje granične tvrđave slobodarstva doživio preobrazbu u trenutno stanje neprestanog nadzora, ekshibicionizma i paranoje?


Ova je dvojnost osnovna nit koja povezuje umjetnike i aktiviste koji sudjeluju na izložbi »Crna komora« koja je sinoć otvorena u Malom salonu, u okviru jedanaestog izdanja festivala »Moje, tvoje, naše« što se  u organizaciji udruge Drugo more u Rijeci  održava od 7. do 9. travnja.


»Crna komora« okuplja  neke od najznačajnijih radova generacije umjetnika i aktivista koji osmišljavaju tehnološke i društvene taktike ne bi li zavirili u suvremene fenomene nadzora i paranoje, uključujući dvoznačnost masovnog voajerizma i postojećih sustava korporativne ili državne kontrole nad građanima. Izložena su djela umjetnika i disidenta  Ai Weiweia te hakera i bliskog povjerenika Edwarda Snowdena u aferi Wikileaks Jacoba Appelbauma, Oscarom nagrađene redateljice Laure Poitras; zatim kolektiva Metahaven te umjetnika i aktivista Zacha Blasa, Jamesa Bridlea, Emillie Brout i MAxime Marion, Simona Dennya, Jill Magid i  Evana Rotha.




Izložba je realizirana  u produkciji Drugog mora i ljubljanske Aksiome,  s  težnjom  da  potakne  raspravu  o delikatnoj i često neugodnoj ulozi umjetnosti  u eri masovnog nadzora,  a  kustosi  su  međunarodno priznati umjetnički dvojac Eva i Franco Mattes te istraživač i kustos Bani Brusadin.


Susret s intrigantim radovima počinje već na Korzu, ispred galerije,  gdje je britanski umjetnik i pisac  James Bridle izveo  obris  bespilotne letjelice ili drona  u  prirodnoj veličini.  Uz  intervenciju  koja istodobno  oslikava fizičku realnost i očiglednu nevidljivost bespilotnih letjelica,  na  prozorima  Malog salona  mogu se vidjeti i njegove zastave, dizajnirane  kombiniranjem elemenata  zastava različitih država kojima ukazuje  da  korištenjem interneta prolazimo  kroz vrijeme, prostor i zakone  brojnih  država, postajući  građani ne samo vlastite nego i svih zemalja iz kojih dolaze podaci koje koristimo.