Neka vrsta retrospektive predstavit će desetgodišnji rad MMC-a Rijeka i Galerije OK što su djelovali u klubu »Palach«. Publika će vidjeti i 20-tak performansa izvedenih uživo
RIJEKA Na poziv Udruge »90-60-90« u Velikoj dvorani zagrebačkog »Jedinstva« sutra će biti otvorena izložba »MMC – poduzeće u kulturi (1998-2011): riječka akcionistička i performerska scena«.
Riječ je o nekoj vrsti retrospektive koja će kroz video zapise, foto materijale i kataloge predstaviti projekte i djelovanje Multimedijalnog centra Rijeka i Galerije OK što su pod vodstvom Damira Čargonje Čarlija do 2008. djelovali u klubu »Palach«. Za to vrijeme ostvareno je više od 600 razlitičih izložbi i projekata, među kojima su najambiciozniji bili projekt »Goli otok – novi hrvatski turizam« te »FONA – Festival nove umjetnosti«.
Propuštena prilika
Kako biste rezimirali djelovanje MMC-a u proteklih 13 godina i što očekujete od ove izložbe?
– MMC je projekt koji sam svojedobno izmislio kao pokušaj da budeš nezavisan u kulturi. Da sam zarađuješ novce, budeš izvan institucionalne kulture, i da nevezano za sustav održiš slobodu djelovanja. Pokazalo se da je riječ o utopijskom projektu, utopijskom poduzeću koje na kraju propada. Bankrotirali smo i krenuli ispočetka.
No, to je preslika stvarnog poslovanja tvrtki u Hrvatskoj, tako da o MMC- u možemo govoriti i kao o umjetničkom radu, umjetničkom projektu.
K tome je manji od onog u »Palachu«, a tu je i pitanje sredstava. Ove godine se nismo ni javili na natječaj za sufinanciranje javnih potreba u kulturi grada, tako da sami finaciramo sve što radimo, a i samo razmišljanje o umjetnosti odvojilo me od produkcijskog dijela pa se više bavim vlastitim umjetničkim projektima.
Ipak, lani smo uspjeli prirediti 30-ak izložbenih i glazbenih programa s pretežno mlađim autorima. Ovdje je godina nešto lošija, ali programe u KUNS-u niti ne reklamiram previše. Način funkcioniranja je zatvoreniji, prostor komorniji, a publika starija. Uglavnom je čine srednjovječni ljudi koji su odrasli uz »Palach«.
Izgubljene knjige
Zbog čega se niste javili na natječaj?
– Nisam se javio jer me malo zbunilo što smo preklani dobili informaciju iz Odjela za kulturu da nam je kulturno vijeće odobrilo 60 tisuća kuna za monografiju koju nismo dobili nakon izložbe u MMSU-u.
No, u izvještaju o dodjeli sredstava vidio sam da nas nema. Na pitanje što se dogodilo, iz Odjela su mi rekli da je to jednostavno izbrisano, valjda nije bilo dovoljno novca. Kad tome dodamo neke omjere u raspodjeli među raznim korisnicima, zaključio sam da je bolje biti sto posto nezavisan, nego se uplitati za nekih 20 tisuća kuna.
Nedavno ste na poziv Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split gostovali na izložbi »Symposion/nitko i ništa u vijećnici; siromaštvo/ eros/ umjetnost« koja je okupila deset suvremenih umjetnika.
– Na izložbi sam izveo performans »Ožujska pivovara IV – Poštujete li stvarne vrijednosti« i pokazao dokumentaciju rada »Crveni umjetnik – crni poličar, Crni umjetnik – crveni političar«. To je dvobojni otisak moje stražnjice na papiru, a posvećen je Slavenu Tolju i Ivanu Jakovčiću, nakon njihova »performansa« na Porečkom analu koji zapravo priča o fiktivnom stvaranju sukoba umjetnika i političara u svrhu osobne promocije obojice.
Uz to, izveo sam i instalaciju »Izgubljene knjige« koja se sastoji od poznate monografije HDZ-a »Idemo dalje« koja je tiskana prije godinu dana i naglo povučena iz javnosti zbog previše slika Ive Sanadera, a koštala je više od milijun kuna.
Tome sam pridružio i nekoliko stotina kataloga s izložbe Salvadora Dalija odbačenih u nekoj ostavi galerije, a u sve se lijepo uklopila i originalna »Knjigu žalosti« koju sam također pronašao u galeriji. Vjerujem da hrpe takvih knjiga postoje i po ostalim institucijama. Nevjerojatno je da nikoga nije briga za bacanje knjiga i da se nitko ne zamara pitanjem koliko je novca na taj način bačeno.
