RIJEKA » Izložba fotografija »Kapi protiv zaborava, ili u potrazi za izgubljenom domovinom« mlade fotografske umjetnice Ines Kotarac otvorena je sinoć u riječkom Erste clubu. Izložba ipak nije samo izložba, ona je putujući projekt umjetnice koja je odlučila postaviti važna ontološka i identitetska pitanja, ali i preispitati svoje korijene vrativši se kao fotografkinja u zemlju iz koje je silom prilike otišla kao djevojčica – Bosnu i Hercegovinu.

  – Zašto granice i nacionalnost, a ne sloboda, oblikuju identitet većine ljudi na ovom svijetu? Svatko se rodio negdje. To nije nešto što ste zaslužili, napravili ili postigli. Kako onda da čista slučajnost – da ste rođeni negdje – previše često vodi do situacije u kojoj ste spremni ubiti nekoga samo zato što ta osoba ne pripada vašem plemenu, naciji, zemlji ili religiji? – pita se autorica.

  I nije ona sigurna u odgovore. Zato i postavlja pitanja, i to ne samo jezikom koji najbolje razumije – fotografskim – nego i jezikom u kojem je nekoć pisala za pokojni Vjesnik, a onda u njemu, jeziku, radila i kao leksikografkinja – hrvatskim. A pitanja su postavljena na listu papira na kojem su posjetitelji pozvani ispisati svoje odgovore.

  – U 12 gradova i festivala koje ću ukupno obići s ovom izložbom u tri mjeseca, dolazim sa svojom pričom i nadom da će ona potaknuti ljude na njihove priče, i vjerujem da će iz tog tekstualnog materijala i fotografija nastati neka sasvim nova priča – kaže autorica koju posebno muči jedno od pitanja: »Kako bi pokušao razbiti upornu mržnju osobe koja je iskusila ratni logor, bila mučena i preživjela?«

  A i svaka fotografija, dakako, ima svoju priču. Autorica daje minimalni kontekst, pa posjetitelji mogu saznati da je njen autoportret snimljen u Srebrenici i da je tek kad je razvila fotografiju vidjela dvije grane koje su kao dvije puške uperene u njena leđa. Fotografija grafita, pak, »Granice su u vašoj glavi« snimljena je na jednom od mostarskih mostova, a Kotarac pojašnjava pravi apsurd te poruke: »S jedne strane su muslimani, a s druge Hrvati, i u velikoj mjeri, čak više od 50 posto, ne prelaze tu granicu. Imaš most koji bi trebao spajati dvije obale, imaš grad koji je dobio ime po mostu i imaš ljude koji žive u tom gradu i koji toliko godina nakon rata smatraju da je s druge strane mosta nulta točka, prazno područje« – kaže autorica.

  Izložba je u Rijeku stigla iz Praga, a od subote, kad se zatvara, kreće za Split, pa Koprivnicu, Tuzlu, Novi Sad… sve do Istanbula, da bi na samom kraju završila na nekoj planini usred Srbije, kaže autorica.