Kroz Vaništine crteže, knjige, časopise, fotografije i korespondenciju slaže se biografija konceptualne skupine kojoj nije nedostajalo ni humora ni ironije
»Gorgoni« su uz Vaništu pripadali M. Ješovar, R. Putar, D. Bašičević Mangelos, J. Knifer, Đ. Seder, I. Kožarić, M. Meštrović. M. Horvat
Upravo je ovo potonje povod izložbi – dogodine će se navršiti pola stoljeća otkako je 1961. objavljen, u 300 primjeraka, prvi broj anti-časopisa »Gorgona«, i distribuiran intelektualcima. O odjeku tog malog izdavačkog pothvata, koji je sam po sebi umjetničko djelo, govori i podatak da komplet od svih jedanaest brojeva posjeduje, među ostalima, biblioteka Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku. Vaništa, pak, nema kompletiran ciklus.
Uvid u život grupe
Izložba u Gliptoteci daje bljeskovit uvid u život grupe koja, prema jednoj Vaništinoj primjedbi, »ponekad nije radila ništa, samo je živjela«.
Tako se, kroz Vaništine crteže, knjige, časopise, fotografije i korespodenciju, slaže biografija konceptualne skupine kojoj su pripadali Marijan Jevšovar, Julije Knifer, Đuro Seder, pa kipar Ivan Kožarić, teoretičari i kritičari umjetnosti Radoslav Putar, Matko Meštrović, Dimitrije Bašičević Mangelos i arhitekt Miljenko Horvat. Povremeno su im se pridruživali Mihovil Pansini, Milko Kelemen, Ivo Steiner, Slobodan Vuličević, Ivo Steiner i Božo Bek i drugi.
Riječ je o postgorgonovskoj akciji »Polaganje« iz 1986. godine kad su Radoslav Putar, Marijan Jevšovar i Vaništa odnijeli sliku na snježnu livadu na Jelenovcu. Ondje je ostala nekoliko dana, zatrpana snijegom, a potom su je djeca iskoristila za sanjkanje
»Gorgonašima« nije nedostajalo humora ni ironije. Vidi se to i po dokumentiranom zaigranom performansu »Adoracija« što su ga zajedno izveli na otvorenju Kniferove izložbe u siječnju 1966. godine, veličajući umjetnika klanjanjem i rukoljubom, ali i pomalo se sprdajući s pozerskim novogodišnjim proslavama, kako je to objasnio Vaništa.
U Gliptoteci su izloženi i nedovršeni projekti Gorgone, među njima i zanimljiv prijedlog za izgradnju »Kuće Gorgone« u neposrednoj blizini Muzeja suvremene umjetnosti.
Koliko su intrigantni slikovni izlošci, toliko su zanimljivi i tekstovi koji ih prate. Posebno mjesto među Vaništinim slikama monokromnih površina preko kojih teče ravna linija, zauzima platno koje je umjetničkom intervencijom vraćeno prirodi.
Antologijski štap
– Je li to bilo uskrsnuće, koje u ciklusu godine nužno slijedi nakon Velikog Petka i polaganja u grob? Izrazito je teško tražiti estetiku u snijegom prekrivenoj pustoj zemlji. Vaništa je to znao, tko će znati nastaviti? – pita Feđa Gavrilović.
Jedna od bitnih točaka u »gorgonaškoj« ostavštini je i serija od devet istovjetnih fotografija prašnjavoga izloga s praznom drvenom policom, koju je Vaništa uvrstio u prvi broj »Gorgone«.Poglavlje izložbe posvećeno je i antologijskom radu »U čast Manetu – beskonačni štap«, jedno od ključnih remek-djela u vlasništvu Muzeja suvremene umjetnosti koje se smatra prvom instalacijom realiziranom u našim krajevima. Štap je Vaništa nabavio preko oglasa koji je također izložen, zajedno s drugim oglasima preko kojih je katkad komunicirao s publikom i suptilno, uvijek s puno ironije, reagirao na društvenu stvarnost.Izložba će biti otvorena do 31. siječnja 2011, a prati je katalog s tekstovima Darka Šimičića, Ješe Denegrija i Feđe Gavrilovića, te sonet Tonka Maroevića.
