S velikim iščekivanjem riječka je publika dočekala novo izdanje koncerta No Borders Orchestra, ansambla osnovanog 2012. godine i sastavljenog od glazbenika koji potječu s Balkana. Ideja ansambla od njegovog osnutka bila je promicanje tolerancije i borba protiv svih vrsta diskriminacije, ksenofobije, rasizma, homofobije i drugih stereotipa, a sve putem vrhunske glazbe. Proteklih godina održavane su koncertne turneje u kojima je ansambl navedeno želio ostvariti izvodeći glazbu posvećenu spomenutim temama, ali i dopuštajući mladim talentiranim glazbenicima, skladateljima i izvođačima da se probiju na koncertni podij. Nikada to nisu bili samo koncerti, već pravi kulturni događaji koji su kombinirali glazbu i druge vrste umjetnosti. Na ovaj način povezivala se ideja ukidanja granica univerzalnim jezikom glazbe kako među narodima čija je povijest bremenita sukobima, tako i među ljudima različitih svjetonazora.

Turneja »Lovers Tour«

Ovogodišnja turneja pod nazivom »Lovers Tour« uključuje četiri koncerta: Banja Luka, Rijeka, Novi Sad i Priština. Ipak, nakon viđenoga u Rijeci ne možemo govoriti o koncertu. Prikladniji naziv bio bi performans jer su dirigent Premil Petrović i redatelj Brett Bailey osmislili koncept koji glazbu stavlja u drugi ili čak u treći plan. Događaj tako započinje skladbom »Gay Guerilla« Juliusa Eastmana u orkestraciji Davora Vinczea koja pojedinačno uvodi orkestralne glazbenike, njih 20 (18 gudača i po jednog pijanista i udaraljkaša). Ulazeći na pozornicu jedan po jedan, izvođači se priključuju ansamblu gradeći snažno ritmiziranu modularnu strukturu skladbe koja višekratno, tijekom dužeg vremena, uz mnoge repeticije, ostvaruje uzlete i smiraje glazbene energije. Po završetku skladbe publike je ostala nijema, a činilo se i zatečena, kako estetikom glazbenog izričaja, tako i dužinom ponavljajućih obrazaca. Stoga, dobro je došla sljedeća skladba poznatog početnog motiva: »Clair de Lune« Claudea Debussyja koja nije originalno skladana za orkestar, ali ju je ovaj ansambl izveo suptilno i prilično kvalitetno.

Foto Nikola Blagojević

Završetkom iste i dalje nije bilo aplauza jer je odmah počeo filmski uradak pod nazivom »#popfem« u kojem autorica Sara Glojnarić koristi snimke javnih govora poznatih osoba iz svijeta umjetnosti i politike te ih, montirajući riječi potpuno drugim redoslijedom, dovodi do potpuno drugih poruka i sadržaja. Cilj je bio »izvući iz konteksta« stvari u doslovnom smislu i od radikalno konzervativnih govora s elementima ultra desnih svjetonazora dobiti tekst koji promiče woke ideologiju. Teže razumljiv filmski uradak po završetku je zamijenila glazba – orkestar je izveo izuzetno poznati »Adagietto« Gustava Mahlera, kraću i mirnu skladbu. Završetak koncerta započeo je ponešto čudno: počela se vrtiti snimka muškog pjevačkog glasa koji ponavlja frazu pjesme pod nazivom »Jesus’ blood never failed me yet« s istom melodijom, a orkestar se polako uključivao prateći tu ponavljajuću frazu harmonijskim suzvučjima. Prema kraju skladbe koja je trajala izuzetno dugo, jedan po jedan član orkestra prestajao je svirati i počeo držati svjetlo u ruci. Analogija s početkom koncerta tako je ostvarena u načinu orkestracije.

Minimalan doprinos orkestra

Ono, međutim, što je iz cijelog ovog događaja ostalo pamtljivo je da sve zajedno, kao cjelina, zapravo nije funkcioniralo. Skladbe su bile previše ponavljajuće, bez gradacija i neke posebne dramaturgije. Stvarni doprinos orkestra koji je sastavljen od iznimnih umjetnika bio je minimalan te se sveo na dvije kraće poznate skladbe u nešto pratnje s izdržanim tonovima. Ideja No Borders Orchestra i njihovih koncerata zapravo poziva na makar pristojan opseg orkestralne izvedbe i kvalitetnih djela, a ovdje smo svjedočili demonstraciji nezadovoljstva publike koja je prema kraju koncerta u velikoj mjeri napuštala prostor Exportdrva. Može se reći da koncept i režijski dio nikako nisu bili na visini zadatka, a stvarna umjetnička kvaliteta glazbe nije došla do izražaja jer je performans bio u prvom planu, a sam po sebi nije bio inovativan i odveć zanimljiv.

Koncert u trajanju od 90 minuta završio je korektnim pljeskom preostale publike, ali bez dodataka. Oni koji su ranije posjetili neki od koncerata ovog ansambla malo su ostali razočarani, ali se svakako nadamo da će neka od sljedećih turneja koja će uključivati Rijeku biti uspješnija i zanimljivija: ideja i misija ovog ansambla to svakako zaslužuje.