Foto M. Gracin
Izložba »Crna komora« okuplja u Malom salonu radove generacije umjetnika i aktivista koji osmišljavaju tehnološke i društvene taktike ne bi li zavirili u suvremene fenomene nadzora i paranoje, uključujući dvoznačnost masovnog voajerizma i postojećih sustava korporativne ili državne kontrole nad građanima
RIJEKA Kako je internet od utopijskog, svima besplatnog, otvorenog raja i posljednje granične tvrđave slobodarstva doživio preobrazbu u trenutno stanje neprestanog nadzora, ekshibicionizma i paranoje?
Ova je dvojnost osnovna nit koja povezuje umjetnike i aktiviste koji sudjeluju na izložbi »Crna komora« koja je sinoć otvorena u Malom salonu, u okviru jedanaestog izdanja festivala »Moje, tvoje, naše« što se u organizaciji udruge Drugo more u Rijeci održava od 7. do 9. travnja.
»Crna komora« okuplja neke od najznačajnijih radova generacije umjetnika i aktivista koji osmišljavaju tehnološke i društvene taktike ne bi li zavirili u suvremene fenomene nadzora i paranoje, uključujući dvoznačnost masovnog voajerizma i postojećih sustava korporativne ili državne kontrole nad građanima. Izložena su djela umjetnika i disidenta Ai Weiweia te hakera i bliskog povjerenika Edwarda Snowdena u aferi Wikileaks Jacoba Appelbauma, Oscarom nagrađene redateljice Laure Poitras; zatim kolektiva Metahaven te umjetnika i aktivista Zacha Blasa, Jamesa Bridlea, Emillie Brout i MAxime Marion, Simona Dennya, Jill Magid i Evana Rotha.
Izložba je realizirana u produkciji Drugog mora i ljubljanske Aksiome, s težnjom da potakne raspravu o delikatnoj i često neugodnoj ulozi umjetnosti u eri masovnog nadzora, a kustosi su međunarodno priznati umjetnički dvojac Eva i Franco Mattes te istraživač i kustos Bani Brusadin.
Susret s intrigantim radovima počinje već na Korzu, ispred galerije, gdje je britanski umjetnik i pisac James Bridle izveo obris bespilotne letjelice ili drona u prirodnoj veličini. Uz intervenciju koja istodobno oslikava fizičku realnost i očiglednu nevidljivost bespilotnih letjelica, na prozorima Malog salona mogu se vidjeti i njegove zastave, dizajnirane kombiniranjem elemenata zastava različitih država kojima ukazuje da korištenjem interneta prolazimo kroz vrijeme, prostor i zakone brojnih država, postajući građani ne samo vlastite nego i svih zemalja iz kojih dolaze podaci koje koristimo.