Ana Dana Beroš
Kustosko-istraživački projekt arhitektice Ane Dane Beroš nagrađen je posebnim priznanjem na 14. Venecijanskom arhitektonskom bijenalu
»Intermundia«, kustosko-istraživački projekt arhitektice Ane Dane Beroš, nagrađen posebnim priznanjem na 14. Venecijanskom arhitektonskom bijenalu, bit će predstavljen riječkoj publici na izložbi koja se večeras u 19 sati otvara u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti.
Projekt se temelji na istraživanju transeuropskih i intereuropskih migracija, s fokusom na talijanski otok Lampedusu, školski primjer brisanog prostora koji nastaje na geopolitičkim razmeđima gdje se formiraju marginalizirane zajednice, bilo da je riječ o autohtonom stanovništvu ili o pridošlicama.
Najudaljeniji talijanski otočić, bliži afričkom tlu nego Siciliji, stoljećima je predstavljao tranzitnu zonu za migrante sa sjevernoafričkih obala, ali je situacija nakon Arapskog proljeća rezultirala izvanrednim stanjem. Na otoku površine oko 22 kvadratna kilometara, s pet do šest tisuća stanovnika, odjednom je boravilo i po deset tisuća migranata, a more koje zapljuskuje obale otoka za mnoge je migrante postalo masovnom grobnicom.
U trenutku kad je Ana Dana Beroš boravila na Lampedusi, prihvatni centri bili su napušteni zbog gradnje novih smještajnih kapaciteta, a migranti evakuirani na Siciliju i u druga mjesta u Italiji. Njezino je istraživanje stoga bilo usmjereno na razgovore s lokalnim protagonistima, poput tesara koji su od ostataka barki izrađivali križeve ili gradonačelnice koja je Lampedužane poistovjećivala s Afrikancima zbog osjećaja napuštenosti od matične države Italije.
Iz takvog osjećaja proistekla je i izjava »Io sono Africano« jednog stanovnika Lampeduse, koju je Beroš iskoristila kao lajtmotiv u evokativnoj zvučno-svjetlosnoj instalaciji, oblikovanoj poput apstraktnog kontejnera koji asocira na nesigurna prijevozna sredstva, koja će biti predstavljena na izložbi.
Iako s Lampedusom u središtu istraživanja, »Intermundia« se ne bavi samo pitanjem transeuropskih migranata već i građana Europe, pa tako i Hrvatske, koji su prisiljeni migrirati iz ekonomskih razloga. Njihove sudbine mogu se izjednačiti budući da se u oba slučaja radi o borbi za goli život i kretanjima potaknutim nasiljem, u ovom slučaju ekonomskim.