Lala Raščić je rođena u Sarajevu 1977. godine. Živi i radi u Sarajevu, Zagrebu i New Orleansu. Akademiju likovnih umjetnosti završila je u Zagrebu i Rijksakademie van Beeldende Kunsten u Amsterdamu. Kao artist in residence boravila je u Beču, Parizu i Istanbulu. Između ostalog, prva je dobitnica T-HT i MSU otkupne nagrade 2007. godine.

   U oba projekta autorica polazi od teksta koji postaje studija slučaja interpretirana ili analizirana kroz izvedbu za kameru. Za polazište rada »Nema zemlje do slobode« koristila je knjigu francuskog anarhista, geografa, ekologa i pisca Elisea Reclusa »Put do New Orleansa« čija se radnja odvija na području rijeke Mississippi 1853. godine.

Aktualnost starog zapisa

– Danas pomalo zaboravljen, Reclus je u svoje doba bio prilično poštovan i imao napredne ideje koje su i te kako releventne u današnje doba, kaže umjetnica. U svome putopisu opisuje prirodu Louisiane, za što je kao geograf imao veliki interes, ali daje i komentar američkog društva, koji mi se učinio vrlo bliskim jer kritizira društo vođeno ekonomističkim principima. Zbog svojih anarhističkih ideala morao je za vrijeme Napoleona III. napustiti Francusku.

   Koristeći se citatima Reclusove knjige autorica u videu konsturira debatu o nošenju oružja, vrlo relevantnu i aktualnu u današnjoj Americi, a opisima netaknute prirode Louisiane suprotstavlja slike današnjih naftnih postrojenja u delti Mississippija. Njezin rad tako iz povijesne perspektive referira na suvremeno američko društvo i globalne probleme današnjice.

   – Močvare Louisiane stanište su velikom broju ptica i riba. Prema nekim podacima tu se razmnožava skoro trećina svih vrsta na planetu. Međutim, kako je Meksički zaljev bogat naftom i zemnim plinom, tako su naftne kompanije zaposjele krajnju točku do koje se može pristupiti cestom na tom močvarnom području i tu podigle bazu iz koje svoju mašineriju šalju na naftne platforme. Uz sliku njihovih postrojenja u videu čujemo isječke Reclusovog teksta koji nam opisuje ljepotu prirode na toj istoj lokaciji – kaže umjetnica koja u popratnom dijelu rada i gvašem prikazuje kanale naftne industrije prokopane kroz močvarno područje, kao ugrozu koja prijeti cijelom eko sistemu zbog prodora morske vode duboko u slatkovodno područje.

Analogija s alkemijom

Polazište za scenarij rada »Bilo koji predmet« bile su tri slučajno pronađene stranice iz nepoznate knjige u obiteljskoj biblioteci umjetnice koju je posebno zaintrigirao misterij jedne rečenice: »Ma kakav predmet u tvojoj neposrednoj blizni pobudit će u tebi potrebu odmaranja pošto prođe koja svečana povorka«. Ta izolirana rečenica, lišena konteksta, postala je predmetom lingvističkog istraživanja. Kroz prijevode na tri različita jezika – njemački, engleski i hrvatski – traga se za izvornim i analiziraju moguće promjene njezina značenja, a istodobno u videu čujemo trojezični raport o forenzičnoj ekspertizi fizičkih odlika nađenih stranica. No, autorica tome pridružuje i instalaciju u kojoj izgovoreni tekst prelazi u trodimenzionalni objekt načinjen od 97 staklenih panela sa zlatno ispisanim riječima.

   – To nas vodi jednom magičnom trenutku i analogiji s alkemijom. Jedan nebitan predmet i slučajan događaja pronalaska stranica postao je predmet istraživanja u kojem umnožavam narative, umnožavam sadržaj, pravim nešto iz ničega, a sve u svrhu traženja istine, odnosno prosvjetljenja. Upravo iz tog razloga nastala je instalacija u kojoj moguće prijevode rečenice ispisujem zlatnim listom na staklenim panelima, tehnikom »verre églomisé« koja je u današnjem vremenu skoro izgubljena – objašnjava autorica.