Tri izložbe poigravaju se sloganom "Shop till you drop" (Kupuj dok se ne srušiš), koji bolje pristaje tradiciji nego ijedan stih "Tihe noći"
Dvoboj kiča i umjetnosti nikad nije aktualniji nego u predbožićno vrijeme, kad su prigodni hitovi Mariah Carey i grupe Wham! glazbena podloga skoro svakom šopingu i kad se za zamatanje poklona troši više papira nego ga je kroz godinu ispisano u svim školskim bilježnicama u cijeloj državi. Iako je izvjesno da će ove godine recesija donekle anestezirati konzumerističko ludilo, ona ipak neće poništiti obrasce blagdanske potrošnje. Ni umjetnost im ne može ništa. Može ih samo kritički raščlaniti, žonglirati njima, zaigrano ironizirati sve ono što pokriva slogan “Shop till you drop” (kupuj dok se ne srušiš) i koji mnogo bolje pristaje božićnoj tradiciji nego ijedan stih “Tihe noći”. Upravo to rade tri užasno zanimljive, pametno osmišljene prodajne izložbe “masovnjače” u Zagrebu, postavljene u Hrvatskom dizajnerskom društvu (HDD), Hrvatskom društvu likovnih umjetnika (HDLU) i Kabinetu grafike HAZU.
Plikovi od Georgea Michaela
Dizajneri su prošli vikend skinuli rukavice i krenuli u otvoren boj s blagdanskim kičem: u natječaj “Bor s vama” što ga je već treći put raspisao HDD, uključilo se preko stotinu autora koji su konvenciji kićenja bora pronašli alternativu nepretencioznim, inteligentnim, zabavnim rješenjima. Umjesto klasične jelke koja je dobra samo za gledanje, dizajnerski četverac A. Monfardin, M. Jakulić, R. Kajp i G. Ivašić predlaže “Borrata”, bor izrađen od tapisona, koji se lako montira na zid, a s udaljenosti kauča može se gađati kuglicama od stiropora i čičak-trake i tako poslužiti kao društvena igra. (Naslov aludira na urnebesni skeč Sasche Barona Cohena iz filma Borat, kad se ekstravagantni Bruno na milanskom Tjednu mode pojavio u odijelu napravljenom od čičak trake pa se njime zalijepio za zavjesu i bauljajući potpuno uništio scenografiju piste.)
Cilj je akcije promovirati domaće autore – njima ide prihod od prodaje – ali i potaknuti originalnu proizvodnju hrvatskog dizajna: tako je čak 13 radova preporučeno za proizvodnju
Po cijeni prikladnoj džeparcu školarca, za stotinjak kuna može se kupiti i majica “Tibor” (I. Ramović, M. Hadžijusufović, I. Štrukelj) s jednostavnom stiliziranom slikom zelenog bora, koju se može uresiti bedževima koji “glume” kuglice ili majica s najpoznatijim antiratnim sloganom, u verziji prilagođenoj Božiću “Make bor not war” (Ivan Klepac), ili pak “Leteći bor” Ane Deskar, zidna dekoracija u obliku bora, koja je ustvari spremište za poklone. Cilj je akcije promovirati domaće autore – njima ide prihod od prodaje – ali i potaknuti originalnu proizvodnju hrvatskog dizajna: tako je čak 13 radova preporučeno za proizvodnju. Među njima se najintrigantnijima čine one božićne drangulije s izraženim mrgudnim stavom naspram blagdanskog slavlja. Idealni poklon za svakog Grincha su lijepo dizajnirani, praktični čepići za uši “Mutty Christmas”(autorica Sanja Kuzmanović) kojima se od božićnih auditivnih smetnji mogu zaštititi svi oni koji od raspjevanog Georgea Michaela i nebrojeno puta ponovljenog refrena pjesme “Last Christmas” dobivaju plikove.
Ispričnica za vjerski zanos
Možda najduhovitiji dizajnerski komentar božićnog povampirenja je onaj što ga je Nenad Jakovec ponudio knjigom “Blagi dani – ispričani” koja sadrži bonove-ispričnice za naporne skupne rituale kao što su božićno prežderavanje masnom pečenkom, grljenje s rodbinom, napadaji religioznog ganuća ili obiteljsko gledanje filmova s biblijskim temama. Pedantni autor mislio je i na praktičnost: bonovi pokrivaju određenu minutažu i veličinom korespondiraju sa zahtjevnošću rituala s kojeg se “markira”. Zato će za izbjegavanje petnaest minuta vjerskog zanosa biti dovoljno istrgnuti jedan mali bon, dok će za izmicanje božićnom bludu ipak trebati kombinirati nekoliko bonova s većom ispričnicom. Zanimljivi su i oni radovi koji su izravna kritika prigodne potrošnje, primjerice “Shopping virus” (M. Storić-Šundov i L. Poljak), kuglica s krakovima, napravljena od češljane, sirove ovčje vune hrvatskog podrijetla i potpuno ekološki proizvedena; ili pak “Poklonjeni Božić” Maje Mesić, rukom napravljena zvijezda padalica, podesna za ukrašavanje jelke, sačinjena od desetaka računa iz dućana.
