RIJEKA – Muzej moderne i suvremene umjetnosti organizira stručna vodstva u sklopu izložbe Davida Maljkovića »S kolekcijom«, kroz veljaču, ožujak i travanj, do kada izložba i traje, a raspored termina, svaki četvrtak ili petak u 19 sati, može se provjeriti na internetskim stranicama Muzeja.

Ivana Meštrov, kustosica izložbenih programa Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture pri MMSU-u, na prvom je, prošlotjednom vođenju, govorila i o izložbi i o Muzeju, koji je selio, no ono što je uvijek, kazala je, bilo prisutno problem je nedostatka prostora.

Zbirka od 8.000 radova

– Tako da smo vrlo rijetko imali prostor da bismo mogli pokazati našu zbirku u svoj njezinoj punini. Ona k tome broji oko 8.000 umjetničkih radova, klasično je podijeljena na zbirku slikarstva, kiparstva, novih medija, crteža, plakata, te neke specifične zbirke koje smo dobili donacijama od određenih autora. Bitno je, međutim, naglasiti da je rijetko bila zapravo pokazana u nekom svom većem formatu.

Početkom 50-ih godina prošlog stoljeća, u svom začetku dakle, pet godina je bila postavljena, dok su se kasnije dešavale prezentacije kolekcije, ali kroz tematske izložbe: parovi u likovnoj umjetnosti, ženski akt itd.

Prije godinu dana bila je, primjerice, organizirana i tematska izložba »Što bi tijelo htjelo«, podsjetila je Meštrov. Rekla je da je u muzeološkim tendencijama općenito, pa i kod njih, danas fokus na aktivnom pogledu na zbirke i funduse.

Više se ne razmišlja tako da se jednostavno pokaže jedna zbirka u cijelosti, da se samo piše jedan linearni kronološki narativ, da se govori samo o razvoju umjetnosti jednog podneblja i slično.

Daleko od toga. Kroz umjetnost, naravno, sagledavamo društvena kretanja, to je u današnjoj muzeologiji sve prisutnije, osvrnula se. Vezano za izložbu »S kolekcijom« Meštrov je rekla da se radi o umjetničkoj intervenciji u kojoj umjetnik, David Maljković, ima svoj slobodni pogled.

Semantika radova

– Dopustio si je da uspostavi dijalog s kolekcijom na ovaj specifičan način, pri čemu je izrađen dugački postament, polica, na koji je postavljeno oko 5 posto naše zbirke, oko 400 radova, koji nastankom sežu od kraja 19. stoljeća pa sve do 2005., odnosno 2006. godine.

Autor nije htio biti selektor na način da kaže – ovi radovi u zbirci imaju vrijednost veću od drugih, već je ideja bila tek da ih učini prisutnim, da radove iz depoa prenese, izmjesti u prostor pogleda, malo iznad naših očišta, i da nam ukaže na njih na jedan sasvim drugi način…

Sa svjetlom koje je ravnomjerno, atmosferičnošću, s nestavljanjem fokusa na jedan specifični rad. Iako, neke su slike nasložene jedna na drugu, pa ih ne možete vidjeti u cijelosti, neke se vide u punini, za neke morate poskočiti da biste vidjeli o čemu se radi.

Radi se tu o svojevrsnoj igri. Mnogo promatrača spomenulo je da im je čak zanimljivije to što jaku pažnju i fokus imaju na oblicima, na formalnim aspektima radova, na njihovoj semantici, nego da odmah detektiraju o kojem je radu riječ, tko je autor, godina nastanka…

Javlja se slobodno miješanje likovnih formi s početka 20. ili 21. stoljeća. Nema, dakle, neke klasične logike prikazivanja kolekcije, nego se više radi, ne bih samo rekla o slučajnosti, jer naravno da je autor proučavao našu kolekciju, ali je sam postav odradio, reklo bi se, u jednom, dahu, kroz četiri dana fokusiranog rada s našim tehničarima gdje se onda desila ova kompozicija.

Autoru je u fokusu izložba kao medij, opisala je Meštrov. Kaže da posjetitelji pitaju za određene radove, pa se razmišlja da se možda i na tu temu više kaže u budućim obilascima, no fokus je, kaže, na početnoj formi i rasterećenom gledanju.

To je vjerojatno teško, s iskustvom koji svaki promatrač ima, s onim predznanjem s kojim dolazi, ali baš je zato ovo izložba otvorenog formata. Volimo reći da je procesualna, razvija se kroz trajanje, otvorena je za razna čitanja.

Autor ne usmjerava pažnju u smislu sadržaja, već formi koje su se desile i među različitim oblicima koje nalazimo na polici. Izložba se puni kroz trajanje, ovo je njena prva faza, rekla je Meštrov.

Nada u proširenje

Meštrov je spomenula i da se MMSU u prostor u »Benčiću« uselio 2017. Podsjetila je na izložbu Tomislava Gotovca koja je uslijedila. Tada su, prisjetila se, u uredima još bili radovi, a kad su potom u njih uselili, počela je i radna produkcija, ne samo prezentacija. I tako se, kazala je, korak po korak gradi muzej.

– Sve kreće od programa, arhitektura ih negdje slijedi, pa i ova izložba, »S kolekcijom«, pokušava biti organička. No i širimo se: sada ovdje (prvi kat) vidimo osnovne izložbene prostore, ali se nadamo da ćemo se kroz 2021. proširiti na drugi i treći kat, gdje bismo mogli dobiti ozbiljnije i šire muzejske uvjete, u smislu dodatnog prostora, u kojem bi se onda događale izložbe našeg fundusa, između ostalog, kaže Meštrov.

Fundus je, dodala je, dosta obilježen lokalnim stvaralaštvom, posebice umjetnošću moderne s ovih prostora, ali isto tako kroz 60., 70., i 80. godine u Muzeju se dešavaju izložbene manifestacije poput Salona apstrakc+ija, uspostavlja se Međunarodna zbirka crteža, tijekom 70-ih i 80-ih su vrlo značajne bijenalne izložbe mladih umjetnika Jugoslavije…

Kao zanimljivost je istaknula da se zadnja izložba Bijenala desila ‘91., na dan, kaže, kada je krenuo rat, prvo u Sloveniji, tako da je prvi dan te izložbe bio i njen zadnji dan. Kasnije, 90-ih i 2000-ih uslijedilo je Bijenale mladih umjetnika Europe i Mediterana. Uglavnom, dosta manifestacija koje su u Muzej donijele i radove koji se vezuju uz njih.