U organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Raba i Grada Raba od 4. do 7. rujna održan je Rab Jazz Festival. Ovim izdanjem festival je na najbolji mogući način ušao u drugo desetljeće kontinuiranog djelovanja, i dalje na raznim lokacijama u gradu. Naime, Rab je prepun divnih mjesta na kojima se održavaju koncerti. Ove godine nije bilo potrebe za otvaranje pričuvne lokacije, Zimskog kina. Svi koncerti, pa i oni u jutarnjim satima, održani su na otvorenom: u prostoru sv. Ivana Evanđelista, Ljetnom kinu Rab i ispod bujne krošnje 105 godina starog hrasta črnike na Trgu slobode, popularnoj Pjaceti. Osim toga, ovo je jedan od rijetkih ljetnih jazz festivala koji uz prostore u kojima se održavaju koncerti nema šank – namjerno – iz poštovanja prema glazbenicima i onima kojima je glazba važnija od pića i čavrljanja za vrijeme svirke. Kapa dolje!

Sve je to mamac za ljubitelje jazza koji svoje godišnje odmore planiraju prema datumima održavanja Rab Jazz Festa. Tako je bilo i ove godine: Nijemci, Brazilci, Japanci, Poljaci, Česi, Slovenci… u Rabu upravo zbog jazza. Kao i uvijek, program je osmislio poznati riječki gitarist Bruno Mičetić, umjetnički voditelj koji je, uz Gorana Ćuka i Marina Javorana, pokrenuo festival. Od samog početka manifestacija predstavlja hrvatsku, ali i svjetsku jazz scenu, rastući iz godine u godinu u kvaliteti. Osjetilo se to i u ovogodišnjem programu.

Ponos festivala su edukativni programi u kojima djeca sudjeluju u radionicama i sviraju. Već prije prvog koncerta održana je radionica za djecu »Plava nota duginih boja – Milesove igre«, uz sudjelovanje Teatra Oz. Djeca su slušala priče o Milesu Davisu i kroz igru miješala boje te svoje dojmove pretakala u likovne radove.

Foto Davor Hrvoj

Održan je i koncert sastava pod nazivom Djeca iz podruma, koji je nastao u Glazbenoj školi Ljubuški. Sastavljen je od sadašnjih i bivših učenika, koje su profesori Marko Jakovljević i Josip Bošnjak okupili u bend u cilju svladavanja vještina improvizacije u glazbi. Zahvaljujući inicijativi i potpori ravnateljice škole Ivane Šaravanja, zamisao je prerasla u sedmodnevne ljetne radionice jazza za mlade koje se od 2019. održavaju u Ljubuškom. Jedan od mentora je Bruno Mičetić koji je zaslužan što je ove godine došlo do suradnje s Jazz Festom Rab. U formacijama kvinteta, seksteta ili septeta nastupili su pjevačica Sofija Šaravanja, klavijaturisti Branimir Paponja i Ivan Mucić, gitaristi Ivana Boto i Marijano Rašić, bas gitarist Matija Šaravanja, saksofonist Ivan Mucić i bubnjar Luka Zadro. Izvodeći standarde i upuštajući se u improvizacije pokazali su da uče na zdravoj tradiciji jazza.

Uvjerljivo i uzbudljivo

Bosanskohercegovački jazz glazbenici rijetko nastupaju u Hrvatskoj, a na ovom festivalu bila su dva. Naime, publici se predstavio i BDB trio koji čine gitarist Eddie Beho, bas gitarist Dinko Šimunović i bubnjar Boris Šikuljak. U izvedbama skladbi sa svojeg albuma »No Discount« djelovali su kao uvjerljiv trio koji je razvio vlastiti pristup fusion glazbi.

U nastavku predstavljanja jazz scene iz našeg okružja nastupila su još 3 sastava. Trio slovenskoga gitarista Marka Čepaka je u komornom ugođaju izvodio njegove skladbe, uglavnom nadahnute prirodom. Radi se o lijepim melodijama koje su im poslužile kao predlošci za sola. U izvedbama njegovih skladbi iz ranijeg razdoblja karijere osjetio se utjecaj Pata Methenyja, posebice u zvuku, a u današnjoj provedbi i zanimljiva nadogradnja.