Blagoslovljen šoping!
Na najzaigraniji rad s tom temom naišli smo nešto dalje, u HDLU- u, gdje jedan od mnogih štandova u sklopu Artomata – božićnog sajma nekonvencionalnih umjetničkih predmeta – krasi bujni plastični bor koji je, namjesto kuglicama, sav iskićen etiketama s deklaracijama i cijenama. Na vrhu je zvijezda s otisnutom vedrom porukom: Sretan i blagoslovljen šoping!
Osim samih izlagača koji štand koriste kao radionicu pa na licu mjesta crtaju, pletu, rezbare – teško je vidjeti “civilne” posjetitelje jer organizatori nisu poradili na promociji
Šetnja sajmom ushićuje. Izlaže tridesetak umjetničkih pogona i samostalnih umjetnika iz svih područja, na prvom katu “Džamije” može se vidjeti, i razmjerno jeftino kupiti, pregršt beskrajno domišljatih umjetničkih predmeta, od rukom napravljenog i oslikanog drvenog dječjeg stola i stolca (proizvod umjetničke radionice Stol-Art), preko unikatnih odjevnih predmeta, nakita (tu prednjači štand konceptualne trgovine i galerije “Prostor” koja okuplja više mladih primijenjenih umjetnika i dizajnera), ukrasa, zdjela, staklenih figurica (sasvim lijepe mogu se kupiti za 15 kuna), pa do didaktičkih igračaka za djecu. Ipak, osim samih izlagača koji štand koriste kao radionicu pa na licu mjesta crtaju, pletu, rezbare – teško je vidjeti “civilne” posjetitelje. Iva Prolić koja djeluje pod pseudonimom Cho Cho i koja na svome štandu nudi urnebesno duhovite unikatne igračke od mekanih materijala i kože (cijena im je 50 kuna), kaže da je sajam podbacio jer organizatori nisu dovoljno poradili na promociji.
“Ispod radara”
I zaista, čak ni na zgradi ni pred njom nema nikakvog plakata, nikakve obavijesti koja bi slučajnog prolaznika mogla informirati i navesti da posjeti sajam. Na ovom bi podbačaju organizatori (osim HDLU-a, HDD-a i Prostora, tu su još ULUPUH i Muzej ulične umjetnosti) svakako trebali poraditi, jer prava je šteta da ovako bujna i inteligentno osmišljena manifestacija prođe “ispod radara”. I demokratski pristup je plus za ovaj sajam, koji svoj šarm i lepršavost crpi iz energije izlagača koji nisu nužno iz akademskih redova niti iz udruženja. – Da nema ovog sajma, kad bi mene pustili da izlažem u Džamiji?, kaže Cho Cho, diplomirana sociologinja koja se dizajnom, videom i primijenjenom umjetnošću bavi “o svom poslu”, mimo cehovskih udruženja, a za komunikaciju s publikom koristi Facebook, i to joj sasvim dobro ide. Još je jedna božićna prodajna izložba na snazi, nešto manje “nekonvencionalna” i lepršava, ali dovoljno zanimljiva: odvija se u kabinetu grafike HAZU, a u ponudi su grafičke mape, pojedinačni grafički listovi, katalozi i knjige u vlastitom izdanju. Nikad povoljnije, cijene originalnih grafika Marijana Trepšea, Ivana Kožarića, Ivana Picelja, Zdenke Pozaić, Maje Franković, Tomislava Krizmana, Miroslava Kraljevića kreću se u rasponu od tisuću do dvije i pol tisuće kuna. Osim što su vitalna opozicija mrtvom kiču masovne potrošnje, ove izložbe smisleno pridonose životu umjetnosti; sva će dobit biti uložena u nove projekte. Onima koje svrbi novčanik i koji nisu mirni dok u šoping centrima ne pokupuju dovoljno bezličnih darova da zadovolje normu koju diktira poklič “Shop till you drop!”, ovi projekti neće puno značiti. Ostaje se nadati da je ipak više onih s ove strane plitkog konzumerističkog ludila.
