In memoriam

Ivan Penezeš Nadalov: Kostrena je bila u svakoj njegovoj slici

Boris Perović

Foto Damir Škomrlj

Foto Damir Škomrlj

Trag slikara Ivana Penzeša Nadalova uvijek je u sebi imao more i Kostrenu. Tako i onaj trag što ga je pokazivao na izložbama najviše u svojoj Kostreni, ali i širom svijeta



KOSTRENA – Svijet umjetnosti ostao je bez poznatog kostrenskog slikara Ivana Penzeša Nadalova, koji nas je napustio u 73. godini života. Rođeni Kostrenjanin, Žurkovan, najviše je volio svoj rodni kraj, kojemu se uvijek vraćao i u kojemu je proveo najveći dio svog vremena.


Od rane mladosti pokazivao je sklonost prema umjetnosti, radio je u atelijerima prof. Aleksandra Viraga i slikara Vladimira Udatnyja, gdje je uspostavio prve stvarne kontakte sa slikarstvom. Godine 1966. upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Beogradu te studirao u klasi prof. Petrovića.


Nakon Akademije, njegov kostrenski pomorački gen odvukao ga je na more, u sedam godina oplovio je cijeli svijet te se potom 1978. godine potpuno posvetio slikarstvu. Jedno vrijeme je živio u Puli, bio je kustos muzeja na Brijunima i tehnički direktor Filmskog festivala u Puli.


Mural »Put mora«




Nakon što je upio sve što ga je oduševljavalo, vratio se u Kostrenu i crpio ideje viđenog na svim morima, kako bi u svojim slikama predstavio svijet kakvim ga je on doživio. Govorio je da slikara vidi kao kozmopolita, čiji radovi, baš kao i svjetonazor, moraju biti među širokom, svjetskom, publikom. Kostrena je ipak bila u svakoj njegovoj priči, svakoj njegovoj slici.


U toj saživljenosti s Kostrenom koja je, isticao je, uvijek dosljedna moru i kao takva otvorena cijelom svijetu, ovaj umjetnik je vidio svoje bogatstvo. »Saku moju sliku pljuska more«, sažeo je opis svog cjelokupnog opusa, koji je, u atelijeru nad morem u Žurkovu, stalno rastao.


Trag slikara Ivana Penzeša Nadalova uvijek je u sebi imao more i Kostrenu. Tako i onaj trag što ga je pokazivao na izložbama najviše u svojoj Kostreni, ali i širom svijeta, pa je sa svojim djelima među ostalim sudjelovao i na svjetskom umjetničkom sajmu Contemporary Art Fair u New Yorku. Već početkom Domovinskog rata uključio se aktivno u obranu domovine, bio je među prvim kostrenskim braniteljima.


Kao općinski vijećnik poticao je razvoj kulture u Kostreni, sudjelovao je u radu Katedre Čakavskog sabora Kostrena, a njegove slike krase naslovnice svih dosad izdanih Katedrinih Zbornika. Iskazao se i kao veliki donator pa je tako kostrenskoj župi donirao velike oltarne slike sv. Nikole i sv. Lucije. Za njegova dostignuća i doprinos na području kulture Općina Kostrena mu se odužila dvjema svojim Godišnjim nagradama.


Nedavno je, 2016. godine, ostvario svoju davnu želju – mural »Put mora«, kojim je sažeo povijest kostrenskog pomorstva i emociju koju Kostrena gaji prema svojim pomorcima, a realizirao ga je uz pomoć mlađeg umjetničkog kolege Edija Gustina na prilazu svom Žurkovu, tek stotinjak metara ispod svoje rodne kuće u kojoj je ovog tjedna i zaključio svoj životni put. Mural je posvetio svim nestalim i poginulim pomorcima, svim pomorcima i njihovim obiteljima, a posebno Kostrenjanima.


Veli pinel


Ivan Penzeš Nadalov je od 2005. godine bio stručni voditelj u kostrenskoj likovnoj udruzi Veli pinel.
– Mi, njegovi Pinelaši, ponosni smo što smo imali prilike od njega učiti i uz njega stvarati. Nije nas učio samo kako postati dobri slikari, već kako postati i bolji ljudi. Na vratima našeg atelijera objesio je poruku: »Kada prijeđete preko ovog praga, sve loše ostavite ispred!«.


Naš Ive je bio pun strpljenja i razumijevanja. Pamtit ćemo njegov ozbiljan, staložen lik i njegove žive oči. Ovo je oproštaj od velikog čovjeka i još većeg slikara. Boja, snaga i šug. On je utkan u našim slikama. To što se sada ne vidimo, ne znači da nismo zajedno.


Kada god pristupimo platnu, on će s našeg ramena voditi misao i kist, neka bude lijepo, neka bude iskreno, neka bude s mjerom. Veliko mu hvala na tome!


Jedan je pjesnik rekao da smrt zapravo ne postoji jer ljudi umiru samo kad ih svi zaborave. Naš se Ive ne mora brinuti. Njegovi Pinelaši, njegovi kolege, suradnici i prijatelji, nikad ga neće zaboraviti. Dragi profesore, uplovite u mirnu i sigurnu luku, neka vam je mirno more i laka hrvatska zemlja koju ste toliko voljeli, neka vam je vječna slava i hvala, bilo je dobro poznavati vas i uvijek ćete nam nedostajati! – riječi su iz Likovne udruge Veli pinel iz Kostrene.