Foto Davor Hrvoj

Sloveniju je zastupala i pjevačica lijepoga glasa i zavidne kontrole Nina Strnad, poznata kao jazz princeza Slovenije. U ritam sekciji su svirali klavirist Gregor Ftičar, kontrabasist Aleš Avbelj i bubnjar Kristijan Krajnčan, a u nekim izvedbama pridružili su im se trubač Tomaž Gajšt i tenor saksofonist Jaka Kopač. Izvodili su njezine pjesme s albuma »Iskreno« te jazz standard »Little Waltz« Rona Cartera za koji je ona napisala tekst.

Sekstet beogradskog pijanista Milana Petrovića publiku je osvojio zasviravši na početku glazbu koja je podsjetila na Paula Wintera i Oregone, a u nastavku su se oslonili na ujecaje koji su se širili na sve strane. Njihove prozračne izvedbe autorskih skladbi, u kojima spajaju jazz, blues, funk i world music, kao da su osmišljene za dokumetarac o čarobnom pogledu s Pjacete na more i rapski poluotok Frkanj. Pred kraj pridružio im se Mičetić.

Primjer džezističkog udruživanja glazbenika iz raznih miljea bio je međunarodni all-star sastav Martin Sasse & Tony Lakatos Quintet. Njemački pijanist i mađarski saksofonist nastupili su uz makedonskog kontrabasista Martina Gjakonovskog i srpskog bubnjara Vladimira Kostadinovića te hrvatskog gitarista Bruna Mičetića. Iako su glazbenici različitih iskustava, dijele istu strast prema tradiciji jazza, posebice onoj iz 1950-ih i 1960-ih – bebopu i hardbopu. Osim toga, svi su sjajni improvizatori što je njihove izvedbe vlastitih skladbi u mainstream jazz maniri činilo uvjerljivima i uzbudljivima.

Profinjeno i nježno

Kad spojite dvojicu prijatelja koji zajedno sviraju u Mingus Big Bandu, jednom od najboljih na jazz sceni, ali i u raznim drugim situacijama: pijanista Davida Kikoskog i trubača Alexa Sipiagina, očekuju se prvoklasna jazz uzbuđenja. Za potpun estetski dojam njihovog prvog pojavljivanja na festivalu pobrinuli su se kontrabasist Francesco Bordignon i bubnjar Vladimir Kostadinović. Bila je to paljevina dostojna njujorških jazz klubova.

U sklopu međunarodne kulturne suradnje nastupio je Siena Jazz Septet, sastav bivših studenata jazz akademije iz Siene predvođen Alexom Sipiaginom. Osmislili su program komornog jazza s autorskim skladbama članova, koji su dokumentirali na albumu »Daydream«. Jazz sastav upotpunili su dvjema pjevačicama koje su na zanimljiv način pjevale vokalize, unisono, kao zamjenu za neko imaginarno glazbalo.

Stjecajem okolnosti Sipiagin se našao u ulozi svojevrsnog umjetnika u rezidenciji. Nastupio je još jednom, u duu s Kikoskim, ali u posve drukčijem kontekstu. Bio je to jedan od vrhunaca ovogodišnjeg Rab Jazz Festa. Po uzoru na dua klavirista i trubača, primjerice Oscara Petersona i Clarka Terryja ili Paula Bleya i Cheta Bakera, svirali su opušteno, sjajno komunicirajući u izvedbama jazz standarda. Očarani glazbom, prisutni su kontemplirali u sjeni zvonika i uz šum valova.

Jedan od vrhunaca festivala bio je i nastup kvarteta riječkog kontrabasista i bas gitarista Henryja Radanovića. Uz njega svirali su trubač Branko Sterpin, gitarist Zvonimir Radišić i bubnjar Tonči Grabušić, u nekim izvedbama kao trio, bez Sterpina. Izvodili su Radanovićeve skladbe i jazz standarde s albuma »Quiet Rising Stars«, koji su snimili u istoj postavi. Radi se o jednom od boljih jazz CD-ova u Hrvatskoj u novije vrijeme, za koji su ove godine dobili nagradu Porin u kategoriji Najboljeg albuma jazz glazbe. Iako je vođa sastava, Radanović se u izvedbama predstavio kao ravnopravan član. Svirali su zrelo, uigrano, profinjeno, nježno, usredotočeni na detalje, osluškujući, strpljivo, uglavnom u baladnom ugođaju, nepretenciozno, smireno, smisleno, logično razvijajući izvedbe.